Susanne Abel: Greta – Tom Monderath medijska je zvijezda i voditelj večernjih vijesti na kelnskoj televiziji. Živi tipičnim životom samca, mnogo putuje i posvećen je poslu, a njegove veze sa ženama prolazne su i površne. Nije osobito blizak ni sa svojom majkom, 84-godišnjom Gretom. Ipak, znakovi demencije, koje je počeo primjećivati kod nje, zabrinjavaju ga. Iako se teško miri s činjenicom da je majka bolesna, Tom potiskuje sve ono što joj je cijeloga života zamjerao i preuzima brigu o njoj. Greta, koju njezin jedinac pamti kao distanciranu i depresivnu majku, počinje se otvarati i pripovijedati mu o svojem sretnom djetinjstvu u Istočnoj Pruskoj, o obitelji i ratnim godinama, ledenim i gladnim zimama u zbjegu, čežnji za nestalim ocem i poratnim danima u Heidelbergu. No kad Tom pronađe staru kutiju s majčinim uspomenama, u kojoj je fotografija mladog afroameričkog vojnika, stara vudu-lutkica i slika tamnopute djevojčice, Greta iznenada zašuti. Prvi put u životu Tom odluči pomnije istražiti majčinu prošlost jer je napokon želi upoznati i shvatiti njezinu tugu. Malo-pomalo rekonstruira lik žene posve drugačije od slike koju je stvorio o svojoj majci. Ta nova žena snažna je, strastvena i tvrdoglava. I stoga ono što isprva opterećuje njegov naizgled savršen život, sasvim neočekivano postaje dragocjen dar – otkrivajući istinu o majci, otkrit će istinu i o sebi.
Anđa Marić: Moja revolucija u 365 dana – „Nakon dugo godina odlučila sam napokon izaći iz svog autoimunog ormara u kojem sam se skrivala od života, jer me je bilo sram što sam slaba i trebam pomoć… Odlučila sam se u svom životu pojaviti svakoga dana bez obzira na to kako se osjećala. Odlučila sam živjeti i pričati svoju novu priču o pobjedi i uspjehu koji sam sanjala. I kad nitko nije vjerovao u mene, ja sam vjerovala i u sebe i u svoj put. To moje putovanje i predanost rezultirali su ozbiljnom promjenom, revolucijom i osobnom evolucijom – postala sam žena kakva sam oduvijek htjela biti: dosljedna, predana, neslomljiva i ranjiva. Kao breskva – mekana iznutra, a čvrsta izvana. Počela sam vjerovati u to da je spasitelj kojeg tražim – žena u mom ogledalu. Hodala sam vatrenim poljima Mordora i preživjela. Sada stojim na drugoj strani i mogu podijeliti svoje iskustvo. Nije bilo lako, neću lagati, ali moguće je.“ – Anđa Marić
Marijan Boršić: Ljubljanica 29A – Vrijeme koje pripovijetke u ovoj knjizi opisuju pedesete su godine dvadesetoga stoljeća. Poratne godine u kojima se živjelo skromno, u kojima su djeca imala malo toga, ali su sve (ili gotovo sve) što im je nedostajalo nadoknađivala, pronalazila u vlastitim domišljanjima, u djetinjoj mašti koja ne zna za granice…
Odabrala: Mateja Hrgovan, Narodna knjižnica Vrbovec