„Djeca i njihovo (digitalno) djetinjstvo“ naziv je predavanja kojeg je sinoć u Narodnoj knjižnici Vrbovec održala odgojiteljica Dječjeg vrtića Vrbovec Kristina Ljubić Nežić. Na početku je naglasila kako djeca nemaju dovoljno životnog iskustva te medijski sadržaj često konzumiraju bez dovoljno razumijevanja. Upravo zbog manjka životnog iskustva i znatiželje nemaju nikakvog straha od medija. Na predavanju se moglo čuti kako istraživanje, koje je uoči 2. Dana medijske pismenosti za Agenciju za elektroničke medije i UNICEF proveo IPSOS puls, pokazuje da se i dalje najviše koriste tradicionalni mediji. U Hrvatskoj djeca u prosjeku pred televizorom provedu od jednog do tri sata dnevno, dok 3 do 4 posto ispitanika govori da je to više od četiri sata.
Jedan od ciljeva istraživanja bio je saznati razgovaraju li roditelji sa svojom djecom o medijima i medijskim sadržajima, društvenim mrežama i YouTubeu. Da redovito s djecom o tome razgovaraju reklo je 48% roditelja, 23% razgovara samo u određenim situacijama ili uslijed nekih probelma, a čak 29%, gotovo jedna trećina roditelja s djecom o medijima ne razgovara nikad ili razgovara rijetko. Općenito, majke nešto češće razgovaraju o ovim temema s djecom nego očevi.
Kristina Ljubić Nežić također je istaknula kako navika paljenja tv-a čim se uđe u kuću loše utječe na komunikaciju s djecom, a upaljen tv tijekom dječje igre ometa djecu u samoj igri. Dakle, tv uređaj smanjuje komunikaciju između roditelja i djece.
– Djeca rane i predškolske dobi tek uče o svijetu oko sebe, za razliku od odraslih koji nadograđuju svoja prijašnja iskustva. Nove vještine i znanja djeca stvaraju tako da uče svim osjetilima, moraju vidjeti, dotaknuti, manipulirati, isprobavati predmete u svojoj okolini – navela je Ljubić Nežić te dodala kako ekrani i mediji ne mogu pružiti takva iskustva jer su prije svega usmjereni na jednu dimenziju – vid i gledanje.
U prezentaciji koja je pripremljena za roditelje djece rane i predškolske dobi, nižih razreda osnovne škole, ali i ostale zainteresirane istaknuto je da djeca ne razlikuju fikciju od stvarnosti pa sadržaji koji se nude preko medija često utječe na stvaranje stereotipa o ljepoti, doživljaja nasilja kao normalne pojave i slično.
Rana i predškolska dob, istaknula je predavačica, ključna je jer roditelji i odrasli imaju veći utjecaj na djecu. – Što djeca više odrastaju, sve veći utjecaj imaju vršnjaci i okolina. Na neki način trebamo iskoristiti to vrijeme za uspostavu temeljnog povjerenja kako bi nam se djeca obratila ukoliko bi došli u dodir s nekim uznemirujućim sadržajima – zaključila je te dodala kako je za roditelje i skrbnike vrlo važno aktivno se uključiti u razvoj medijske pismenosti kod djece i to: zajedničkim gledanjem sadržaja i biranjem kvalitetnih sadržaja te ako je moguće odgoditi upotrebu sadržaja barem do 3. godine!
Dodatne informacije na ovu temu moguće je pronaći na portalu https://www.medijskapismenost.hr/ gdje su dostupni korisni savjeti, a knjižicu sa savjetima za korištenje medija u obitelji preuzmite ovdje.
