Vrbovečka pjesnikinja Katarina Zadrija sudjelovala je na ovogodišnjoj, desetoj jubilarnoj manifestaciji domoljubne poezije “Stijeg slobode”. Manifestacija je održana trećeg kolovoza na ljetnoj pozornici Kninske tvrđave pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja, Grada Knina i Kninskog muzeja, a u povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja te 29. godišnjice Vojno redarstvene operacije Oluja.
Manifestaciju organizira Hrvatsko književno društvo ogranak Zadar pod vodstvom Nikole Šimića Tonina. Na manifestaciju se tradicionalno prijavljuju pjesnici iz Hrvatske i ostalih zemalja gdje žive pjesnici koji govore hrvatskim jezikom. Na jubilarnu desetu manifestaciju prijavilo se 370 pjesnika, s isto toliko pjesama. Prijašnjih godina je za čitanje na završnoj manifestaciji odabirano deset pjesama. Prema riječima organizatora ove godine je bio velik broj kvalitetnih radova, pa je za izvođenje na manifestaciji odabrano osamnaest pjesnika. Među njima je bila i vrbovečka pjesnikinja Katarina Zadrija s pjesmom „Stijeg od krvi i suza“.
Nagradu Stijeg slobode za 2024. godinu dobio je Patrick Levačić, docent na Odjelu za francuske i frankofonske studije Sveučilišta u Zadru. Stijeg slobode publike pripao je mladom pjesniku Luki Foro, a Stijeg slobode za najboljeg kazivača pjesme dobio je Mladen Baraba.
Muzička pratnja na manifestaciji bio je profesor glazbe Vedran Milić iz Bjelovara koji je primio Stijeg slobode za izuzetan doprinos manifestaciji. Događanje je popratio pjesmama iz svih krajeva domovine, a započeo je s pjesmom „Suza za zagorske brege“.
U nastavku donosimo pjesmu s kojom se vrbovečka pjesnikinja predstavila na manifestaciji.
Stijeg od krvi i suza
Koliko li je suza kapnulo
koliko rana na srcu, na duši prokrvarilo?
Koliko li je kapi krvi ovo tlo popilo?
Koliko je duša po njemu bez glasa palo?
Koliko je duša ostalo na stratištima
dok im tijela lutaju bespućima života?
Za domovinu, sretno djetinjstvo, i mir.
Zahvaljujemo, podižemo stijeg kao simbol,
a sjeti li se itko koliko bi dug i kako velik
satkan od krvi, suza, ukradenih djetinjstva
uništene mladosti, agonije u starosti
barjak bilo?
On je tu, nevidljiv
na tvrđi ranjenih duša razvijen.
A vi, da baš vi koji ste tuđe poželjeli,
tuđi dom razorili
ne plače li vaša majka jednako?
Ne bude li vas noću izmučena lica
ranjena tijela, molečiv pogled?
Ne bude li? Za koga, za što?
Odlazite poderanih džepova
ko gora krimena na duši
pred božje lice na zadnji sud.
Katarina Zadrija,
Vrbovec
