Vrbovečki sportaši pripadaju skupini najboljih ambasadora grada Vrbovca. Oni s mnogih natjecanja od županijskih, državnih, europskih pa do svjetskih prvenstava, godinama donose medalje i promiču ime svoga kluba, županije i države. Povijest vrbovečkog sporta veže se za osnivanje Hrvatskog sokola iz 1908. godine. U Negovcu je 1911. godine rođen jedini olimpijac s vrbovečkog kraja Vid Fašaić, koji je nastupio na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine, a Andrea Petrek se prošle godine okitila naslovom svjetske prvakinje u bench pressu.
Izbor najboljih sportaša i sportskih klubova
Na inicijativu vrbovečkog lista Komune 1967. godine započeo je tradicionalni izbor sportaša općine Vrbovec. Za prvog sportaša te godine izabran je nogometaš PIK-a Vrbovca, Stjepan Petrovčić. U međuvremenu je proširen krug sportaša, klubova i sportskih djelatnika kojima su dodjeljivana priznanja u raznim kategorijama. Tako se tadašnja općina Vrbovec svrstala među sportske sredine koje su još krajem 1960-tih započele s izborom najboljih sportaša svojega kraja.
Međutim, mnogi vrbovečki višegodišnji sportski nositelji rada u svojim klubovima ostali su bez sportskih priznanja ili nagrada jer njihovi klubovi nisu ostvarivali rezultate na državnoj ili županijskoj razini ili pripadaju tzv. malim sportovima pa bez obzira koje su rezultate postizali bili su u sjeni nogometa, tenisa, hrvanja, košarke ili odbojke. Bez pojedinih sportskih djelatnika gotovo je nezamisliv rad sportskih društava u njihovim sredinama i generalno gledajući u razvoju sporta i promicanju sportskih vrijednosti na teritoriju grada Vrbovca.
Cijeli život u vrbovečkom sportu
Ovo su samo neki od sportaša, trenera, sudaca, delegata, sportskih novinara i djelatnika koji su imali ili još uvijek imaju veliku ulogu u razvoju pojedinog sporta ili generalno u razvoju sporta u gradu Vrbovcu: Damir Abramović, Vladimir Antolković, Zvonko Babić, Vladimir Baček, Ana Bakar, Ivica Banović, Ivan Baranašić, Rudolf Benček, Josip Benko, Tomislav Bengez, Dragutin Bertek, Josip Bešen, Branko Blažutić, Miroslav Blažutić, Zdravko Blažutić, Branko Borščak, Vladimir Bregović, Valent Brlečić, Branko Budić, Dejan Budić, Zdravko Crnčić, Marinko Ćavar, Darko Dananić, Dragutin Dekorti, Čedomil Drvenkar, Gordana Đurašina, Damir Fašaić, Josip Fileš, Krešimir Forgač, Slavko Fukat, Julije Gaščić, Vinko Geceg, Renata Ivezić, Miljenko Ivoš, Vladimir Jagatić, Slavko Jakopec, Tvrtko Jakšić, Vjekoslav Jendriš, Branko Jendriš, Darko Jendriš, Nikola Galešić, Marijan Glavica, Božidar Gotal, Željko Gubijan, Juraj Habijanec, Robert Haić, Damir Horvatinović, Vladimir Hunjed, Ante Klarić, Željko Klepec, Marijan Koretić, Željko Koretić, Zvonimir Kolmanić, Zlatko Kornet, Franjo Koščević, Ivan Kralj, Ivan Krklec, Stjepan Krklec, Darko Kuten, Zdravko Kuten, Branko Lesković, Stjepan Lisičak, Denis Madžar, Slavko Madžar, Željko Majcen, Branko Maksimović, Dragutin Markuš, Franjo Mesnik, Željko Meštrović, Franjo Mihek, Đuro Mičuda, Jadranko Mijalić, Rihard Miković, Robert Miković, Vladimir Mudrić, Dragutin Mutak, Margareta Novosel, Zvonimir Novosel, Željko Novosel, Tomo Njegovac, Mirjana Pajvot, Zdravko Pankretić, Zvonimir Pavić, Miroslav Pavečić, Lovro Pavešić, Anđelko Petek, Milan Petrunić, Tomica Pisačić, Ivan Popović, Nikola Popović, Žarko Popović, Stjepan Poslončec, Darko Potočić, Franjo Poturiček, Slavko Povrlišek, Božidar Požarić, Šime Ramov, Ivan Ratkajec, Zlatko Rumiha, Božidar Sabolić, Krešimir Sesvečanec, Mladen Sesvečanec, Franjo Simić, Milivoj Sjever, Zvonko Sović, Dubravko Stipančik, Zvonimir Štanfel, Klement Štefanić, Stjepan Šlibar, Mladen Štrbac, Danko Uroić, Tomo Varga, Josip Vitez, Damir Talaja, Vladimir Tomljanović, Ivanka Tvorić, Vid Tvorić, Josip Zlatar, Ivan Zukanović i mnogi drugi.
