(Zagreb, 19. III. 1973. – Kraljevečki Novaki, 20. VIII. 2005.)
Jedan od najvećih sportaša u vrbovečkoj sportskoj povijesti Miljenko Kovačić poznat i pod nadimkom Sin vjetra rođen je prije 50 godina, a nažalost je tragično preminuo u 33. godini života. To je drugi nogometaš s vrbovečkih prostora koji je osvajao državno nogometno prvenstvo. Tako staje uz bok proslavljenom Augustinu Bivecu (Vrbovec, 30. IX. 1909. –Zagreb, 22. VI. 1987.) koji je bio jugoslavenski prvak s Građanskim u sezoni 1936./1937. i koji je jednom bio državni reprezentativac Kraljevine Jugoslavije. Miljenko Kovačić po svojoj sportskoj svestranosti, poimanju životnih vrijednosti i osebujnosti svojih životnih odluka spada u posebni sportski krug velikana koji su stvarali sportsku povijesti na državnoj i međunarodnoj razini.
Između tenisa i nogometa
Potječe iz radničko-obrtničke obitelji. Rođen je 19. ožujka 1973. godine u Zagrebu kao drugo dijete od oca Josipa Kovačića zv. Miljenko i majke Mire rođ. Buntak, koji imaju i dvije kćeri Tatjanu i Vedranu. Otac Josip Kovačić je bio poznati i vrstan napadač Nogometnog kluba Vrbovec iz 1960-tih godina i građevinski poduzetnik. Majka Mira je radila u vrbovečkom Komunalcu, a kasnije je svoj život podredila podizanju djece i obiteljskom stilu života. Sestre su se kroz životni put razvijale poduzetništvom i podizanjem svojih obitelji. I dok je Tatjana svoje profesionalne izazove pronalazila u kulturnom i umjetničkom svijetu, mlađa Vedrana se u životu probijala kao poduzetnica nakon stečene diplome na Ekonomskom fakultetu. Vedrana se u svojoj mladosti aktivno bavila tenisom i konjičkim sportom. Miljenko je osnovnu i srednju školu završio u Vrbovcu. Po završetku srednjeg obrazovanja upisao se na Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Iza Miljenka su ostali sinovi Govinda, Satya i Vito. Najmlađi Vito je nastavio obiteljsku sportsku tradiciju koji je uspješan atletičar.
Kao svestrani sportaš Miljenko je ušao u svijet sporta vrlo rano jer je već sa 6 godina počeo trenirati tenis u TK PIK Vrbovec. Brzo je napredovao u teniskom sportu osvajajući vodeća mjesta na mnogim pionirskim turnirima širom Jugoslavije. U 10. godini nastupio je na državnom prvenstvu pionira do 12 godina gdje je izgubio u 2. kolu od prvaka Gorana Ivaniševića. Sa 12. godina stigao je do pozicije prvog nositelja u Hrvatskoj i četvrtog u Jugoslaviji na državnom prvenstvu u Novom Sadu, što je jedan od najvećih uspjeha pionirskog tenisa u vrbovečkoj povijesti. Za sportsku nadu općine Vrbovec proglašen je 1984. godine zbog postignutih teniskih sportskih uspjeha koje je ostvario kao član TK Vrbovec. No,za veći iskorak u teniskom svijetu trebalo je daleko i puno više financijskih i inih odricanja.
Međutim, paralelno je trenirao i nogomet u zagrebačkom Dinamu gdje je također iskazivao svoj raskošni talent. Na kraju između tenisa i nogometa odlučio se za sportsku karijeru „u najsporednijoj stvari na svijetu“. U Dinamu je bio jedan od najdarovitijih hrvatskih igrača svoje generacije. Sedam godina je svakodnevno putovao iz Vrbovca u Zagreb na treninge u Nogometnu školu Dinamo uz odricanje cjelokupne obitelj Kovačić. Sa šesnaest godina zaigrao je za kadetsku reprezentaciju Jugoslavije na Europskom prvenstvu u Danskoj. U 17. godini debitirao je za prvu momčad Dinama, a sa 18. potpisao je svoj prvi profesionalni ugovor. U predvečerje Domovinskog rata kad je u Dinamu bio Vlatko Marković novinar Tomislav Židak je na treningu zapazio Miljenka o kojem je napisao: „Miljenko Kovačić je predodređen da postane nova Dinamova zvijezda!“.
Iz HAŠK Građanskog 1992. prelazi na posudbu u hrvatski prvoligaš Segestu iz Siska u kojoj je odigrao cijelu sezonu. Nakon kraćeg zadržavanja u zagrebačkoj Croatiji od 1993. do 1994. bio je član Šibenika. Od 1994. do 1996. igra za Croatiju s kojom je u sezoni 1995./96. osvojio državno prvenstvo. Za Croatiju je odigrao 67 utakmica i postigao 8 pogodaka.
Međunarodna nogometna karijera
Potom je ostvario međunarodnu nogometnu karijeru jer je u ljeto 1996. godine, nakon osvojenog naslova prvaka Prve hrvatske nogometne lige prešao je u redove talijanskog drugoligaša Brescie. U talijanskom prvenstvu je svojim sjajnim igrama pridonio plasmanu Brescie u tada najjaču nogometnu ligu – Seriju A. Zbog svojih izvrsnih igara stekao je veliku popularnost u Brescii. Međutim, u zenitu svoje nogometne karijere ne produžuje ugovor s talijanskim prvoligašem i povlači se živjeti na obiteljsko imanje u Lubeni. Svoj obiteljski način života prakticira na vjerskim učenjima Hare Krišne, vjerskog pokreta koji je ustanovljen 1966. u SAD-u. Promiče ideje održavanja religioznog entuzijazma i okreće se vegetarijanstvu kao dio svog životnog svjetonazora.
