“Obožavam svoj kamion i s veseljem idem na posao”

0
Komunalac add

Dvadesetdvogodišnja Mihajela Bolčević iz Cugovca profesionalna je vozačica kamiona. Ovim se poslom počela baviti ubrzo nakon završene gimnazije, a iza sebe već ima bogato iskustvo vožnje šlepera po Sloveniji, Mađarskoj i Njemačkoj. Razgovarali smo s Mihajelom te iz prve ruke saznali kako je to biti žena za volanom kamiona.

Ljubav prema kamionima razvila se još u njenom djetinjstvu. – Sve je to krenulo iz velike ljubavi prema vožnji. Još od malena sam trčala za tatom kada god bi vozio bilo traktor, bilo auto i jedva sam čekala da položim vozački ispit i krenem voziti auto. Nakon završene srednje škole upisala sam studij sestrinstva te sam nakon nekog vremena shvatila da to nije zanimanje niti posao kojeg bi ja željela raditi cijeli svoj život. Tada sam shvatila da bi vožnja bila pravi izbor, jer to je nešto što zaista volim, a na taj način mogu i zarađivati za život. Odlučila sam i upisala autoškolu, odnosno polaganje za vožnju kamiona, položila sve kategorije, prekvalifikaciju te stekla zvanje profesionalnog vozača teretnog vozila – priča Mihajela.

Prvi Mihajelin posao kao vozačice kamiona bio je u jednoj hrvatskoj firmi koja se bavi transportom trupaca te je vozila po zemljama Europske unije. – S obzirom da je taj posao bio špediterski, odnosno zahtjevao je da ste po pet dana u kabini, nema vas doma jer ste u stranoj zemlji, za mene je to bio jako veliki izazov. Sada kada „vratim film“ mogu reći da sam imala mnogo hrabrosti tako mlada otići u nepoznato, gdje nikada nisam vozila niti auto, a otišla sam sa „grdosijom“ od 42 tone. Na taj sam način stekla ogromno iskustvo koje mi je kasnije mnogo značilo. Ipak, takav način života uključuje dugo izbivanje od mog doma, pa sam krenula tražiti posao koji će se odvijati na području Hrvatske – rekla je.

Mihajela je trenutno zaposlena u tvrtki Alca te je tamo jedina žena koja vozi kamion. Odnos s radnim kolegama je, ističe, odličan. – Kada sam došla tamo raditi imala sam automatsku podršku, a i sam posao mi puno više odgovara jer sada odradim svoje radno vrijeme i vraćam se kući svakog dana. Trenutno vozim na području naše zemlje i Slovenije. To obuhvaća primjerice rute Zagreba, Požege, Rijeke, Vukovara, Zadra, Splita, dakle to su sve rute gdje se mi istoga dana vraćamo kući. Postoje naravno situacije, s obzirom na vrijeme istovara, da prespavamo jednu noć u kabini, ali to nije nikakav problem za mene – kaže mlada vozačica kamiona.

Roditelji i prijatelji su joj velika podrška, iako su, kako sama kaže, na početku bili zabrinuti. – Kada sam rekla roditeljima da je ovaj posao zaista to što želim raditi, tata je ostao suzdržan, a majka mi je rekla jesam li sigurna u to, s obzirom da je to vrlo ozbiljan posao koji zahtijeva i spavanja u kabini, višednevna putovanja i slično, a ja sam rekla da sam spremna na to. Oni me, naravno, nisu spriječavali u tome – rekla je Mihajela.

Ovu mladu vozačicu kamiona gotovo ništa ne može spriječiti, a što se tiče neugodnih situacija koje su joj se dogodile tijekom vožnje, istaknula je puknuće gume. – Ne bih mogla reći da je to za mene bila neugodna situacija, već nešto novo, uzbudljivo, puno adrenalina. Nakon što je pukla guma na šleperu, sve sam odradila smireno i prema propisima. Čak sam pitala svoje dispečere mogu li sama zamijeniti tu gumu, što ih je najprije malo šokiralo, a onda su rekli da ipak pričekam. Naravno, meni to ne bi bio nikakav problem učinit jer sam odabrala ovaj posao i sve što ide uz njega, kao što je i puknuće gume. Isto kako, primjerice učiteljica uči malo dijete napisati prvo slovo, tako je i meni promijeniti gumu – kroz smijeh je ispričala Mihajela.

