Vrbovečki trećeligaš napravio je nešto dosada neviđeno, jer je uspio izboriti ostanak u 3. HNL Središte, unatoč tome što je nakon jesenskog dijela na svom bodovnom kontu imao samo 5 bodova. Vrbovec su nakon jesenskog dijela već mnogi oplakali kao sigurnog putnika u niži rang natjecanja u 4. nogometnu ligu. Upravo je Vrbovec samodopadno znao isticati da je jedan od rijetkih nogometnih klubova koji nije nikad ispao iz 3. HNL-a. Međutim, kad je Vrbovec na početku proljeća izgubio dvije odgođene utakmice iz jesenskog dijela od jesenskog prvaka Jaruna 1:2, viceprvaka Kurilovca 0:2 i te od petrinjske Mladosti 1:3 definitivno je bio prekrižen kao klub koji je već ispao.
No, tada Uprava Vrbovca na čelu s predsjednikom Matom Jelićem i dopredsjednikom Draženom Prelogom povlači konačno ključni potez i na trenersku klupu dovodi Dražena Biškupa, poznato hrvatsko trenersko ime, od kojeg traže da u narednih 16 prvenstvenih kola napravi nogometno čudo. Dosadašnja iskustva su jednostavno ukazivala da je to nemoguće jer to nitko ranije nije učinio u tom rangu natjecanja. Čudo se ipak desilo i Vrbovec je ispisao jednu veličanstvenu epizodu u stogodišnjoj povijesti kluba. Nogometna euforija koja je vladala Vrbovcem bila je kao u doba kada su Vrbovčani kao prvaci ulazili u 2. HNL. Sve se to odvijalo bez domaće publike koja je silno željela doći na Gradski stadion, ali zbog epidemije nije smjela, što je bio još jedan otežavajući moment da se ostvari vrbovečki spas od ispadanja. Na kraju sezone Vrbovec je završio na 16. mjestu. Nakon što je Dražen Biškup uspio ispuniti nemoguće i ostaviti Vrbovec u trećeligaškom društvu dobio je nadimak „vrbovečki kardinal“.
U povodu jednog od velikih i povijesnih ostvarenih klupskih rezultata trener Dražen Biškup je razgalio dušu. –Vrbovec je sredina koja ima bogatu nogometnu tradiciju, ugled i renome i to je mjesto koje dušom i tijelom živi za svoj najpoznatiji sportski klub. Jednostavno nije mi bilo lako prihvatiti da se okušam kao četvrti vrbovečki trener u istoj sezoni, a opet to je bio veliki sportski motiv da pokušam učiniti nemoguće. Nije da nisam bio svjestan situacije u kojoj se klub na početku proljetnog dijela nalazio, ali opet s druge strane bez obzira na sve kalkulacije trebalo nam se tako puno tog poklopiti da bi uspjeli u nečemu u što je vjerovao samo mali broj fanatičnih Vrbovčana – priča trener Biškup te dodaje. – Itekako sam bio svjestan da je momčad trebalo prodrmati, vratiti im samopouzdanje i k tome dići igru na najveću moguću razinu jer bez toga jednostavno nismo mogli polučiti očekivani cilj. U prvoj utakmici protiv izravnog konkurenta zagrebačkog HAŠK-a odigrali smo pobjednički i slavili rezultatom 4:1. Ta utakmica mi je pokazala da je momčad Vrbovca ima kvalitetu, ali da je izgubila vjeru u sebe i da je potrebno da im se vrati pobjednički mentalitet – ističe Biškup te naglašava kako je između momčadi i njega “kliknulo”. – Počeli smo svi zajedno trenirati, raditi i živjeti za nešto što nas može obilježiti u sportski karijerama. Uslijedio je trijumf protiv Maksimira 4:1 i šokantna utakmica protiv momčadi Gaj Mače koju smo pobijedili u zadnjim sekundama 3:2 i s tih 9 bodova smo skrenuli pozornost nogometne javnosti da se u Vrbovcu ne predaju. Poslije smo upali u rezultatsko potonuće, jer smo od 4 utakmice osvojili samo bod i to protiv izravnog konkurenta Španskog 1:1, a kojeg smo trebali uvjerljivo poraziti. Naročito peče domaći poraz protiv Ponikvi 0:1, a gubili smo bodove kod Bistre 1:2, u Krapini protiv Zagorca 0:1 i u Zagrebu protiv Trešnjevke 1:2. Nismo u tim utakmicama igrali loše, dapače odigrali smo solidne i dobre utakmice, ali jednostavno nismo imali sportske sreće. Taj negativni niz nas je malo poljuljao, ali smo u dubini duše i dalje još jače zapeli na treninzima i na podizanju taktičko-tehničkoj disciplini – ističe Biškup.
