Udrugu Osebunjek je na inicijativu vrbovečke pjesnikinje Katarine Zadrija osnovala grupa istomišljenika 2019. godine. Osnovna djelatnost Udruge je očuvanje kajkavskog govora i zavičajne kulturne baštine Grada Vrbovca i okolice, s naglaskom na očuvanju kajkavskog govora. Nema nikakve dvojbe da su članice i članovi Udruge Osebunjek raznim kulturnim aktivnostima u svega nekoliko godina jako puno napravili na očuvanju kulturnog identiteta kajkavskog govora vrbovečkog kraja, ali i omogućili javnu promociju svojih pjesnikinja i pisaca koji njeguju kajkavski izričaj. Ubrzo su bili prepoznati po svojem djelovanju pa se članovi Udruge Osebunjek pojavljuju na raznim književnim smotrama, ali i u Vrbovcu organiziraju književne susrete na kojima se okupljanju pjesničke duše iz kajkavskog govornog područja. O djelovanju udruge, članstvu, aktivnostima i rezultatima rada razgovarali smo s predsjednicom Udruge Osebunjek Katarinom Zadrijom.
Što znači riječ „osebunjek“?
Osebunjek je miraz, najčešće komad zemlje koji je snaha udajom donosila u novu obitelj, a služio je za njeno uzdržavanje. Prema Zakonu koji je u Austrougarskoj monarhiji bio važeći, osebunjek je bio neotuđivo vlasništvo žene do njene smrti. Prenosio se isključivo na kćeri, u slučaju da su u obitelji bila muška djeca, tada na najstariju unuku. Dakle, osebunjek se nije prodavao, nije se zanemarivao. Njegovalo ga se i čuvalo. Ako je snaha u obitelj donijela veći osebunjek, time je zavrijedila i veće poštovanje nove obitelji. U današnje vrijeme se drugačije živi, „osebunjek je romantika“, kako sam i napisala u svojoj pjesmi „Oporuka“, ali mi imamo najveći osebunjek koji moramo čuvati i njegovati, a to je naš jezik. Od tuda naziv udruge „Osebunjek“, koji sam na osnivačkoj skupštini predložila, a koji su članovi osnivači i prihvatili.
Objašnjenje naziva nas dovodi do pitanja. Kako Vi to čuvate kajkavski jezik vrbovečkog kraja?
Prvo je trebalo Udrugu u lokalnoj sredini učiniti prepoznatljivom. To smo napravili odabirom naziva udruge. Zatim je trebalo Udrugu učiniti prepoznatljivom na širem prostoru. U prvi mah smo htjeli biti prepoznati na kajkavskim prostorima. Zato smo već na osnivačkoj skupštini dogovorili organiziranje recitala kajkavske poezije za sve građane Republike Hrvatske koji pišu kajkavskim narječjem. Da se recital ne bi izgubio u mnoštvu drugih, moraoje biti drugačiji. Zato sam predložila naziv recitala „Stara lipa“, prema staroj lipi koja je rasla u našem parku, a prema predaji bila je zasađena na dan rođenja hrvatskoga bana Petra Zrinskog. Da mislimo ozbiljno dokazali smo time kaj smo samo nakon sedamdeset osam dana od upisa Udruge u Registar udruga održali prvi recital Stara lipa. Naime, Udruga je 22. veljače 2019. godine upisana u registar Udruga, a osmoga svibnja iste godine je održan prvi recital „Stara lipa“.
Koliko ste recitala do sada organizirali i jeste li zadovoljni uspjehom recitala?
Do sada smo organizirali šest recitala „Stara lipa“, a s uspjehom smo više nego zadovoljni. Prijavljuje nam se u prosjeku pedesetak autora s prostora od mora do Mađarske i od Virovitice do Slovenije. Prijavljuju nam se i afirmirani književnici, članovi književnih društava koji nam svojim prijavama daju podršku. Recital je u potpunosti uspio i pridonio tome da je udruga prepoznatljiva ne samo na teritoriju kajkavskih krajeva, nego i diljem naše zemlje. Uz recital smo te 2019. godine organizirali nekoliko poetskih seminara za članove udruge i prvi neformalni susret pjesnika u školi Banovo pod nazivom „Po gospocki steza“ na kojem su prisustvovali pjesnici iz Ivanca, Sračinca, Varaždina, Čakovca, Dugog Sela, Kostanja, Vrbovca i okolice Vrbovca. Isto tako smo te 2019. u vrijeme adventa organizirali tečaj izrade nakita od krep papira pod nazivom „kinč“. Udruga je osnovana 2019. godine, a 2020. godine sve nas je pogodila pandemija korona virusa, koja je trajala do nedavno. Uz sve rečeno godišnje se organiziraju prosječno četiri predstavljanja književnih djela poznatih književnika.
