(Ravenski Pavlovec, 3. VII. 1948. – Brezani, 14. XI. 2002.)
Prije 20 godina preminuo je sportski i društveni pregalac Stjepan Blažinčić-Poštar, nezaobilazna ličnost u sportskom, društvenom i javnom dijelu općine Vrbovec i općine Rakovec u drugoj polovici 20. stoljeća.
Potječe iz seljačke obitelji. Rođen je 3. srpnja 1948. godine u Ravenskom Pavlovcu od oca Blaža i majke Helene koji su imali i mlađu kćer Anu. Prva četiri razreda osnovne škole pohađao je u Dubovcu, a ostala četiri u osnovnu školu u Ravnu. Krajem 1960-tih godina zapošljava se u vrbovečkoj pošti kao listonoša. Nakon par godina raspoređen je kao poštar u poštanskom uredu u Rakovcu u kojem se i nastanio. Kao poštar upoznao je ljubav svog života Katarinu Bačeks kojom je sklopio brak 1970. godine. Prioženivši sekod obitelj Bačekzapočeo je živjeti u Brezanima. Stjepan i Katarina su imali četiri kćeri: Šteficu, Snježanu, Ivančicu i Anu. Obitelj Blažinčić se bavila i poljoprivrednim poslovima koja je bila blagorodna roditeljskim slatkim brigama i životnim izazovima odgajanjau odrastanju četvero kćeri. Bio je jedini poštar u RO PTT Bjelovar koji je poštu raznosio vlastitim automobilom.
Stjepan je sezonski godinama radio za zagrebački Jadran film na uređenju kulisa i ostalim filmskim poslovima vezanih za inscenacije. Na temelju toga bio je na snimanju u nekim afričkim i azijskim državama, obišao čitavu Europi, ali i proputovao diljem bivše Jugoslavije. Zavolio je filmsko stvaralaštvo, kinematografiju i općeniti filmsku industriju. U invalidsku imovinu otišao je 1990. godine.
Nošen poslovnim duhom otvorio je u obiteljskoj kući trgovinu rezervnih dijelova za traktore Zetor, Ursus i za poljoprivredne strojeve. Zbog poslovnih obveza često je bio na službenim putovanjima u Češkoj, Slovačkoj i Poljskoj te razvio brojna poslovna poznanstva i veze u potonjim državama. Ubrzo je postao poznat po trgovačkoj poduzetnosti te se afirmirao u toj poduzetničkoj branši.
U ljeto 1975. osnovan je u Rakovcu istoimeni nogometni klub, a glavni inicijatori su bili Stjepan Blažinčić, Vlado Kožar i Marko Marčinko, a među osnivače spadaju i Franjo Benc, Ivica Biđin, Dunko Maltar, Franjo Pajur, Josip Prelec i drugi. Stjepan Blažinčić je bio obrambeni igrač, poznat po beskompromisnoj, borbenoj, britkoj i požrtvovnoj igri. Odigrao je mnoge utakmice na mjestu halfa ili beka neustrašivo i srčano, ne štedeći ni sebe ni protivnika. Od samog početka osnivanja kluba sudjeluje u organizaciji utakmica, prijevozu i dovođenju igrača, prikupljanju klupske dokumentacije i inim potrebnim poslovima. U tim prvim godinama skrbi o mnogim klupskim aktivnostima te kao sveprisutni član nezaobilazan je čimbenik u razvoju kluba. Aktivan je pri izgradnji igrališta i sportskih prostorijategeneralno u podizanju kvalitete igračkog kadra, kao i stvaranja klupskog ugleda i renomea u NSO Vrbovec.
U klubu je obavljao razne dužnosti od tajnika, trenera, a nije se libio preuzeti po potrebi i poslove oružara. Obnašao je dugi niz godina predsjedničku dužnost te je bio poznat kao „alfa i omega“ u klubu kojem se maksimalno posvetio jer je živio za nogomet.Njega je NSO Vrbovec 1980. godine uvrstio u krug poznatih sportskih djelatnika koji djeluje na amaterskoj osnovi i daju veliki doprinos u razvoju nogometnog sporta općine Vrbovec.U organizaciji Zagrebačkog nogometnog saveza i NSO Vrbovec trenerski tečaj 1980. završila je prva generacija nogometnih trenera u koju je spadao i Stjepan Blažinčić. NK Rakovec je obilježio 17. kolovoza 1985. deset godina osnutka i rada kluba. Na prigodnom turniru u velikom nogometu sudjelovali su: Gaj, Polet iz Pirakovca, Rakovec, Žavnica te veterani zagrebačkog Dinama i PIK Vrbovca. U prijateljskom tonu odigrali su: Polet – Žavnica 1:0, Gaj – PIK Vrbovec 1:2 i Rakovec – Dinamo 1:6. Na svečanoj sjednici Skupštine kluba o 10-godišnjem radu podnio je predsjednik Stjepan Blažinčić na kojoj su bila uručena brojna priznanja zaslužnim nogometašima, pojedincima i organizacijama. Kao predsjednik je okupljao oko sebe, požrtvovno unaprijedio rad te je zaslužan za razvoj nogometa i sportskog života u Rakovcu. Bio je prije svega gostoljubiv, društven i karakteran čovjek, koji je bio postojan u sportskom djelovanju,kojeg je karakteriziralo puno životnog odricanja i entuzijazma jer je nastojao podići ljestvicu klupskog djelovanja i sportskih rezultata.
