Vrbovečki kroničar, kolekcionar i sportsko-društveni radnik Zvonimir Štanfel

0
Komunalac add

Prije dvadeset godina preminuo je vrbovečki društveni kroničar, javni djelatnik, kolekcionar, feljtonist Komune, neimar i promicatelj nogometnog sporta, Zvonimir Štanfel koji je u nasljeđe ostavio bogatu sportsku i društvenu arhivu Vrbovca i okolice. Popularni Zvonko bio je znan po mnogim hobijima kojima je ispunio svoj život od sakupljanja značaka, kartofilije, deltiologije, faleristike, etnološke baštine pa do sportske memorabilije i ornitologije, a koji su postali jednim dijelom i sastavnica vrbovečke svakodnevnice.

Obiteljski korijeni

Prema usmenoj predaji prezime Štanfel je porijeklom iz Bavarske, a emigracija ljudi je tekla preko Austrije u Sloveniju i Gorski kotar. Upravo su se iz Gorskog kotara doselile obitelji Štanfel u Vrbovec u kojem su razvijali obrtništvo i pripadali višem staležu društvenog sloja. Zvonimir Štanfel rođen je u Vrbovcu 7. prosinca 1920. u dobrostojećoj obitelji Aleksandra (Šandora) i Ane r. Madjer. Mlađi brat Zlatko rođen je 1923. u Vrbovcu. Otac Aleksander bio je gostioničar, a majka Ana potječe iz imućne obitelji koja je posjedovala mlin na potoku Črnec. Zvonimir je u Vrbovcu završio četiri razreda pučke škole, a potom je u Križevcima nastavio školovanje za trgovca. U Križevcima započinje njegova nogometna karijera sredinom 1930-tih kada kao srednjoškolac igra za NK Jadran, ali već tada započinje obavljati i tajničke poslove.

Nakon što je završio školu i naukovanje za trgovca vratio se u Vrbovec gdje se uoči Drugog svjetskog rata priključuje kao nogometaš u rad VŠK Zrinski iz Vrbovca. Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske bio je mobiliziran u postrojbe Hrvatskoga domobranstva kao i njegov brat Zlatko gdje su dočekali i kraj Drugog svjetskog rata. Zvonimir je sklopio brak s Đurđicom Fiket 1944. u Križevcima u kojem su rođene dvije kćerke Ana 1945. i Antonija 1947. Poslije završetka rata od strane komunističkog režima bio je 1945. osuđen kao „narodni neprijatelj“ te je tri godine proveo na javnim radovima. Poslije radi kao skladištar u Poljoprivrednoj zadruzi u Vrbovcu, a početkom 1960-tih zapošljava se u MI PIK Vrbovcu u kojem radi sve do umirovljenja 1981. na skladišnim poslovima. Supruga Đurđica preminula je 1985.

Sportski pregalac i klupski arhivist

VŠK Zrinski osnovan je 1924. koji je nakon Drugog svjetskog rata bio raspušten. Sportski život u Vrbovcu formalno je obnovljen 1946. osnivanjem FD Naprijed, koji nastavlja na tradicijama Zrinskog. Štanfel se nakon izdržavanja kazne uključuje u sportski život i rad NK Vrbovca, gdje je godinama bio tajnik, a obavljao je odgovorne klupske dužnosti predsjednika i potpredsjednika. U tom razdoblju 1950-tih nezaobilazna je figura sportskog i javnog djelovanja na vrbovečkoj sceni u kojoj afirmativno doprinosi razvoju nogometa.

Inicijator je reaktiviranja tvorničkog SD Bratstvo 1962. u tek osnovanoj MI PIK Vrbovec, koji će kasnije promijeniti ime u SD PIK Vrbovec. Usponom PIK Vrbovca u drugoj polovici 1960-tih stvara se veliko sportsko rivalstvo u Međupodsaveznoj ligi između gradskog Vrbovca i tvorničkog PIK Vrbovca čije su utakmice pohodile gledati i bučno navijati stotine navijača. Zvonimir se u tom razdoblju prometnuo u velikog sportskog rivala dojučerašnjim suradnicima iz SD Vrbovec, koje 1971. vraća izvorno ime SD Zrinski.