Već na samom početku ste se suočili s problemom na koji vjerujem niste računali. S obzirom na to da ste bili mlada udruga, kako ste se snašli u tim uvjetima?
Istina, bio je to šok. Međutim, stalno sam vrtjela u glavi: „Udruga ne smije stati s radom. Stanemo li, badava sve. Uvijek postoji rješenje“. Zato smo drugi recital „Stara lipa“održali ljeti, u društvenom domu rodnoga sela našega pjesnika Krunoslava Kutena, u Dijanešu, u sklopu kojega smo održali prvu likovnu izložbu članova Udruge. Naime, u kajkavskoj kulturi je izražena likovnost. U Udruzi imamo članove koji se bave slikarstvom, udruga stoji iza svakog svojeg člana, stoga je održavanje likovnih izložbi u vrijeme održavanja recitala preraslo u tradiciju. 2021. godine uz potporu Zagrebačke županije smo objavili zajedničku poetsku zbirku članova udruge pod nazivom „Naš kaj“, koja je iste godine uz potporu radio stanice „Radio Vrbovec“ objavljena i u audio obliku. Isto tako smo u svibnju2021. godine uz suradnju s radio stanicom Vrbovec pokrenuli radio emisiju „Stara lipa“, koja se emitira zadnju subotu u mjesecu, a repriza je idući dan. Udruga sudjeluje na festivalima kinča koje organizira udruga „Magda i Luisa“ iz Novog Marofa te na festivalima pisanica u organizaciji udruge „Sv. Martin“ iz Dubrave. Istovremeno organiziramo tečajeve kinča za niže razrede u osnovnoj školi „Krunoslava Kutena“ u Vrbovcu i područnoj školi Banovo. U vrijeme adventa, a kako bi stanovništvo podsjetili na običaje u adventsko i božićno vrijeme organiziramo izložbe pod nazivom „Kajkavski Božić“. Do sada smo organizirali tri izložbe. Prva izložba je bila u malom izlogu zgrade POU u Vrbovcu, a ostale dvije u malom izlogu Narodne knjižnice Vrbovec.
Vidimo dobro ste se snašli u vrijeme korone. Udruga ide dalje. Ima li kakvih novosti u posljednje vrijeme?
Novost je ta da smo 2023. godine pokrenuli, a na temelju uspješnog susreta pjesnika iz 2019. godine pod nazivom „Po gospocki steza“, susrete pjesnika s područja istoka Zagrebačke županije pod nazivom „Lijepom riječi do dobrosusjedskih odnosa“. U sklopu tih susreta se jednom godišnje održava i susret pod radnim nazivom „Po gospocki steza“, kojeg vodi prof. Jelena Magoš Kuten, a u svrhu upoznavanja naših susjeda s kulturno-povijesnim nasljeđem i prirodnim ljepotama našega kraja. Do sada smo organizirali sedam takvih susreta. Moram napomenuti da smo već na osnivačkoj skupštini udruge istakli potrebu za rad s mladima. S obzirom na to da nam se priključilo i mlađih članova, od kojih su neke profesorice i nastavnice razredne nastave, od ove godine udruga je pokrenula literarni natječaj za osnovnoškolce pod nazivom „Mlada lipa“. Odgovorna osoba za organizaciju i provođenje natječaja je učiteljica razredne nastave Nikolina Crnčić.
Udruga puno radi. Možete li nam nešto više reći o članovima udruge?
Udruga trenutačno ima šesnaest odraslih članova svih profila i četvero djece. Ne pišu svi, ali su tehničari, računovođe i informatičari koji te poslove rade i za udrugu. U udruzi piše nas četvero od kojih je jedan muški, a to je naš profesor Josip Bešen. On je do sada objavio dvije zbirke o običajima okolice Vrbovca. Okušao se i kao tekstopisac. Tu je nastavnica razredne nastave Tatjana Kobija koja piše na kajkavskom narječju i standardnom jeziku. Nagrađena je trećom nagradom na recitalu „Jezuš nam prihaja“ u Lonjici za pjesmu „Jezuš spi“. Marija Petrek, afirmirana pjesnikinja, do sada je objavila jednu zbirku kajkavske poezije pod nazivom „Zgubljene senje“. Dobitnica je više nagrada, koje ćemo tu i nabrojati:
– Treća nagrada na prvom recitalu „Stara lipa“ u Vrbovcu za pjesmu- „Tata“.
