Peskovec spada u rijetka naselja na području Grada Vrbovca i Župe sv. Jurja u Rakovcu u kojima su vjernici na početku 20. stoljeća izgradili katoličku kapelu. Seoske kapele čine prepoznatljivost svakog mjesta i predstavljaju duhovno i društveno središte u kojem se svjedoči religiozno ozračje kršćanskog nauka. Kapele su uz škole prvi objekti građeni po selima, svjedočile su slozi i zajedništvu među vjernicima, jer su se gradile odricanjem i dragovoljnošću velike većine žitelja.
U povodu 110. obljetnice izgradnje peskovečke kapele tiskana je prigodna razglednica u nakladi od 100 primjeraka, a u vrbovečkoj je pošti 15. srpnja 2022. godine korišten prigodni žig sa slikom kapele Majke Božje Karmelske. Tako su se Peskovčani još jednom prisjetili svojih prethodnika koji su svojem selu prije 110 godina podarili kapelu, koju zovu i kapelom Majke Božje Škapularske, koja i sada postojano predstavlja mjesto okupljanja vjernika i svojim izgledom ukrašava selo. Ranije su se na prigodnim žigovima našle vrbovečka župna crkva sv. Vida mučenika, vrbovečka kapela sv. Florijana, kapela sv. Nikole Tavelića iz Vrbovečkog Pavlovca i kapela Gospe Fatimske iz Poljanskog Luga. Međutim, peskovečka kapela koja se nalazi u sastavu Župe sv. Juraj u Rakovcu je prvi sakralni objekt na prigodnom žigu.
U Lonjici su 1908. godine započele aktivnosti oko izgradnje kapele koje su poduzeli neki pobožniji i poduzetniji vjernici u čast Srcu Isusovu, i to na mjestu gdje je dotad stajao križ u trošnom stanju. Blagoslov kapele obavio je nadbiskupov izaslanik i vrbovečki župnik Stjepan Valdec 9. kolovoza 1909. godine. U kojoj je mjeri izgradnja lonjičke kapele utjecala na Peskovčane, nije poznato, ali je ubrzo pokrenuta inicijativa da se konačno u selu nakon gotovo jednog stoljeća ponovno izgradi kapela. Isto tako nije jasno je li bratovština Škapularska B.M.D. imala veze s peskovečkom akcijom izgradnje kapela Majke Božje Škapularske koja je 1906. godine uvedena u rakovečkoj župi i koja je u pogledu duhovnoga života župljana počela vrlo lijepo djelovati. Bilo je izneseno nekoliko prijedloga o lokaciji izgradnje kapele, i to na posjedu obitelji Jagatić-Knez ili u središtu sela. Izgradnja kapele započela je krajem 1910. na križanju koje vodi prema Negovcu i Samoborcu, na zemljištu koje je darovala obitelj Bencerić-Lacko, a bila je posvećena Majci Božjoj Karmelskoj.
Za potrebe građevinskih radova veći dio novčanih sredstava prikupili su sami žitelji Peskovca, a osobito se istaknuo Imbro Antolković koji je iz žarke ljubavi prema Majci Božjoj prodao svoje volove (zbog čega je tijekom duljeg vremena ostao bez voznoga blaga, što je za seoskoga gospodara nečuvena žrtva) i dao predujam kako bi se moglo početi s gradnjom kapelice. Usto, rakovečka župa dala je za gradnju više od 400 kruna, besplatno ustupila malo zvono iz tornja župne crkve, a Odbor upravne općine Vrbovec u to je ime donirao svotu od 200 kruna. Kapelu su gradili zidarski majstori iz Lupoglava. Osim Imbre u skupljanju novčanih priloga sudjelovao je i njegov sin Dragutin Antolković. Izgradnja kapele završena je 1912. godine. Ciborij su kupili Imbro Antolković i Stjepan Brezarić Pandur umjesto kaleža koji je bio u Peskovcu dok ga rakovečki župnik Josip Sodar nije odnio početkom 1970-ih u Rakovec. To je izazvalo veliko negodovanje među vjernicima u Peskovcu što je na kraju završilo i sudskim procesom koji je u ime sela predvodio Stjepan Brezarić. Ime Imbre Antolkovića ostalo je tako zapamćeno ne samo u Peskovcu nego u cijeloj rakovečkoj župi, kao primjer velike duhovne pobožnosti, predanosti katoličkoj vjeri i nesebičnosti u radu za dobrobit cijelog sela.
