Mato Biškupec je nezaobilazna osoba druge polovine 20. stoljeća, koji je kao intelektualac i političar otvarao perspektive društveno-političkog, gospodarskog, sportskog, kulturnog i turističkog razvoja općine Vrbovec. Mato potječe iz seljačke obitelji, oca Stjepana i majke Pavice rođ. Tretinjak. Rođen je 22. srpnja 1944. godine u Gaju. Svoj društveni status javne osobe općine Vrbovec gradio je mukotrpno, predano, odgovorno i savjesno, svjestan da samo cjelokupno životno obrazovanje može dovesti do profesionalnih uspjeha, postignutih životnih ciljeva i razvitku opće dobrobiti životne zajednice. U više od 40 godina životnog i profesionalnog stvaralaštva ostavio je traga u razvojnim procesima u kojima je podizao standarde na mnogim ljudskim područjima. Kao svestrana i umna ličnost, dio svoje darovitosti, poklonio je za vrbovečki boljitak u nasljeđe sljedećim naraštajima.
U profesionalnoj karijeri krenuli ste od trgovačkog pomoćnika pa ste završili na radnom mjestu direktora RO PIK-a Promet i usluga. Kako ste uspijevali uskladiti radne obveze sa svojim studentskim zadaćama i koji su tada bili profesionalni izazovi i preokupacije?
Poslije završetka osnovne škole u Vrbovcu 1958. godine, nastavio sam školovanje u Srednjoj trgovačkoj školi u Bjelovaru u kojoj sam maturirao 1961. godine. Zaposlio sam se kao trgovački pomoćnik u Općem trgovačkom poduzeću Vrbovec.
Poslije dvije godine rada postao sam trgovački poslovođa. Obzirom da sam se htio dalje školovati, upisao sam izvanredno uz rad Srednju ekonomsku školu u Zagrebu 1961. godine, koju sam završio 1965. godine.
Nakon završetka vojne obaveze zapošljavam se u poduzeću PIK Poljotrg Vrbovec u knjigovodstvu gdje sam radio kao robni knjigovođa 2 godine. Godine 1967. upisujem izvanredno studij na Visokoj školi za vanjsku trgovinu u Zagrebu (kasnije fakultet), na kojem sam diplomirao 1971. godine i stekao zvanje diplomirani ekonomist za unutarnju trgovinu. Zatim 1969. godine prelazim na rad u komercijalu i postajem 1972. godine komercijalni direktor poduzeća.
Nakon osnivanja OOUR-a i reorganizacije PIK-a postajem direktor OOUR-a Trgovina i ugostiteljstva, a kasnije od 1977. do 1982. godine bio sam direktor RO PIK Promet i usluge. Godine 1975. upisujem izvanredno, također uz rad, dvogodišnji magisterij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kojega sam završio 1977. godine i stekao zvanje magistar ekonomskih znanosti iz područja marketinga trgovine. Dvije školske godine predavao sam u Srednje školskom centru učenicima trgovine predmete Trgovinsko poslovanje i Poznavanje robe u trgovini.
Usklađivanje radnih i studenskih obaveza nije bilo jednostavno jer sam svakodnevno popodne putovao u Zagreb na predavanja i vračao se kasno u Vrbovec vlakom ili autobusom. Iako je bilo izuzetno zahtjevno i teško usklađivanje radnih i obrazovnih obveza, bilo je to razdoblje na koje sam izuzetno ponosan, jer sam kroz iskustvo stjecao i teorijska znanja, kako da unaprijed poslovanje svojeg radnog kolektiva. Naravno da je funkcija direktora bila izazovna, zahtjevna i odgovorna, ali na toj poziciji morate biti i odgovorni i pravedni te donositi odluke u općem interesu svih zaposlenih.
Od 1972. godine osnivanjem OOUR-a Trgovina i ugostiteljstvo donosi se dugoročni program razvoja s brzom ekspanzijom i proširenjem trgovačke i ugostiteljske djelatnosti. U tom razdoblju od 110 zaposlenih radnika došli smo do 1990. godine na 750 radnika, a od 27 prodajnih objekata na 104 prodajna objekta i 14 ugostiteljskih radnji. U tim vremenima otvorena je robna kuća Mini market u Vrbovcu i Dubravi, motel u Vrbovcu, distributivni centar u Vrbovcu, diskont market u Splitu te 3 super marketa u zagrebačkoj Dubravi i konačno veliki diskont centar u Vrbovcu s 5 suvremenih prodajnih objekata. Postali smo po uspješnosti među najvećim trgovačkim poduzećima sjeverozapadne Hrvatske. Godine 1982. godine na mjestu direktora poduzeća zamijenio me je Mladen Beck, ali i dalje smo nastavili zajednički raditi na razvoju poduzeća.