Nakon prekida nogometne karijere u trajanju par godina ponovo se iz sportskog zadovoljstva vratio kao amater na nogometne terene i to u NK Graničar iz Tučenika člana JŽNL-a NS Zagrebačke županije. Potom je na nagovor Tomice Pisačića zaigrao za NK Vrbovec koji je tada bio član 2. HNL-a. Ubrzo potom stiglo je sedam ponuda prvoligaških klubova, ali se naposljetku odlučio za koprivnički Slaven Belupo u koji je prešao 2001. godine. Upravo je u dresu Slavena Belupa doživio pravu nogometnu renesansu i povratak pod reflektore nogometne javnosti. U dvije sezone u 57 nastupa postigao je 14 pogodaka, ali je posebno briljirao u međunarodnim utakmica. Ostavio je veliki dojam u koprivničkoj navijačkoj sceni jer ga je publika zapamtila kao junaka u pobjedi Slavena Belupa u utakmici Intertoto kupa 2001. protiv engleskog kluba Aston Vile. Slaven Belupo je na prepunom koprivničkom stadionu pobijedio engleskog prvoligaša 2:1, a Miljenko Kovačić proglašen je igračem utakmice, što se i dan-danas smatra jednom od najvećih pobjeda u povijesti Slaven Belupa. Poslije sjajnih partija u dresu Farmaceuta, međunarodnu karijeru je 2003. godine nastavio u izraelskom klubu Hapoel Petah Tikva gdje je 2004. godine ponovno završio karijeru, ali ovaj puta iz obiteljskih razloga.
Zaljubljenik u prirodu, konje i boškarine
U Lubeni na obiteljskom imanju podigao je farmu u kojoj je držao konje trakehner toplokrvnu pasminu, izvorno razvijena u istočnopruskoj državnoj ergeli u gradu Trakehnenu, po kojoj je pasmina dobila ime. Pored konja tu je novi dom pronašla i autohtona hrvatska pasmina istarsko govedo, poznato kao i boškarin. Miljenko je sanjao život u prirodi u suživotu s prekasnim i plemenitim životinjama u ekološkoj zaštiti bioraznolikosti te u životnoj filozofiji s uvjerenjima boljitka života za sve. Uživao je na svom obiteljskom imanju i u jahanju na svojim konjima. Nesretno je poginuo 20. kolovoza 2005. godine na motoru u Kraljevečkim Novakima.
Miljenko Kovačić ostaje u sjećanju kao napadač fantazist koji je s lakoćom igrao i pomicao granice brzine i stoga ne čudi njegov nadimak Sin vjetra. Bio je prije svega jedinstven po svojim životnim i vjerskim uvjerenjima koja su ga jedno vrijeme odvojila od sportskih terena na kojima je mogao ostaviti puno više svojih znamenja. Bio je ovisan o sportskom adrenalinu i zanimao se za ekstremne sportove. Cijeli sportski život bio je prožet natjecateljskim duhom i tražio je uvijek nove sportske izazove u bilo kojem sportu kojim se bavio. U životu se držao moralnih načela i bio je jako privržen svojoj obitelji. Iako je igrao i pod međunarodnim svjetlima pozornosti te ostvario zavidnu nogometnu karijeru, ostao je prije svega jednostavan, nenametljiv i običan čovjek kojeg su u vrbovečkom kraju zvali Miljac dok je u nogometnom svijetu bio poznat pod nadimkom Kova. Postigao je više nego respektabilnu sportsku karijeru koja ga je uzdigla iznad prosječnosti i svrstala među najbolje vrbovečke sportaše. Njegova sportska svestranost od tenisa, skijanja, nogometa i ljubav prema ekstremnim sportovima samo je potvrda da se radilo o iznimnom sportašu i posebnom čovjeku koji u svojem kratkom životnom vijeku ostavio sportsku ostavštinu koja je teško dostižna i ponovljiva. Gradska zajednica športskih udruga Vrbovec je 2010. godine dodijelila posthumno Miljenku Kovačiću posebno priznanje za osobit doprinos u popularizaciji i razvoju sporta u Vrbovcu.
Literatura i izvori:
- Ivanka Dlaka, Damir Crnogaj, Srednja škola Vrbovec – Prvih 50 godina, Srednja škola
Vrbovec, 2013.
- Dino Šipuš, 20.8.2018., Sjećanje na Miljenka Kovačića „Sin vjetra“ tragično izgubio život
prije trinaest godina drava.info https://drava.info › 2018/08 › sjecanje-na-miljenka-ko…
- Zoran Tkalčić (ur.),Tomislav Židak, Miljenko Kovačić, Svečano proglašenje najboljih
sportaša grada Vrbovca za 2010. godinu, Gradska zajednica športskih udruga Vrbovec.
- Miljenko Kovačić – Wikipedija wikipedia.org https://hr.wikipedia.org › wiki ›
Miljenko_Kovačić
Zdenko Brezarić
