Ponovo su se okupili vrbovečki maturanti generacije 1982./83. iz 8 D razreda koji su završili osnovnoškolsko obrazovanje u Osnovnoj školi 7. maj i proslavili 40. obljetnice male mature. Toj generaciji učenica i učenika razrednica je bila prof. Nada Zebić (1934. – 2014). Bio je to razred u kojem je bilo 34 učenika. Po završetku osnovne škole razišli su se svaki na svoju životnu stranu gradeći svoje obrazovne, poslovne i ine karijere, stvarajući obitelji i doprinoseći razvoju svojih životnih sredina u Vrbovcu, drugim dijelovima Hrvatske i diljem svijeta.
Jedan su dio svog životnog hoda ugradili u razvoj vrbovečkog sporta, vatrogastva, unapređenje društveno-političkog i javnog života Grada Vrbovca, ali i u obranu Republike Hrvatske u Domovinskom ratu. Maturanti iz vrbovečke generacije 1982./83. su se okupili ispred osnovne škole, koja sada nosi ime OŠ Krunoslava Kutena, gdje su stekli osnovnu naobrazbu. Nakon prozivke posjetili su grobove Damira Rubenčića i Dubravka Smoleca, koji su kao hrvatski branitelji poginuli krajem 1991. godine u Domovinskom ratu, Denisa Firšta koji je izgubio život 2014. godine, kao i grob razrednice Nade Zebec na Gradskom groblju Vrbovec, gdje su zapalili svijeće.
Denis Jahić je ukratko opisao druženje. – Okupilo nas se ukupno 21 iz naše generacije. Neki se nisu mogli odazvati, kao primjerice Zlatko Drvenkar koji živi u Australiji. Dosada smo se okupili 2008., 2013. i ove godine. Na ovogodišnjem druženju s nama su se proveselile i drage nam profesorice Biserka Blažutić i Mirjana Kluković. Izuzetno smo jednostavno i lako međusobno izmjenjivali dogodovštine, prisjećali se naših nestašluka i simpatičnih situacija i kako je to svatko od nas to proživio tada. Koliko smo se zaželjeli jedni drugih, dokaz je da smo gotovi svi do jednog družili do kasno u noć, gledajući kako bismo što više nadoknadili svo izgubljeno druženje u proteklim godinama. Obitelji Piplica u kleti na Površinama zahvaljujemo se na gostoprimstvu, ugodnom ambijentu i vrhunskom jelu i piću. Šale, smijeh, pokoja sjetna suza, sjećanje, zagrljaji i opet smo složno „disali kao jedan“, kao nekada – naš 8 D razred. Zaključak svih nas je da sigurno ne želimo čekati novih 10 godina do ponovnog susreta, već da se susreti ostvare barem jednom svake godine, ako ne i ranije, čim se pruži prilika. Kako su pred nama zasigurno izazovne godine i prilike ova nas zajednička druženja mogu samo obogatiti, osnažiti i razvedriti. Do novog susreta – rekao je Jahić.
Zdenko Brezarić