Poslije fuzije SD Zrinski i SD PIK Vrbovec 1972. nastaje novo sportski društvo, koje uz financijsku i inu potporu MI PIK Vrbovec, postaje zamašnjak svestranog sportskoj razvoja u općini Vrbovec u kojem aktivno sudjeluje i Štanfel. Tijekom 1960-tih promotor je i ženskog tvorničkog nogometa između radnica i radnika MI PIK Vrbovec. Gorljivi je propagator i organizator utakmica Debeli – Mršavi, koja je prvi puta odigrana u Vrbovcu 1929., a koje su postale tradicionalne u sklopu sportskog programa od 1982. na Turističko-kulinarskoj manifestaciji „Kaj su jeli naši stari“.

Jedan je od osnivača vrbovečkih nogometnih veterana 1972., čiji je predsjednik bio od 1983. do 1986., a od 1986. proglašen za njihovog počasnog predsjednika. Svestrano je  doprinosio u radu Općinskog nogometnog saveza općine Vrbovec od njegovog osnivanja 1974., kao i u Savezu sportova općine Vrbovec, nezamjenjiv u organizaciji memorijalnog turnira Čedomil Drvenkar, inicijator memorijalnog turnira Borovčak-Lešković itd.

Velika je njegova zasluga što je poslije Drugog svjetskog rata prionuo sustavnom  prikupljanju dokumenata, fotografija, zastavica i ine klupske sportske memorabilije te vrši prijepis sačuvane klupske dokumentacije VŠK Zrinski po privatnim zbirkama. Bilježi sportske aktivnosti, piše utakmice, stvara bogatu dokumentacijsku arhivu kojom upravlja, čuva i omogućuje uporabu dokumenata i drugog gradiva, te uspostavlja brojne sportske kontakte u široj zagrebačkoj regiji.

Tijekom 1957. zajedno s bivšim kapetanom između dva svjetska rata VŠK Zrinski i  sportskim djelatnikom Dragutinom Koretićem inicira sakupljanje sportske građe radi objave knjige o razvoju i bogatoj sportskoj povijesti vrbovečkog kraja. Drugi puta je sudjelovao u pokušaju izdavanje knjige 1974. kada se u Vrbovcu slavila 50. obljetnica osnivanja VŠK Zrinski. Zvonimir je prvi napisao povijesni osvrt o razvoju sporta i nogometa u Vrbovcu u povodu 60. obljetnice obilježavanja nogometa u Vrbovcu. Feljton je bio objavljen u dvanaest nastavaka tijekom 1984. u vrbovečkoj Komunu od br. 1 (313) do br. 14-15 (326-327) u kojem je bio prikazan razvoj vrbovečkog nogometa, ali i ina razna sportska zbivanja i obljetnice.

Strastveni ribolovac, ljubitelj životinja i prirode 

Pored nogometa velika mu je ljubav bila sportski ribolov gdje je godinama bio aktivni član ŠRD Črnec. Uz ribolov uživao je u dražima netaknute prirode i očuvanja bioraznolikosti vrbovečkog područja. Isto tako bio je poznat u široj okolici po uzgoju golubova, paunova, raznih ptica i općenito prema iskazivanju ljubavi prema životinjama. Ornitološka strast pričinjavala mu je izuzetnu ugodu jer je sa svojim pticama doživljavao nemjerljivo veselje. Neveliko obiteljsko imanje i skučen prostor nisu mu bila smetnja da u skladu i harmoniji živi s obitelji i životinjama. Zadovoljstvo su mu pričinjavali poljoprivredni radovi, orezivanje raznih voćaka i kopanju u vrtu oko okućnice.

Vrbovečki kroničar, kolekcionar i društveni djelatnik

Kao suvremenik stvaranja triju državnih tvorevina s puno životne energije stvarao je i fondove o društveno-političkoj zbilji vrbovečkog kraja od političkog, turističkog, kulturnog i javnog života. Sačuvao je brojne članke iz raznih novina u kojima se pisalo ili se spominjao Vrbovec, vrbovečka sela ili znamenite osobe vrbovečkog kraja. Sakupljač je i etnološkog blaga od preslica, lampaša, starih pegli, boca i inih predmeta. Stvorio je neprocjenjivu zbirku o sportskoj i o društvenoj povijesti vrbovečkog kraja, ali i s raznim kolekcionarskim predmetima, ne samo s područja bivše Jugoslavije nego i iz raznih dijelova svijeta.