Osim neugodnih situacija, puno je više onih lijepih stvari u vožnji kamiona, ističe Mihajela. – Najljepši dio ovog posla ja taj, što kada dođem na posao, ja uopće nemam osjećaj da je to posao. Obožavam svoj šleper te se prema njemu odnosim kao prema živom biću. Također, u ovom je poslu jedna lijepa prednost da kada putujete vidite svašta. Ja zaista uživam u tome, gledajući prirodu i njene ljepote koje me okružuju, zapravo izvučem maksimum u tom putovanju. Kada parkiram svoj kamion jedva čekam jutro da ponovno sjednem za volan i krenem voziti – rekla je.

Iako posao vožnje kamiona nosi određenu dozu odgovornosti Mihajela na to ne gleda kao na stres, uvijek je koncentrirana na vožnju i svjesna je situacije u kojoj se nalazi. Ono što je ipak najvažnije, istinski uživa u ovom poslu. – Postoje situacije koje ne bih nazvala stresom, ali koje zahtijevaju puno više odgovornosti i opreznosti. Primjerice, sada nam dolazi sezona, imamo mnogo putnika koji možda ne shvaćaju ozbiljno što znači šleper, dakle mi ne možemo kočiti jednako brzo kao i automobili te u takvim trenucima moramo posebno obratiti pažnju na njih. Moramo dobro paziti što mi radimo, a isto tako paziti i što oni rade. To zahtijeva da budemo jako dobro koncentrirani i da budemo spremni brzo reagirati na određene situacije – istaknula je.  

Još uvijek se susreće s ljudima koji se začude što žena vozi kamion, ali na to se ne obazire. –Situaciju da mi je netko baš izravno u lice rekao da zašto ja kao žena vozim šleper, toga nije bilo. Međutim, ono što sam primijetila kroz razgovor je to da kada spomenete pojam žena u kamionu, mnogi ljudi pomisle da je to žena koja ne drži do sebe, koja nosi mušku odjeću i slično. To je sasvim pogrešno tumačenje ovoga posla. Kada dođem negdje na dostavu i izađem iz svog šlepera često ljudi ostanu šokirani, za što zaista ne vidim razloga. Ja sam samo žena koja vozi kamion. Apsolutno sam protiv bilo kakvih stereotipa i predrasuda, a na neka loša mišljenja ili komentare iza leđa, uopće se ne obazirem niti dopuštam da me diraju – kaže Mihajela.

Iako većinu dana provodi u kamionu, pronađe slobodnog vremena i za svoje hobije, a otkrila nam je da je jedan od njih glazba, odnosno sviranje i pjevanje. Pohađala je i glazbenu školu, ali je ipak ljubav prema vožnji i kamionima prevagnula.

Za kraj smo upitali Mihajelu što bi poručila ostalim mladim djevojkama koje bi se željele baviti ovim poslom. – U današnjem svijetu one moraju biti same sebi poticaj. Da bi krenule u nešto što su zacrtale i da bi to ostvarile, one moraju biti svjesne da će tu biti mnogo uspona i padova i loših komentara i kritika, ali i onih dobrih. Tako je bilo i meni, ali težila sam sreći i pratila nit vodilju prema onome što mene ispunjava. Ono što me čini sretnom, zadovoljnom, što mi daje ambiciju, i u čemu sam vidjela svijetlu točku i budućnost. Tako moraju i one, ne mora biti riječi o ovakvoj vrsti posla, to se odnosi na sve poslove koje bi one željele raditi. Loše komentare moraju ostaviti iza sebe, a okrenuti se upravo prema svome cilju i tome što ih čini sretnima – poručila je.

 

Komentiraj

Molimo Vas da unesete svoj komentar
Molimo Vas da ovdje unesete svoje ime