Duhovno-vjersko ozračje u to je vrijeme vladalo i među žiteljima Dulepske. To je selo 1910. godine izgradilo kapelicu Srca Isusova pod vodstvom Valenta Lackovića. U Dulepskoj se 1911. godine lijepo razvila bratovština Presvetoga Srca Isusova koja je svojim doprinosima u svojem selu podigla lijepu kapelicu. Za to je uvelike zaslužan i Valent Lacković, oduševljeni štovatelj Presvetoga Srca Isusova, koji je pokazao zamjetno djelovanje i posvud se istaknuo kao neustrašivi borac za slavu Božju. Na početku 20. stoljeća na području župe od 19 sela postojala je jedino crkva u Rakovcu te kapele u Dulepskoj i Peskovcu.
Katolički blagdan Gospe Karmelske ili Gospe od (brda) Karmela slavi se 16. srpnja u spomen na zaštitu Majke Božje koju je pružila nositeljima karmelićanskoga škapulara, a odobrio ga je 1726. godine papa Benedikt XIII. Karmel je istoimena planina i gorje uz obalu Sredozemnog mora u Izraelu čije ime u prijevodu znači voćnjak ili plodna vrtna zemlja. U doba križarskih ratova 1155. godine križar Bertold iz Kalabrije osnovao je rimokatolički crkveni red koji je prozvan karmelićanski. Kada su muslimani u 13. stoljeću zavladali Palestinom i gorom Karmel, bila je upitna budućnost reda jer su karmelićani trebali napustiti svoje prebivalište i vratiti se u Europu. Prema predaji, tadašnji general reda Šimun Stock, koji je strahovao za daljnju opstojnost reda, doživio je viđenje 16. srpnja 1251. godine u kojem mu se ukazala Blažena Djevica Marija. Tad mu je dala škapular i obećanje da će svatko tko ga bude nosio i s njime umro, biti pošteđen muka te blagoslovljen posebnim milostima. Škapular je dio gornje odjeće koji nose redovnici: benediktinci, cisterciti, premonstratenci i karmelićani. Simbolički škapular, načinjen od komadića platna, nose i pobožni ljudi, kao znak sudjelovanja u povlasticama i zaslugama pojedinoga reda. Najpoznatiji od tih škapulara jest karmelićanski koji nose kao zalog zaštite Majke Božje.
U vrijeme župnika Josipa Sodara iz 1966. godine navedeni su sljedeći sakralni objekti: župna crkva u Rakovcu, kapela sv. Florijana u Baničevcu, kapela Presvetog Srca Isusova u Dulepskoj, kapela Majke Božje Škapularske u Peskovcu, kapela Marije Pomoćnice u Samoborcu, kapela Majke Božje Lurdske u Valetiću i kapela Majke Božje Žalosne u Vrhovcu. Tada je u rakovečkoj župi evidentirano 3800 rimokatolika od 3929 stanovnika.
Kapela Majke Božje Karmelske je druga najstarija građevina u selu. iza peskovečkog mosta koji je izgrađen 1900. godine preko potoka Lukavca, dok drveni križ datira iz 1902. godine. I kapela, most i drveni križ predstavljaju povijesne i kulturne prepoznatljivosti Peskovca.
Izvori:
Josip Buturac, Božjakovina – Brckovljani 1209. – 1980., Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1981.
Dragutin Hren, Šematizam Zagrebačke županije, Nadbiskupski duhovni stol, Zagreb, 1966.
Josip Lacković, Dulepska – život mještana poslije Drugog svjetskog rata,vlastita naklada, Dulepska, 2010.
Župna spomenica sv. Jurja Rakovec.
Zdenko Brezarić
