U Narodnoj knjižnici Vrbovec sinoć je održana promocija knjige Josipa Jambrača „Neposredni izbor gradonačelnika u Hrvatskoj“. O knjizi su govorili prof. dr. sc. Ivan Koprić, prof. dr. sc. Zdravko Petak, izv. prof. dr. sc. Mihovil Škarica te autor knjige, dr. sc. Josip Jambrač.
Nakon kapitalne studije Porijeklo hrvatskih institucija (2022.) autor se četvrtom knjigom naslova Neposredni izbor gradonačelnika u Hrvatskoj vraća svojoj omiljenoj temi – lokalnoj samoupravi. Do sada je objavio: Ljudi, ekonomija, država – perspektiva lokalne samouprave (2016.); Demokracija iz dana u dan (2019.); Porijeklo hrvatskih institucija – kultura zaborava (2022.) te desetak znanstvenih radova objavljenih u hrvatskim i stranim časopisima. U studiji Neposredni izbor gradonačelnika u Hrvatskoj autor donosi stanje lokalne samouprave kroz analizu rezultata upravljanja gradovima neposredno izabranih gradonačelnika, stoji u uvodu knjige.
Prof. dr. sc. Zdravko Petak istaknuo je kako je ova knjiga pionirska studija posvećena utjecaju izravnog izbora gradonačelnika u Hrvatskoj. – Uvođenje izravnog izbora gradonačelnika koje je trebalo biti jedan od glavnih poticaja razvoja lokalne demokracije, pokazalo se, prema sudu Josipa Jambrača, ipak ograničenom inovacijom. On to dokazuje minucioznom institucionalnom analizom zasnovanom na empirijskom istraživanju koje je obuhvatilo osam dimenzija o ulozi gradonačelnika kao aktera političkog sustava. Osim toga, zahvaćene su i dimenzije djelovanja gradonačelnika unutar šire lokalne zajednice, poput LAG-ova i partnerstava vezanih uz pribavljanje fondova EU. Svi ti nalazi daju posebnu vrijednost knjizi te će sva buduća istraživanja u nas koja će se baviti pitanjem institucionalnih performansi izravnog izbora gradonačelnika morati uzimati u obzir temeljne nalaze koji se podastiru u njoj – naglašava Petak.
Izv. prof. dr. sc. Mihovil Škarica govori kako ova knjigu kao svoju središnju temu, rekapitulira i kritički vrednuje model neposrednog izbora gradonačelnika u Hrvatskoj, u primjeni od lokalnih izbora 2009. godine. – Model neposrednog izbora gradonačelnika autoru služi kao povod da, koristeći svoju gotovo renesansnu i multidisciplinarnu paletu interesa i znanja, progovori o lokalnoj samoupravi u Hrvatskoj na cjelovit i kritičan način. Rezultati provedenog istraživanja pokazuju kako model neposrednog izbora gradonačelnika, na način kako je implementiran u Hrvatskoj, nije doprinio većoj efikasnosti lokalne samouporave , a kvalitetu demokracije je čak i degradirao, jačajući poziciju i ovlasti gradonačelnika spram predstavničkih tijela pa i samih građana – ističe Škarica.
Na jučerašnjoj promociji o knjizi je govorio i autor Josip Jambrač. – Studija nastoji unaprijediti naše razumijevanje institucionalnih rezultata različitih modela izbora gradonačelnika kritičkim propitivanjem postojeće dominantne rasprave o ulozi i važnosti lokalnih institucija – neposredno izabranog gradonačelnika – i njihovog utjecaja na demokraciju, učinkovitost i javne politike. Prvo, ističem da rasprava trpi od nekoliko praktičkih problema, tj. zanemarivanja uvažavanja uzročnih faktora: od razvoja pojedinog društva do izbora prikladnog izbornog sustava, odnosno želje da se vide ili razumiju ogromne razlike koje postoje u različitim tipovima društva i posljedično tome, velikog broja različitih izbornih modela u praksi. Drugim riječima, postoji veliki problem podređivanja društvenih vrijednosti politici, koje nastaju i traju kao posljedica neprikladnih institucionalnih izbora. Naše ključno pitanje jest da li je novi izborni sustav unaprijedio demokraciju i efikasnost lokalne države? Analiza pokazuje kako se politička moć premjestila s predstavničkog tijela na izvršnu vlast, posljedično producirala manje nadzora i kontrole nad njenim aktivnostima, ali istovremeno nije dovela do povećanja učinkovitosti.
U takvim okolnostima došlo je suštinske neravnoteže moći dviju grana vlasti na lokalnoj razini: gotovo sva politička moć prešla je u ruke izvršne vlasti, iako se prema izbornom legitimitetu (rezultatu glasovanja) to ne bi moglo reći. Analiza djelovanja gradova s preuzetim decentraliziranim funkcijama ne pokazuju veće razlike u odnosu na početne rezultate u efikasnosti, ali pokazuje trend pada kvalitete demokracije.
Ako se žele postići pretpostavljeni ciljevi nužna je kompletna reforma političkog sustava, kojem je duša izborni sustav. Uspostavljeni model neposrednog izbora gradonačelnika koji je uspostavio vlast jednoga, ne budi nadu o boljoj perspektivi kvalitete lokalne demokracije – naglašava autor.