– Nagrada Matice hrvatske na recitalu Dragutin Domjenić u Sv. Ivanu- Zelini za pjesmu Klet
– Druga nagrada na 10. susretu hrvatskih haiđana u Ivanić-Gradu za haiku poeziju
– Treća nagrada na recitalu „Pod murvu na Krče“ u Adamovcu za pjesmu- „Koraki“
– Prva nagrada na recitalu „Pod murvu na Krče“ u Adamovcu za pjesmu- „Nizla od biserof“, po kojoj je nazvan Zbornik s recitala.
Katarina Zadrija piše na kajkavskom narječju i hrvatskom standardnom jeziku. Godine 2018. je objavila zbirku kajkavske poezije pod nazivom „Povele Rouže“ u vlastitoj nakladi, za koju je recenziju pisala književnica prof. Božica Jelušić. Drugu Zbirku poezije pod nazivom „Narisana misel“ objavila je 2021. godine u nakladništvu „Hrvatskog sabora kulture“. Recenzent zbirke je također Božica Jelušić. U listopadu 2024. godine iz tiska je izašla njena treća Zbirka kajkavske poezije pod nazivom „Kmukač“. Recenzije Zbirke pisali su Božica Brkan, književnica i novinarka i Tomislav Ribić književnik. Do sada je dobitnica četrnaest što pohvala, što nagrada na raznim recitalima, od kojih ćemo nekoliko ovdje nabrojati:
– 2019. godine na recitalu „Pod Murvu na Krče“ u Adamovcu druga nagrada za kratku pripovijetku na kajkavskom dijalektu pod nazivom „Idem Sodomu i Gomoru odmoljiti“
– Na 13. Matičinom književnom natječaju 2021. godine koji organizira Ogranak Matice hrvatske Velika Gorica za kratku priču na kajkavskom jeziku pod nazivom „Laku nouč Žouti“ nagrada za uži izbor priče
– Druga nagrada na „13. Susretu duhovnog književnog stvaralaštva Stjepan Kranjčić“, 2021. godine u organizaciji „Udruge za promicanje znamenitih Križevčana“ u Križevcima, pod pokroviteljstvom „Glasa Koncila“ za putopis pod nazivom „Kamena Gorica“.
– Na natječaju „Tajna šibenskog balkona“ u organizaciji Gradske knjižnice Šibenik za pripovijetku „Pismo pjesniku“ treća nagrada
– Na 5. literalnom natječaju pod nazivom „Haiku kraj mogile 2021“. godine u organizaciji Gradske knjižnice Oroslavje, za kajkavsku haiku pjesmu na temu siga treća nagrada.
– Na susretu haiku stvaralaca pod nazivom „9. Susret hrvatskih Haiđana“ 2022. godine u organizaciji udruge Tri rijeke iz Ivanić Grada za haiku na kajkavskom dijalektu treća nagrada.
– Na 14. Matičinom književnom natječaju 2022. godine koji organizira Ogranak Velika Gorica za kratku priču na kajkavskom jeziku pod nazivom „Gdaje Turčin po cierkve jahal“ prva nagrada za najbolju kratku priču na kajkavskomjeziku.
– Na 43. recitalu suvremenog kajkavskog pjesništva „Dragutin Domjanić“ u Sv. Ivanu Zelini, 2024. godine dobila je 1. nagradu stručnog ocjenjivačkog suda za pjesmu „Kej ja imam skup z Monetem?“
Možete li možda izdvojiti nešto na što ste Vi kao osnivačica i predsjednica udruge u drugom mandatu posebno ponosni?
Ponosna sam na cjelokupni rad udruge i na rezultate toga rada. Govornici kajkavskog idioma vrbovečkog kraja više ne govore sa strahom i tiho svojim jezikom. Glasni su i ponosni na svoje kulturno nasljeđe. Udruga je potakla mnoge koji su pisali poskrivećki i koji se nisu usudili izaći iz anonimnosti. Posebno smo ponosni na autore koji su propisali s pojavom udruge i koji se danas prijavljuju na natječaje, pa čak i neki od njih osvajaju nagrade. Vrbovec zaista uz nekoliko članovi književnih društava i sve većim brojem književnih amatera postaje značajna karika u književnosti Sjeverozapadne Hrvatske. Nije da si utvaram, ali prije pojave naše udruge toga nije bilo. To je posebno zadovoljstvo koje nitko ne može platiti.
S obzirom na vaš rad imate li podršku institucija?
Udruga je prepoznata po svojem djelovanju, a u našem radu potporu dobivamo od: Grada Vrbovca, Poduzeća Komunalac d.o.o., Narodne knjižnice Vrbovec, Gradske udruge Crvenog križa Vrbovec, Zagrebačke županije, Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Zagrebačke županije, Hrvatskog sabora kulture, radio stanice Radio Vrbovec, Časopisa za književnost i kulturu Kvaka iz Velike Gorice. Sve su to naši sponzori kojima i ovim putem zahvaljujemo.
Zdenko Brezarić
