Košarkaški klub Petar Zrinski je starosjedilac u Košarkaškoj A 2 ligi sjever. Međutim, Vrbovčani su u sezoni 2023./24. jesenski dio završili u donjem dijelu tablice. Doduše, uoči jesenske dionice došlo je do promjene u igračkom kadru gdje je KK Petar Zrinski pružio priliku mlađim igračima za afirmaciju. Isto tako došlo je do ozljeda par ključnih igrača i uz nedostatak sportske sreće Petar Zrinski nalazi u donjem dijelu ljestvice. No, isto tako u jesenskom dijelu došlo je i do promjene na mjestu trenera jer se Matej Bolčić sporazumno rastao s Vrbovčanima i preuzeo KK Radnik Križevci. Tako se Bolčić vratio trenirati klub u svome rodnom gradu Križevcima gdje je preuzeo mlađe kategorije. U međuvremenu je Uprava KK Petar Zrinski za novog trenera angažirala dobro poznato lice u vrbovečkoj košarci, bivšeg igrača Filipa Tomića iz Sesvetskog Kraljevca.
Kakva je situacija u klubu, koji je igrački kadar i kakve su ambicije KK Petra Zrinskog u proljetnom dijelu Košarkaške A 2 lige sjever odgovore je dao trener Filip Tomić.
Igrali ste ranije u KK Petar Zrinski. Molim Vas opišite kada ste igrali i u kakvoj su Vam sjećanju ostali seniorski dani u Vrbovcu?
Tadašnji trener Velibor Balaban i KK Petar Zrinski su 2009. godine tražili visokog igrača kako bi poboljšali ekipu. Moj školski prijatelj Mario Posavec koji je inače u srodstvu s trenerom me preporučio te sam dobio poziv i dogovorili smo probu. Sjećam se kao da je jučer bilo. Igrom slučaja baš te godine na ljeto, igrali smo jedni protiv drugih na turniru u Križevcima. Prepoznali su me odmah te nakon odigranih par vrhunskih haklova na igralištu u centru grada u Vrbovcu, nije bilo puno dvojbe da se priključim klubu. U klubu sam igrao sve do 2022. godine kad sam odlučio da je dosta te se posvetio trenerskom radu. Bio sam 13 godina igrač u klubu. Ovo je 14. godina koju provodim u klubu kao trener. To nije mali broj godina, te se ja već duže vrijeme osjećam, kao doma kada sam u Vrbovcu. Četiri godine igram i za veterane KK Petar Zrinski te se mogu pohvaliti s mnogo medalja od kojih su najvažnije osvajanje veteranske lige te više puta osvajanje tradicionalnog veteranskog turnira “Kaj su jeli naši stari”.
Sada ste nakon par godina ponovo vratili u KK Petar Zrinski, ali sada u svojstvu trenera. Kako ste se odlučili da prihvatite voditi KK Petar Zrinski?
S obzirom da sam završio stručni studij pri Kineziološkom fakultetu u Zagrebu te dobio zvanje stručni prvostupnik (baccalaureus) trenerske struke, smjer košarka, to je bio prirodan put. Igrač sam koji obožava svoj sport i želi biti uključen što duže u njemu pa sam tako dok sam još igrao, vodio i mlađe kategorije. Kad sam se odlučio prestati aktivno baviti igranjem, tražio sam angažman kao trener seniorske ekipe. Dobio sam poziv od KK Vedi iz Bjelovara koji su me kroz vođenje mlađih kategorija primijetili i pozvali da pokušamo seniorsku ekipu podići na jedan veći i natjecateljski konkurentniji nivo. Mislim da smo uspjeli s obzirom da smo završili na sredini ljestvice, a ekipa je sezonu ranije imala tek jednu pobjedu. Ovim putem zahvaljujem vodstvu kluba KK Vedi na ukazanom povjerenju i pruženoj prilici, koja je i meni bila odskočna daska za daljnji rad. KK Petar Zrinski je po završetku prošle sezone ostao bez trenera pa poziv predsjednika i prijatelja Damira Fašaića da se vratim i preuzmem prvu ekipu nije bilo lako za odbiti. Igrala je tu i ulogu dvostruko bliža lokacija, ali i dugogodišnja vezanost za klub te želja i ovdje ostaviti osim igračkog, i trenerski trag. Godina je takoreći prijelazna za klub jer je dosta igrača promijenjeno u odnosu na prošlu sezonu. Nimalo lak zadatak za novog trenera s obzirom da je dojučerašnji trener Bolčić osvojio Regionalni Kup te podigao visoko ljestvicu. Sezona će služiti za afirmaciju mladih igrača te stvaranje okosnice za sljedeću sezonu. Ekipa je mlada, željna rada i učenja i optimističan sam što se toga tiče.
