U gradskom parku u Vrbovcu danas je održana komemoracija povodom 67. godišnjice smrti Marije Jurić Zagorke, prve hrvatske novinarke i književnice koja je preminula na današnji dan 1957. godine u Zagrebu. Ispred Zagorkine biste zapaljene su svijeće i položen vijenac.
Svijeće su zapalili predsjednik Gradskog vijeća Grada Vrbovca Krunoslav Sohora, pročelnica Službe za opće poslove Grada Vrbovca Andreja Tanasković, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Vrbovec Sanja Prijatelj, ravnateljica OŠ Marije Jurić Zagorke Edina Operta, ravnatelj OŠ Krunoslava Kutena Žarko Popović, direktorica Turističke zajednice Grada Vrbovca Jasna Benedik te učenici vrbovečkih osnovnih škola.
Na današnjoj komemoraciji sudjelovali su učenici i nastavnici vrbovečkih osnovnih škola, vrtićki mališani s odgojiteljicama i ravnateljicama, predstavnici Narodne knjižnice Vrbovec te drugi građani. Tradicionalno, komemoraciju je i ove godine organiziralo Pučko otvoreno učilište Vrbovec.
Marija Jurić Zagorka rođena je 2. ožujka 1873. godine u Negovcu, a preminula je 30. studenoga 1957. godine u Zagrebu. Rodila se na imanju baruna Raucha koje je porušeno padom plemstva, tako da je njezina bista u školskom dvorištu u Negovcu danas jedini podsjetnik da je tamo rođena. Pučku je školu, u kojoj se isticala inteligencijom i nadarenošću, polazila u Varaždinu i Zagrebu. Nakon šest godina školovanja u zagrebačkom Samostanu milosrdnica, Zagorka odlazi iz Zagreba. Novinarska karijera Marije Jurić Zagorke počinje s anonimnim tekstom „Jedan časak” u zagrebačkom Obzoru, nakon čega je na preporuku biskupa Josipa Jurja Strossmayera, postala članica uredništva toga cijenjenog i utjecajnog lista. Zagorka je izvještavala je o političkim zbivanjima, iz Parlamenta, bila dopisnica iz Budimpešte i Beča. Aktivno je sudjelovala u političkim borbama.
Borila se protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije te za prava žena. Jedno je vrijeme uređivala Obzor, pokrenula je i uređivala prvi hrvatski časopis za žene Ženski list i Hrvaticu. Pisala je romane namijenjene široj publici u kojima isprepliće ljubavne priče s elementima povijesti. Ostvarila je niz feljtonskih romana koji su objavljivani uglavnom kao podlistak Obzora. Čitatelji su željno iščekivali svaki nastavak Gričke vještice, Plamenih inkvizitora, Gordane, Jadranke, Kćeri Lotršćaka, Kneginje iz Petrinjske ulice i druge opsežne romane u kojima je stvorila veliku galeriju romanesknih likova. Njezine su knjige i danas popularne i vrlo čitane, a neka prozna djela su dramatizirana i ekranizirana.
