Od prvih vrbovečkih košarkaških početaka iz 1971. godine, trebalo je proteći 47 godina da u Vrbovcu stasa prva košarkaška sutkinja, koja je tako postala i dijelom povijesti vrbovečkog sporta. Radi se o Petri Horvat koja je svoj dio sportske karijere provela u odbojci, nakon čega se našla u košarci. Poslije igračke karijere hrabro je uskočila u sudačke vode, a to može učiniti samo samosvojna, emancipirana, neovisna i mlada osoba, željna novih sportskih i životnih izazova, kao što je Petra Horvat. Stoga smo napravili intervju s Petrom Horvat koja nam je iznijela svoja viđenja perspektive vrbovečkog ženskog sporta te poglede iz kuta odbojkaškog i košarkaškog života Vrbovca.
Kojim ste se sportom bavili?
Kroz osnovnu i dio srednje škole bavila sam se odbojkom, trenirala sam u ŽOK-u Vrbovcu. U klubu sam prošla sve kategorije od mini odbojke do seniorskog ranga. Sport je u našoj obitelji dio svakodnevnice, tata Damir je igrao košarku pa smo brat i ja često išli s njim na treninge i utakmice. Također i brat Luka trenira košarku i trenutno je polaznik trenerske škole te vodi školu košarke u KK Petar Zrinski. Što se škole tiče završila sam Zdravstveno učilište Zagreb smjer dentalni tehničar, a nakon toga Zdravstveno veleučilište smjer sestrinstvo i trenutno radim u KB Dubrava.
Kako ste se našli u sudačkim košarkaškim vodama?
U sudačkim vodama krenula sam postepeno. Prvo pisanjem zapisnika gdje sam kroz utakmice upoznala mnoge suce između kojih i gospodina Ivicu Majcuga koji mi je ponudio da upišem sudački tečaj koji organizira Udruga zagrebačkih košarkaških sudaca. To je bilo 2016. godine, a košarkaška sutkinja postala sam na ljeto 2017. godine nakon odslušanih predavanja i odrađenih treninga. Od drugih košarkaških sudaca mogu spomenuti Filipa Prohasku koji je sudio prije mojih početaka.
Na kojoj se listi sudaca nalazite?
Trenutno sam stala na rangu županijske sutkinje što je ustvari lista za 2. žensku košarkašku ligu i 3. mušku košarkašku ligu, naravno uz mlađe kategorije. Iskustva su šarolika: od lijepih kao što su nova poznanstva i prijateljstva, sudjelovanje na međunarodnim turnirima tu u Hrvatskoj i Sloveniji do onih manje lijepih (povici s tribina, nervozni treneri i igrači, a posebno roditelji). Sve u svemu prevladavaju lijepa i poučna iskustva. Također, jedno od iskustava je i suđenje veteranske košarke, koja je vrlo često popraćena druženjima.
Koje su Vam ambicije u sudačkim vodama?
Pa pošto trenutno pauziram, najveća ambicija mi je vratiti se suđenju iduće sezone, ali ambicija je svakako suditi 2. košarkašku mušku ligu pošto vjerujem da je zbog mojeg posla 1. košarkaška liga ipak nedostižna.
Kako gledate na razvoj ženskog sporta u Vrbovcu?
Općenito u Hrvatskoj pa tako i u Vrbovcu ženski sport se ne razvija jednako kao i muški. Iako se sada u novije vrijeme ipak intenzivnije radi i ulaže u ženski sport smatram da to nije dovoljno jer se i dalje rade razlike između “muškog i ženskog” sporta i mladim djevojkama i djevojčicama se nerijetko govori: “Nogomet je muški sport, košarka je za dečke…” Trebalo bi svima dati jednaku priliku. Osobno sam na jednoj utakmici U13 muške lige doživjela da je jedna djevojčica mlađa od ostalih dječaka igrala i baš sam bila zadovoljna tim prizorom. Također vjerujem da bi ženski sport napredovao i izjednačavanjem ili barem približavanjem plaća u ženskom sportu ka onim iznosima koji se isplaćuju muškarcima.
Što bi se trebalo napraviti da bude što bolji ženski vrbovečki sport?
Prvenstvo smatram kako je sama reklama sporta i kluba i više nego potrebna. To se prvenstveno odnosi na društvene mreže, npr. vidjela sam da je ŽOK Vrbovec počeo s objavama na instagramu što je vrlo dobro za klub. Osim da se sami klubovi reklamiraju pomogla bi i medijska pozornost i najave utakmica. Također bitna je i prisutnost navijača na utakmicama čime vjerojatno najviše mogu pridonijeti roditelji čija djeca igraju.
Koja je Vaša poruka za djevojke da se uključe u sportski život Vrbovca.
Poruka je da se odvaže i uključe ako ih imalo zanima sport,bilo koji. Talent je samo dio uspjeha, ostalo je rad, ustrajnost i disciplina. Također potičem sve djevojke da se ne boje uključiti u muške ekipe. Npr. KK Petar Zrinski u svojoj školi košarke ima 3 djevojčice u dobi od 8 do 12 godina, od kojih je jedna čak kapetanica ekipe.
I na kraju čime se bavite u slobodno vrijeme i koji Vam hobiji čine zadovoljstvo.
Slobodno vrijeme sam preko zime uglavnom provodila doma uz serije, ali osim toga druženja s prijateljima i sada kad je došlo toplije vrijeme boravak u vikendici i prirodi. Članica sam Udruge PRO3X3 u sklopu koje je trenutno PRO3X3 TOUR te nam nakon Dalmacije slijedi Slavonija, nakon koje je kratka pauza pa slijede još 3 turnira, a završni turnir se igra u Puli u Areni 9. i 10. rujna ove godine. Na sve rečeno također imam poruku za sve koji razmišljaju o suđenju: upišite tečaj, uložite u sebe jer suđenje može biti i više nego samo zarada džeparca.
Zdenko Brezarić