Jeste li zadovoljni s jesenskim učinkom?
Kratko i jasno, NE! Unatoč ozljedi našeg najboljeg igrača i motora ekipe Karla Pandura koji je ozlijedio koljeno i neće biti na raspolaganju do početka sljedeće sezone, trebali smo imati barem tri pobjede više. Dvije utakmice izgubljene u produžetku nikako ne mogu prežaliti, a i dvije druge u kojima smo bili tijesno poraženi.
Upoznali ste igrački kadar i potencijale momčadi. Što je potrebno da bi se unaprijedila igra, a time i postigli bolji rezultati?
I ove, a i prošle sezone smatram da je A2 Sjever možda i najkvalitetnija liga što se tiče ovog ranga. To dokazuje i činjenica da je pobjednik Podravac iz Virja osvojilo kvalifikacijski turnir za popunjavanje A1 lige. Nisu išli u viši rang zbog njima poznatih razloga. Dakle, oni su tu i dalje s nama, KK Radnik Križevci koji radi fantastičan posao i sa spojem mladosti, rada te kvalitetnih veterana vlada vrhom ljestvice bez poraza. Odličan Varaždin, uigrani Međimurci. Vedi predvođen vrhunskim šuterom Jukićem. Ivančica, općenito najbolja šuterska ekipa, tzv. Warriorsi iz Ivanca! Hoću reći, da za igrati ligu nije dovoljno skupiti pet igrača i igrati. Niti blizu! Potrebno je imati desetak kvalitetnih igrača, triput tjedno najmanje odraditi kvalitetne treninge da bi se pariralo navedenim ekipama. Na tome smo radili te smo uspjeli “skrpati” u zimskom prijelaznom roku solidnu ekipu te se veselim radu i treninzima ostatak sezone.
Trenutni sastav seniorske ekipe po pozicijama – bekovi: Luka Škaro, Hrvoje Raspasović, Roman Čimbur, Tadija Franjić, Mateo Čuturić, krila: Luka Horvat (kapetan), Luka Matić, Vito Gubijan, Karlo Kelečić i centri: Marko Tomić, Mateo Hunjek, Luka Alebić. U klubu se računa i na talentirane kadete, koji dobivaju svoju priliku da se iskažu i koji su povremeni seniori: Roko Balić, Bruno Fašaić i Antonio Kulaš.
Koje su ambicije kluba u proljetnom dijelu prvenstva?
U razgovoru s Upravom kluba ambicije se svode na afirmiranje mladih igrača, stvaranje okosnice za sljedeću sezonu i stvaranje kontura modernog načina igranja košarke. Postići maksimalan mogući rezultat, završiti na sredini ljestvice, te sljedeće sezone krenuti u pripreme na vrijeme i ući u sezonu spremni i nabrušeni napasti prvo mjesto. Vratiti gledatelje na tribine, njima biti na ponos i gledati kako se ekipa bori svaku minutu za svaku loptu i svaku utakmicu. Jer to je ono što gledatelji vole i traže, maksimalni angažman pa onda i ako izgubiš nisi ih razočarao jer su vidjeli da si se borio svim silama i dao sve od sebe. Ovim putem pozivam svu djecu, cure i dečke da se priključe klubu i ovom, po meni, najljepšem sportu. Neće se razočarati, a mi treneri ćemo nastojati svaku minutu dati sve od sebe da im pomognemo da zavole ovaj sport, a onda i da jednom zaigraju za prvu ekipu ili možda jednom i žive od toga.
Zdenko Brezarić