Stjepan je bio aktivan i u radu NK PIK Vrbovec gdje je krajem 1980-tih bio izabran u Izvršni odbor. Svoju je ulogu u Izvršnom odboru NK PIK Vrbovec shvaćao krajnje ozbiljno, časno i predano. Zaslužan je organizaciju gostovanja seniora PIK-a Vrbovec u Brnu gdje su odigrali međunarodnu prijateljsku utakmicu. Isto tako je surađivao i na ostalim sportskim zbivanjima u interesu vrbovečkog nogometa. Bio je uključen i u organizaciju 32. tradicionalne veteranske utakmice selekcije Zagreba i Beograda koja je odigrana 12. svibnja 1990. godine u Vrbovcu. To je ujedno bio i zadnji veteranski susret te vrste jer je ubrzo potom izbila Balvan revolucija te započeo Domovinski rat. Također je razvio vrlo dobre sportske odnose i s veteranima PIK-a Vrbovec.
Poslije završetka seniorske karijere odlučio se za sudačku karijeru i aktivan rad u sudačkoj organizaciji. I tu je zbog svog angažmana bio izabran za predsjednika vrbovečkih sudaca. Ostao je u sjećanju kao korektan i pravičan sudac koji je stekao uvažavanje u mnogim sportskim sredinama i nogometnim klubovima. Na predsjedničkoj dužnosti svesrdno je radio na unapređenju sudačke organizacije, sveukupnom radu i podizanja dignitetaNSO Vrbovec. Na sportskom polju surađivao je s tajnikom NSO Vrbovec Vladom Mudrićem, predsjednikom NK PIK-a Vrbovec Vladimirom Tomljanovićem te sa sportskim djelatnicima: Dragutinom Markušem, Venekom Posavcem, Mladenom Bačanijemte drugim uglednim i poznatim vrbovečkim sportašima.
Uz svestrani nogometni život bio je aktivan i u društvenom djelovanju u Brezanima i Rakovcu. Sudjelovao je u raznim društvenim akcijama kojima se podizala razina životnog standarda stanovanja. Obitelj Blažinčić je imala prvi telefonski priključak u Brezinama, među prvima automobil, televizor te kućanske aparate i poljoprivredne strojeve. Angažirano je doprinosio izgradnji vatrogasnog doma u Rakovcu, ali i održavanju kulturne i tradicionalne baštine rakovečkog kraja od jurjevskih kresova, uskršnjih, božićnih i fašničkih narodnih običaja. Bio je sudionik humanitarnih akcija u prikupljanju pomoći najpotrebitijim osobama rakovečkog kraja.
NK Rakovcu je ostao vjeran do zadnjeg daha života kojem je darovao svoje najbolje godine života. Preminuo je nakon teške i kratke bolesti 14. studenoga 2002. godine u Brezinama, a pokopan je na mjesnom groblju u Rakovcu. NK Rakovec je njemu u spomen u prijašnjim godinama organizirao memorijalni malonogometni turnir.
Svojim višegodišnjim entuzijazmom i samoprijegornim djelovanjem na sportskom i društvenom području ostavio je svoj pečat u razvoju NK Rakovca, ali doprinosio razvoju Brezana i Rakovca.Spada u krug osoba koje su na raznim područjima rada postizali životne uspjehe, ali i svojim slobodoumnim i progresivnim pobudama doprinosili pozitivne promjene u široj životnoj zajednici.Na sportskom području svojim bogatim životnim iskustvom i angažiranim djelovanjem ostao je zabilježen kao jedan od zamašnjaka razvoja vrbovečkog nogometnog sporta. Današnji sportski i ini rezultati, koje je Rakovec prometnuo u jedan od najuspješnijih klubova Nogometnog središta Vrbovec, počiva jednim dijelom i na njegovoj ostavštini.I danas spomen na lik i djelo Stjepana Blažinčića Poštara izaziva samo pozitivne emocije i sjećanja jer se radilo o iskonskom sportašu.Za sve što je Stjepan Blažinčić Poštar napravio za svoj rakovečki kraj kojeg je prihvatio svim svojim srcem i dušom, zaslužio je da mu se ta ista životna zajednica na javnoj sceni i posthumno zahvali.
Zdenko Brezarić
