Dipl. dizajnerica Ana Marija Bunjački iz Samoborca nije jednostavna djevojka iz vrbovečkog okružja jer pripada motorističkom svijetu uzbuđenja, sluša urbanu rock glazbu i uživa u motorističkim putovanjima, druženjima i mladenačkoj slobodi. Diplomirala je industrijski dizajn odjeće na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Za lijepa vremena motociklom putuje na posao ili putuje na razne turističke destinacije ili na razna moto druženja. Uz iskazanu ljubav prema motorističkom sportu i oktanskim uzbuđenjima, zalaže se za društvenu, ekonomsku i svekoliku ravnopravnost žena i muškaraca.
Kako se našla u motorističkom svijetu i kakav je zabavno-društveni život u tom okružju progovorila je Ana Marija Bunjački.
Odakle ljubav prema motorima?
Od malih nogu, kad sam bila dijete prijateljev otac je imao motor te nas je vozio njime. Kao djeci, to nam je bio doživljaj i stalno smo ga gnjavili da nas vozi. Danas taj prijatelj također vozi motor te je veliki poznavatelj i zaljubljenik u motore. On je i najvećim dijelom zaslužan za kupnju mojeg motocikla te mi pomaže oko servisa i drugih stvari vezano uz motocikl.
Od kada vozite motore?
Starija braća su me naučila voziti Tomos s nekih 11-12 godina, jer sam im bila dosadna, stalno sam ih molila da me voze. Kasnije mi je sestrična poklonila skuter koji sam dugo vozila i jako ga voljela, te se tada rodila želja za jačim motociklom. Prije tri godine sam upisala autoškolu za motocikle te kupila ovaj motor koji sada vozim. Željela sam to jako dugo, no zbog studiranja i drugih obaveza nisam imala vremena, prilika i mogućnosti za to.
Pohađate li motorističke susrete?
Da, volim motosusrete zbog dobrog društva, dobre i prijateljske atmosfere, dobrih motora te dobre glazbe. Nažalost, dvije godine zbog situacije s koronom u Vrbovcu nije bio održan motosusret kojeg inače organizira naš domaći Moto klub EasyRides iz Lonjice. Ovaj vikend se napokon održava moto susret u našem gradu nakon dvije godine, dobar provod na tom susretu je zagarantiran te preporučujem da ga posjetite.
Ima li još bajkerica u vrbovečkom kraju?
Iz naše okolice, istaknula bih jednu strastvenu bajkericu koju poznajem, Sandru Čvek, često se vozimo zajedno, idemo na motosusrete te razmjenjujemo iskustva o vožnji. Također, Barbara Kuten je strastvena bajkerica, koja je trenutno u nabavci motocikla, što jedva čekam. Vjerujem da ima još dosta bajkerica i zaljubljenica u motocikle, no naravno ne poznajem ih sve, nego se susrećemo i pozdravljamo na cesti ili na motosusretima.
Dosta ljudi se začudi kada skinemo kacige i shvate da voze cure, osim kolega bajkera, jer njima je to normalno. Mislim da u današnje vrijeme to nije vrijedno ni čuđenja, ni divljenja, dapače malo me to vrijeđa jer mi je to na neki način podcjenjivanje ženskog spola. Ne vidim razlog zašto žene ne bi mogle voziti motor, imamo dvije ruke i dvije noge kao i dečki. Važno je samo da volite vožnju motorom, bez obzira na spol. Kad obučemo motoristička odijela, stavimo kacige i sjednemo na motor, svi smo isti bez obzira na spol.
Savjet za djevojke koje vole motore i željele bih voziti, ali se dvoume ili ih je možda strah, neka ne slušaju druge koji su im usadili taj strah, neka probaju voziti, nije teško. Nemojte da vas strah koči u ostvarivanju vaših želja.
Zdenko Brezarić