Od 1987. do. 1995. godine obavljao sam funkciju zamjenika direktora PIK-a Promet i usluge Vrbovec. Tada prelazim 1995. godine na rad u privatni sektor i to u vrbovečku tvrtku Jurval. Od 1999. u bio sam zaposlen u poduzeću Sablić iz Dubrave na radnom mjestu menedžera prodaje u kojem sam radio do odlaska u mirovinu 2001. godine.
Proveli ste veliki dio života u politici i jedan ste od rijetkih Vrbovčana koji su bili izabrani u hrvatski Sabor i jugoslavensku Narodnu skupštinu. Možete li nam iznijeti kakva su bila iskustva kada ste bili hrvatski zastupnik u Zagrebu i Beogradu.
U društveno-politički rad uključio sam se kao član Predsjedništva omladine općine Vrbovec od 1965. do 1967. godine. Naravno da uz posao koji sam radio politika se nije mogla zaobići. Predsjednik OO SK PIK Poljotrg Vrbovec bio sam od 1969. do 1972. godine. Uz sve političke aktivnosti izabran sam 1981. godine na jednogodišnji mandat predsjednika SK-a općine Vrbovec, a 1983./1984. godine za potpredsjednika Skupštine općine Vrbovec.
Na izborima 1982. godine predložen sam ispred općina Vrbovec i Ivanić-Grad za kandidata u Sabor SR Hrvatske, a ispred Zajednice općina Zagreb u saveznu skupštinu u Vijeće republika i pokrajina. Izabran sam na obje funkcije u mandatu 1982.-1986. U Vijeću republika i pokrajina radio sam u Odboru za tržište i cijene i zastupao to područje za Hrvatsku. To je bila kruna moje političke karijere na koju sam s ovog kuta životnog gledišta jako ponosan.
Od 1991. godine aktivno radim za stranku SDP-a Vrbovec kao član općinskog/gradskog i nadzornog odbora do 2013 godine. Dužnost tajnika obavljao sam od 2001. do 2005. godine. U dva mandata od 2001. do 2009. godine zastupao sam SDP kao vijećnik u Županijskoj skupštini Zagrebačke županije, a u razdoblju od 2011. do 2013. godine bio sam član nadzornog odbora u vrbovečkom Komunalcu.
U mladosti ste se bavili nogometom u rodnom mjestu, a potom ste obnašali dužnost predsjednika NK Gaja. Molim Vas iznesite kakvi su tada bili sportski prioriteti i kako ste sagradili nogometno igralište u Gaju?
Svoju sportsku karijeru započeo sam kao igrač u Gaju od 1961. godine. Funkciju predsjednika NK Gaja obavljao sam od 1973. do 1978. godine. U tom razdoblju izgrađeno je u Gaju nogometno igralište i svlačionica. Veći dio zemljišta za izgradnju igrališta poklonila je Marija Kršek iz Gaja. Svlačionica je napravljena od građevnog materijala stare zgrade dućana u Gaju koja je bila srušena. U radovima je sudjelovalo cijelo selo Gaj. Nogometno igralište je svečano otvoreno 1975. godine, a na turniru su sudjelovali PIK Vrbovec, Lonja, Dinamo iz Peskovca, Gaj… Izgradnja igrališta je bilo od krucijalnog značaja za razvoj nogometa i opstanak kluba u Gaju čiji su nogometaši do tada 15 godina igrali kao gosti na nogometnim igralištima Vrbovca i PIK Vrbovca. Posebno mi je ostalo u sjećanju prvo osvojeno općinsko prvenstvo Gaja u sezoni 1973./74.
Bili ste prvi predsjednik NSO Vrbovec koji je osnovan 1974. godine. Koja su sada Vaša sjećanja na osnivanje vrbovečkog nogometnog saveza i kako je to utjecalo na daljnji razvoj nogometnog sporta u općini Vrbovec?
Za prvog predsjednika Nogometnog saveza općine Vrbovec izabran sam 1974. godine i bio na tom mjestu do 1980. godine. U tom razdoblju učinjeno je mnogo na organizaciji i registraciji klubova i igrača iz općine Vrbovec i na stvaranju uvjeta za igrače. Naime, u tom razdoblju bili su u NSO Vrbovec izabrani sve sami sportaši zaslužni za razvoj nogometnog sporta od Vlade Mudrića kao tajnika, pa do Boška Blazina, Ivana Zukanovića, Ivice Popovića, Slavka Madžara, Mirka Kostihe i drugih. Bilo je to i vrijeme kada smo se odvojili iz Bjelovarskog nogometnog saveza i pristupili u Zagrebački nogometni savez. Iako je bilo je tu i određenih otpora, na kraju smo ipak NSO Vrbovec uspjeli prevesti u Zagreb.
U prijašnjim vremenima Vrbovec su politički gurali u Bjelovar, iako je Vrbovec oduvijek stremio i bio naslonjen u svim parametrima na Grad Zagreb od političkih, gospodarskih, prometnih, kulturnih i sportskih veza. Dakle mi smo u tim vremenima pored sportskih razloga slijedili i političku orijentaciju općine Vrbovec, koja je svoju orijentaciju i razvoj vidjela u nekadašnjoj Zajednici općina Grada Zagreba.
