Kraljica sportova u Vrbovcu ima skoro 100 godišnju tradiciju jer je 1925. godine u okviru ŠK Zrinski osnovana atletska sekcija. Veliku promociju vrbovečke atletike izvršili su tijekom 1980-tih atletičari koji su trčali maratone i polumaratone diljem Hrvatske i Jugoslavije, a kasnije su im se pridružile i atletičarke. Uz povremene atletske bljeskove vrbovečki sportaši nisu mogli postići značajnije sportske rezultate na državnom nivou.
Stoga je pojava izrazito nadarenog Vrbovčanina Zvonimira Tirića, koji osvaja prva mjesta u mlađim kategorijama i u juniorskoj konkurenciji na državnim prvenstvima i postiže zapažene rezultate na međunarodnoj sceni, bez obzira na sve i izuzetno veliki uspjeh vrbovečke atletike u kojoj je učinio prve korake. Sportskom nadom grada Vrbovca i Zajednice športskih udruga i saveza Zagrebačke županije bio je proglašen u 2016. godini. Kao daroviti mladi atletičar skrenuo je pozornost zagrebačkih atletskih klubova, a time i hrvatske atletike javnosti.
Zvonimir Tirić je rođen 3. rujna 2003. u Zagrebu. Bio je učenik II. OŠ Vrbovec, sadašnje OŠ Marije Jurić Zagorke, a sada je gimnazijalac zagrebačke Gornjogradske gimnazije. U svezi njegovih postignutih atletskih uspjeha na međunarodnim i državnim natjecanjima razgovarano je s hrvatskim reprezentativcem Zvonimirom Tirićem.
Gdje ste napravili prve atletske korake?
Još od malih nogu u vrtićkoj dobi kao razigrano dijete stalno sam trčao i zanimao se za razne vidove igre. Nešto me jednostavno mamilo da se natječem u igri s drugom djecom što nije prošlo nezapaženo. To su uvidjeli i moji roditelji koji su me na nagovor Draženke Dautanec usmjerili prema atletici. Prve atletske korake napravio sam već sa 6 godina u AK Petar Zrinski gdje mi je prvi trener bio Dario Dijačić. Nakon što je bio oformljen novi vrbovečki AK Sv. Vid nastavio sam sa treninzima u tom klubu u kojem me podučavao trener Nenad Erega. Tada sam bio fokusiran na treninge u disciplini utrka s preponama, ali sam nastupao za klub i u višeboju gdje sam pobjeđivao u svojim uzrasnim kategorijama na raznim natjecanjima, iako nisam trenirao bacačke discipline.
U kojem klubu sada trenirate i nastupate?
Član sam AK Zagreb od svoje 15. godine. Postao sam članom u osmom razredu jer sam na taj način napravio iskorak u mojoj sportskoj karijeri. Prvi trener mi je bio Siniša Ćuk, a sadašnji mi je Hrvoje Ćuk. To je bio logičan slijed u sportskoj slijedu, ako želite napredovati, koji podrazumijeva i određene žrtve do puta ka uspjehu. No, nije mi nimalo žao jer sam zavolio atletiku. Od AK Zagreb primio sam priznanja za najboljeg kadeta u 2018., najboljeg mlađeg juniora u 2019. i 2020. godini.
Kako ste se odlučili baš za atletski desetoboj?
Ispočetka sam nastavio trenirati utrke s preponama, ali sam se sve više počeo zanimati i za druge atletske discipline i na kraju je prevagnula želja da se natječem u višeboju u AK Zagreb. Posebno su mi drage discipline utrke s preponama, skok u vis, bacanje koplja, diska i kugla, ali se radujem i s veseljem treniram i druge discipline. Atletski desetoboj zahtijeva kompletnog, ustrajnog i samopouzdanog sportaša koji jednostavno mora biti talentiran za višeboj koji se onda nadograđuje upornim i sustavnim radom.
Otkada ste član hrvatske atletske reprezentacije?
Članom hrvatske atletske reprezentacije postao sam 2017. godine u kadetskog konkurenciji i od tada sam dio hrvatske vrste. To je za mene izuzetna čast da mogu na međunarodnim natjecanjima zastupati svoju Domovinu. Dakako, to je ujedno i velika odgovornost i obveza da ostvarim svoje najbolje sportske rezultati u predstavljanju Hrvatske. Biti članom hrvatske reprezentacije je isto tako i motivacija da sa još većim entuzijazmom i žarom pristupim svakodnevnim treninzima i natjecanjima.
