Putopisac Goran Blažević o putovanju jednom od najvećih svjetskih pustinja

0
Komunalac add

Putopisno predavanje i promocija knjige „Karavana: Ekspedicija kroz pustinju Rub al Khali“ autora Gorana Blaževića održano je sinoć u Narodnoj knjižnici Vrbovec. Goran Blažević je putopisac, pustolov i hodač koji je 2019. godine dobio priliku biti jedan od prvih stranaca s turističkom vizom za ulazak u Saudijsku Arabiju, državu desetljećima zatvorenu za strance. Svoje doživljaje i avanture kroz koje je prošao na putovanju pustinjom podijelio je s okupljenima u vrbovečkoj knjižnici.

Goran je bio dio velike ekspedicije kroz pustinju koju je organizirala saudijska kraljevska obitelj, a cilj ekspedicije bio je stvoriti najveću karavanu deva koja je ikad prošla tom pustinjom. Početak je bio na jugu, na samoj granici s Jemenom, a cilj selo Jabrin koje označava sjeverna vrata pustinje Rub al Khali. Boravio je 25 dana u tom surovom području, a osim što je morao naučiti pravila pustinje i kako se nositi s njezinom teškom i negostoljubivom klimom, jedan od najvećih izazova bio je naučiti jahati devu i stvoriti odnos s tom nepoznatom životinjom.

Nakon 25 dana u kojima je osjetio što znače žeđ i glad, u kojima je doživio velike teškoće i jake pustinjske oluje, došao je do cilja i postao jedan od malobrojnih koji su imali priliku boraviti unutar pustinje poznate i kao „Prazna četvrt”. Nakon povratka kući, Goran je odlučio napisati svoju drugu putopisnu knjigu „Karavana: Ekspedicija kroz pustinju Rub al Khali“.

U pustinji nema vidikovca, nema zelenila i boja koje inače vidimo svakodnevno u prirodi. U početku je teško podnositi jako sunce i vrućine. Pokušavao sam cijelo vrijeme stvarati jedan zid sa okolinom, ali to je jednostavno bilo nemoguće. Meni je trebalo desetak dana da se nekako prilagodim na pustinju te se osvijestim da sam ja taj koji režira stvarnost i tek sam tada počeo uživati u pustinji. Pustinja me, kao i svako putovanje do sada, naučila da cijenim ono što zapravo imam doma, da osvijestim kako je lijepa okolina u kojoj živim, ali isto tako da osvijestim koju sreću imamo mi koji smo svakog dana u kontaktu sa pitkom vodom. To je blagoslov koji imamo, a puno ljudi na svijetu nema – istaknuo je Goran pričajući o teškoćama, ali i lijepim trenucima koji su obilježili njegovu avanturu kroz pustinju.

Komentiraj

Molimo Vas da unesete svoj komentar
Molimo Vas da ovdje unesete svoje ime