Bio sam član Izvršnog odbora SIZ-a za fizičku kulturu od 1975. godine kada je bio osnovan. U razdoblju od 1977. do 1979. godine bio sam i član Izvršnog odbora NK PIK Vrbovec. Sve u svemu bila su to lijepa vremena kada sam doprinosio razvoju nogometnog sporta i sporta općenito u društvu osvjedočenih sportaša, koji su gledali i djelovali u općem nogometnom interesu, a ne na svojoj osobnoj promociji.
Uz nogomet sudjelovali ste i u razvoju kuglanja u općini Vrbovec jer ste bili predsjednik Kuglačkog kluba Promet i usluge. Molim Vas iznesite uspjehe Vašeg kluba i što je to značilo u promotivnom smislu za Vaše poduzeće?
Sudjelovao sam 1980. godine u osnivanju ženskog i muškog Kuglačkog kluba PIK Promet i usluge. Od 1986. do 1993. godine preuzeo sam funkciju predsjednika kuglačkog kluba. U tom razdoblju i ženski i muški klub postigli su zapažene rezultate. Najzaslužniji igrač i trener za razvoj kuglanja i sportskih rezultata u općini Vrbovec bio je Branko Borščak.
Kuglački klub je ujedno bio i promidžba MI PIK-a Vrbovec na poslovno-sportskom polju. Kako je kuglanje bilo oduvijek popularni sport među radnicima PIK-a, uvijek je bilo i vrsnih kuglača. Pri tome smo se posebno fokusirali i na razvoj ženskog kuglanja i općenito na razvoj ženskog sporta u općini Vrbovec. Vrbovečko kuglanje je tada bilo vrlo kvalitetno i cijenjeno u širem okružju od Bjelovara, Križevaca itd. Posebno do kuglačke ekspanzije došlo nakon izgradnje kuglane u okviru Motela PIK-a Vrbovec. Šteta što je zbog privatizacije Motela PIK-a Vrbovec početkom 1990-tih nestao kuglački sport, koji je imao dugogodišnju tradiciju u Vrbovcu.
Uz politiku, sport i kulturu doprinijeli ste i razvoju turizma u općini Vrbovec. Kako su izgledali prvi počeci turizma u vrijeme kada ste bili prvi predsjednik Turističkog saveza općine Vrbovec?
Ispred općine Vrbovec izabran sam 1976. godine za prvog predsjednika Turističkog saveza općine Vrbovec, a na toj dužnosti bio sam do 1978. godine. To je bilo i razumljivo jer je u našem poduzeću djelovalo ugostiteljstvo što je bila osnova za razvoj turizma. U tom razdoblju otvoren je riblji restoran u Vukšincu, izvršene su sve pripreme za izgradnju Motela PIK Vrbovec koja je završena 1978. godine. Izgradnja motela bila kapitalna investicija koja je dugoročno doprinijela razvoju turizma i ugostiteljske vrbovečke prepoznatljivosti. To je bio uvod za organizaciju turističko-kulinarske manifestacije “Kaj su jeli naši stari”. Dakle, udareni su temelji razvoja turizma.
Godinama ste bili član Pjevačkog društva u HKUD Petar Zrinski. Kako sada gledate na nekadašnje nastupe i što Vama glazba znači u životu?
Sudjelovao sam u radu pjevačkog zbora HKUD-a Petar Zrinski od 1971. do 1982. godine, punih 11 godina. Bilo je to divno razdoblje,veliko prijateljstvo, puno nastupa i koncerata zajedno s folklornom sekcijom. Pjesma oplemenjuje čovjeka.
Održavali smo koncerte po svim mjestima i gradovima u Hrvatskoj. Tijekom 1976. godine nastupili smo s folklornom sekcijom u SR Njemačkoj. Svake godine održavali smo dva koncerta za građane Vrbovca i sudjelovali na svim svečanostima koje je priređivao Vrbovec. Najzaslužniji za takvu dinamičnu aktivnost društva bili su predsjednica Antonija Martinčević, dirigent Ante Džaja i tajnik društva Branko Pavić.
I na kraju da napomenem, da živim sa svojom suprugom Šteficom u sretnom braku 55 godina i da smo 2017. godine proslavili 50-godišnjicu braka.
Mato Biškupec je svojim djelima stvarao bolje uvjete i doprinosio razvoju društveno-političkog, gospodarskog, sportskog, kulturnog, turističkog i javnog života Vrbovca zbog čega je primio niz društvenih i javnih nagrada i priznanja. Svojim dugogodišnjim profesionalnim radom zaslužan je za poslovne procese koji su afirmirale, kako samo ime PIK-a Vrbovec, tako i samog grada Vrbovca, za kojeg je tako zdušno radio na promociji u svojim najboljim godinama života.
Zdenko Brezarić