Koje ste značajnije sportske rezultate ostvarili?
Osvajao sam državna prvenstva u višeboju u kategoriji kadeta, mlađih juniora i juniora, a u statusu juniora sam do kraja 2022. godine. Pri tome sam obarao, ali i postavljao nove državne rekorde. U kategoriji mlađi junior osvojio sam 3. mjesto na Balkanskim atletskim igrama 2019. godine, te sam balkanski viceprvak u kategoriji juniora u 2020. i 2021. godini. Za nekoliko godina osvojio sam mnoge kolajne u raznim kategorijama u pojedinačnim i ekipnim prvenstvima Hrvatske i međunarodnoj konkurenciji.
Kakvi su Vam planovi u skorijoj budućnosti?
San svakog sportaša je nastup na olimpijskim igrama pa se i ja nadam da ću postići olimpijsku normu, kako bih mogao biti sudionikom najvećeg sportskog natjecanja na svijetu. Pri tome znam da me u ispunjavanju mog životnog sna čeka puno odricanja, posvećenosti atletici i privrženosti sportskom životu. Spreman sam na takav životni korak jer mi je atletika postala svakodnevnica mog života u kojem želim postići što bolje sportske rezultate. Itekako sam svjestan da to ne dolazi preko noći, ali se sportski nadati da će se san ostvariti, pa možda već za par godina za predstojeće olimpijske igre u Parizu. Ako to ne uspijem za dvije godine, to neće biti tragedija jer sam tek pred početkom seniorske karijere u kojoj se tek trebam dokazati. Međutim, ne gubim vjeru da ću onda ispuniti olimpijsku normu za sljedeće olimpijske igre. U međuvremenu želim što više napredovati i ostvarivati što bolje sportske rezultate kako bih što spremnije ušao u seniorsku konkurenciju.
I na kraju. Čime se zanimate u slobodno vrijeme?
U slobodno vrijeme se bavim atletikom i školskim obvezama jer je vrlo naporno predano i redovito trenirati i usklađivati školske obveze. Međutim, odlučio sam se za takav način života i spreman sam na odricanja. Stoga slobodnog vremena takoreći i nemam jer svaki slobodni trenutak posvećujem svojim životnim obvezama i radostima, zaključio je Zvonimir Tirić.
Treniranje desetoboja zahtjeva spartanski režim života koji se sastoji od 10 atletskih disciplina, a natjecanje traje dva dana. Desetobojci se prvog dana natječu u utrci na 100 metara, skoku u dalj, bacanju kugle, skoku u vis i utrci na 400 metara. Drugi dan su na rasporedu: 110 metara prepone, bacanje diska, skok s motkom, bacanje koplja i utrka na 1500 metara u kojoj atletičari izvlače i zadnje atome snage. Desetoboj je najteža i najnapornija disciplina koja zahtijeva trenersku ekipu kako bi se natjecatelj mogao maksimalno pripremiti i kako bi mogao postići svoje najbolje rezultate. Za napredak bilo kojeg talentiranog višebojca nužan je timski rad kako bi se polučio značajan uspjeh, a to onda podrazumijeva da bi takav pristup trebao biti i u Hrvatskom atletskom savezu. Zvonimir Tirić prima i potporu od krovne sportske organizacije Hrvatskog olimpijskog odbora što je samo znak da su njegovi visoki sportski potencijali prepoznati i od čelništva HOO-a.
Sportske uspjehe koje postiže daroviti Zvonimir Tirić je ujedno i uspjeh cijele obitelj Tirić jer su mu roditelji Petra i Danijel najveća potpora bez koje bi teško uspio u zahtjevnom sportskom svijetu. Jednim dijelom za svoj talent može zahvaliti i ocu Danijelu koji se u svojoj mladosti kao svestrani sportaš bavio nogometom, košarkom, stolnim tenisom i boćanjem. Hrvatski reprezentativac desetobojac Zvonimir Tirić nema nikakve dvojbe pomiče granice u svojim dobnim kategorijama pa se očekuje da nastavi s uspješnim sportskim putem u najzahtjevnijom atletskom nadmetanju i u seniorskoj konkurenciji, kako u nacionalnim, tako i u međunarodnim okvirima.
Zdenko Brezarić