Nakon negativnog niza, uslijedio je onaj pobjednički. – Nakon toga smo nanizali 5 pobjeda: Segesta 3:0, Lučko 3:2, Dugo Selo 5.0, Kurilovec 2:4 i Karlovac 2:0, a koja nam je bila i najteža pobjeda. Protiv Trnja smo izgubili 1:0, a njihov vratar Gudelj je bio proglašen za igrača utakmice pa vam taj podatak govori što se zbivalo na terenu. Protiv Vrapča smo odigrali najbolju utakmicu i zabilježili visoku pobjedu 8:1, ali sve smo morali rješavati u zadanjem kolu i to protiv prvaka Jaruna. Znali smo da nas samo pobjeda protiv Jaruna ostavlja u igri za ostanak u ligi, jer su bilo kakve druge kalkulacije išle protiv nas. Protiv Jaruna smo prvo poluvrijeme odigrali slabo, a Špansko je vodilo rezultat 1:0, te smo u tom trenutku bili četvrtligaši. U tim trenucima teške vam se misli roje u glavi, a opet sada moramo dati sve od sebe. Ključni moment se zbio kada je Zrinščak obranio udarac Špišću od kojeg je takoreći pao u nesvijest i nakon toga se ponovo hrabro vratio u utakmicu, znao sam da više ne možemo izgubiti. Poslije toga igrači su dali sve od sebe i zabili smo dva lijepa gola za nezaboravnu pobjedu protiv Jaruna kojem smo malo pokvarili opći slavljenički dojam – prisjeća se Biškup te dodaje kako je to bila velika pobjeda na kojoj nije bilo nikakve zamjerke i na kojoj su im svi čestitali, od predsjednika ZNS- a Tomislava Svetine te Zorislava Srebrića, posebnog savjetnika predsjednika Davora Šukera i drugih dužnosnika.
–Kada smo još saznali da je Zagorec u sudačkoj minuti ostvario pobjedu protiv Vrapča, našoj sreći jednostavno nije bilo kraja jer više nismo ovisili o nikakvim kvalifikacijama. Taj osjećaj se jednostavno neda opisati, ali da smo učinili nešto veliko svjesni smo tek sada kada više nema nikakvog stresa. U nemogućoj misiji svi zajedno smo surađivali na svakodnevnoj bazi s predsjednikom Matom Jelićem koji je nepopravljivi optimist i potpredsjednikom Draženom Prelogom koji je mudro vukao poteze, kao i sa ostalim članovima Uprave. Dakako da mi je u radu najviše pomagao pomoćnik Igor Ratkajec s kojim sam kovao planove i misli za vrbovečki spas. Da, i na kraju sve se to ne bi desilo da igrači nisu pošteno, požrtvovno i angažirano reagirali i odigrali što su najbolje mogli. Sve im se to vratilo jer smo počeli igrati, zabijati golove i pobjeđivati u nizu. Na taj način smo ponovo zadobili poljuljano povjerenje vrbovečke javnosti, povratili izgubljeni respekt kod trećeligaških momčadi, klesali pobjednički mentalitet momčadi te vrbovečki Gradski stadion pretvorili u tvrđavu iz koje se ne osvajaju bodovi – ističe Biškup za kojeg je, kako kaže, ovo bila neponovljiva trenerska sezona. –Bez obzira što sam bio trener i u 1. HNL-u, sa Zagrebom, s Lučkim sam ušao u 1. HNL, kao prvak sa Zelinom i Suhopoljem ulazio u 2. HNL, ali kad sa samo 5 naslijeđenih bodova ostaneš u ligi, onda znaš da si u zajedničkoj sinergiji s pomoćnikom, igračima i Upravom učinio nešto nesvakidašnje, rijetko, iznimno i jako teško ponovljivo – zaključuje Dražen Biškup.
Sezona 2020./21. u 3. HNL Središte je antologijsko prvenstvo koje će zauvijek ostati zabilježena ne samo u klupskoj povijesti, nego i u analima hrvatskog nogometa da je neki klub to ostvario, a u Vrbovcu se dogodilo nogometno čudo u koje je malo tko vjerovao. Zato i jesu čuda da se dešavaju, koja se rijetko dešavaju i koja se na kraju trebaju i pošteno i časno zaslužiti!
Zdenko Brezarić