Pisao je za vrbovečku Komunu i tvornički list MI PIK Vrbovec. Sportska legenda, prava sportska enciklopedija svih sportskih zbivanja Vrbovca i okolice. Isticao se u organizaciji sportskih izložbu u povodu nogometnih sportskih obljetnica na kojima se prezentirao jedan dio dokumentacije i sportskih predmeta iz svoje bogate zbirke. Aktivno  sudjeluje i u organizaciji sportskog programa manifestacije „Kaj su jeli naši stari“. Na kraju da se naglasi da je u svojoj humanosti i ljubavi prema sportu i čovjeku bio poznati dragovoljni vrbovečki davatelj krvi, blizu stotinjak puta.

Nosilac je mnogih sportskih i društvenih nagrada, plaketa i priznanja. Među najvažnijima su Trofej SOFK-e Hrvatske (1974.), zlatnu plaketa SOFK-e Vrbovec (1974.), zlatna plaketa ZNS-a za dugogodišnji pregalački rad, zahvala Udruženja veterana ZNS (1996.), nagrada Hrvatskog nogometnog saveza, nagrada NS Zagrebačke županije (1997.) istaknuti sportski radnik općine Vrbovec (1984.), zahvala za doprinos na manifestaciji „Kaj su jeli naši stari“ (1990.) itd. Nekoliko dana prije smrti primio je u zagrebačkoj KBC Dubravi Godišnju nagradu grada Vrbovca, u kojoj je preminuo 22. srpnja 1997.

Kolekcionarska ostavština  

Upravo je zahvaljujući njegovom višegodišnjem kroničarskom radu i mukotrpnom sakupljanju izvorne građe, nastala je privatna zbirka koja je nezaobilazno mjesto za svakog istraživača o sportskom, ali i opće društvenom životu Vrbovca i okolice.

U svemu tome prijateljevao je i surađivao u svom podrumskom kutku s istinskim sportskim zanesenjacima poput: Vlade Mudrića, Ivana Zukanovića, Čedomila Drvenkara, Vladimira Tomljanovića, Branka Leskovića, Jadranka Mijalića… Velika ljubav prema vrbovečkom športu i inficiranost nogometom bila su mu i životna odrednica pa je živio športski bez štetnih navika po zdravlje. Druželjubivost i gostoprimstvo bila su mu domaćinska odlika jer se u kolekcionarskoj sobici znalo uz recitaciju kajkavskih pjesnika nerijetko i zapjevati

Vrlo teško je emocionalno proživljavao poraze vrbovečkih nogometaša, a nezalaganje i nedisciplinu nije trpio pa se nije libio iskazati svoju iskričavost i jetku kritičnost. Ipak prije svega bio je zaljubljenik u rodni grad, sportski zanesenjak, društveno angažirani entuzijast, dobrodušni propagator lokal patriotskog osjećaja pripadnosti vrbovečkom kraju i navijač zagrebačkog Dinama. Zvonimir Štanfel pripada krugu istinskih Vrbovčana koji su dio svog života posvetili športu, javnom progresivnom radu, angažiranosti na sveopćem društvenom napretku i preobražaja Vrbovca u gradić po mjeri naprednih, radišnih i poštenih ljudi.

NK Vrbovec je inicirao u spomen na njegovo djelo i ostavštinu 22. srpnja obilježavanje 20. obljetnice smrti prigodnim poštanskim žigom. Na promociji žiga i prigodne dopisnice posvećene Zvonimiru Štanflu o njegovom sportskom i životnom putu govorili su bivši predsjednik NK Vrbovca Jadranko Mijalić, direktorica Turističke zajednice grada Vrbovca Ana Bakar i upravitelj pošte Vrbovec Zvonimir Križanović. Pored čelnika NK Vrbovca na promociji bili su nazočni njegova kćerka Antonija Pankretić i unuk Tomislav Lončarić.

Komentiraj

Molimo Vas da unesete svoj komentar
Molimo Vas da ovdje unesete svoje ime