Nažalost, jedan dio navedenih sportskih djelatnika nije više među živima, ali ostaje sjećanje na njihovu veliku sportsku i ljudsku ostavštinu. Neki od njih su više poznati, a neki manje u široj sportskoj javnosti, ali svi su oni desetljećima radili u svojim sportskim sredinama na razvoju vrbovečkog sporta u kojem su ostavili duboki i trajni pečat svog djelovanja.
Tu su i nekadašnji nogometni, streljački, stolnoteniski, rukometni, odbojkaški, kao i kuglački klubovi koji nažalost više ne djeluju, ali su i u njihovim sredinama pojedinci imali velikih zasluga za razvoj određenog sporta na vrbovečkom području. Neki od navedenih sportskih djelatnika primili su gradske, županijske i državne nagrade, ali to je manjina. Naime, rijetki su uspješni i višegodišnji vrbovečki sportaši kojima su dodijeljene godišnje nagrade ili nagrade za životno djelo jer je sport nekako maknut na marginu. Takvom statusu doprinose i sami klubovi ili savezi koji ne predlažu kandidate za godišnje nagrade ili nagrade za životno djelo grada Vrbovca.
Među najstarije još uvijek aktivne sportaše spada Vid Tvorić rođ. 1949. godine. Vid je prvi puta među nogometne vratnice stao još davne 1964. godine te još i danas brani i to za veterane Rakovca. Čudno je da Vidu Tvoriću još uvijek nije dodijeljeno nikakvo vrbovečko zasluženo priznanje ili nagrada za njegov izuzetan i dugovječan sportski doprinos u proteklih skoro 60 godina na razvoju sporta i sportske kulture. Također s druge strane imamo i primjer braće Damira, Marijana i Vladimira Ivezića, koji su ostavili dubokog traga u nogometu, kuglanju, streljaštvu, odbojci, rukometu, sportskom ribolovu i školskom sportu, a još uvijek su aktivni te su sigurno zaslužili javno sportsko priznanje.
Pravilnik o priznanjima Gradske zajednice športskih udruga Vrbovec
Nakon 54. godine tradicionalnog izbora najboljih sportaša i sportskih kolektiva, nema nikakve dvojbe kako je sazrjelo vrijeme da se uvrsti i kategorija – nagrada za životno djelo GZŠU-a Vrbovca. Ta bi nagrada bila priznanje zaslužnim ljudima koji su cijeli svoj život vezali uz sport čime su na izuzetan način doprinosili razvoju sporta na području grada Vrbovca.
Dakako, potrebno je odrediti kriterije ta to najznačajnije sportsko priznanje, odnosno potrebno je donijeti Pravilnik o priznanjima GZŠU-a Vrbovca, kojim bi se regulirala sportska priznanja te kriteriji i uvjeti dodjele istih. Prema tome, Nagrada za životno djelo bi se dodjeljivala kao najviše priznanje pojedincu za sportska dostignuća u dugogodišnjem radu na popularizaciji, unapređenju, podizanju kvalitete te promicanju vrbovečkog sporta kroz najmanje 40 godina svog sportskog djelovanja, bilo kao sportaš, trener, sportski djelatnik, sudac, sportski novinar, publicist, sportski liječnik i sl. Jedan od kriterija trebao bi biti da dobitnik ove nagrade ne može biti mlađi od 60 godina.
Na kraju, to bi prije svega bila velika javna zahvala svim istinskim zaljubljenicima u sport, koji su darovali svoje najbolje godine života i svoje slobodno vrijeme u promicanju sporta i u razvijanju sportske kulture na području grada Vrbovca.
