16. siječnja 2026. • Redakcija
Maria Turtschaninoff: Naslijeđena zemlja – U šumi duboko na sjeveru Finske vojnik Matts Nevabacka gradi kolibu na vrhu brežuljka, na zemlji koju je dobio od krune kao zahvalu za vjernu službu. Sedamnaesto je stoljeće, a šuma i močvara uz nju neukrotiva i puna magičnih bića. Stoljećima će njegovi potomci raditi na farmi, mukotrpno se probijajući kroz dane izobilja i gladi, ljubavi i rata, sudbina isprepletenih s ritmovima drevne divljine, gdje misteriozni oblici lebde među krošnjama drveća, a opasnost vreba sa svih strana… Poput hitrih vretenaca nad močvarom, njihovi životi tek nakratko zasvjetlucaju i potom nestaju, titrave sjenke između neba i zemlje. Ono što opstaje je divljina te izvjesnost da, gdje god da pustimo korijenje, zemlja će se ukorijeniti u nama. Četiri stoljeća povijesti isprepleću se s ljudskim sudbinama u čarobno pisanoj epskoj sagi u kojoj se generacije ljudi rađaju, vole, trpe i umiru na istom komadu zemlje, dok se svijet oko njih neprestano mijenja. Uvezujući legende i stvarnost u neuhvatljivo tkivo magijskog realizma, Naslijeđena zemlja pokazuje da prošlost nikada ne nestaje – ona ostaje zapisana u drveću, tlu i sjećanjima. Likovi su katkad samo trenuci u vremenu, no svaki od njih nosi težinu vlastite borbe: žene koje se suočavaju s okrutnošću i patrijarhatom, seljaci koji preživljavaju ratove i glad, sve do onih koji su naši suvremenici, suočeni s pitanjem pripadnosti.
Elke Wiss: Kako razmišljati poput Sokrata – U vremenu kada se mišljenja proglašavaju činjenicama, a razgovori pretvaraju u nadglasavanje, zaboravljamo da prava snaga dijaloga leži u jednostavnoj vještini – umijeću postavljanja pitanja. Živimo u vremenu u kojem svi govore, a malotko uistinu sluša. Više nam je stalo do toga da druge uvjerimo u ispravnost vlastita mišljenja, nego da zajedno tragamo za pravim odgovorima. Zbog toga naši razgovori često više nalikuju debatama nego dijalozima. No što bi bilo kada bismo, poput Sokrata, znali postaviti pravo pitanje – ono koje ne izaziva sukob, već otvara prostor za dobar i konstruktivan razgovor koji će naposljetku dovesti do rješenja problema? Upravo nas tome poučava nizozemska spisateljica i praktična filozofkinja Elke Wiss u svojoj duhovitoj i poučnoj knjizi Kako razmišljati poput Sokrata, kojom nas vraća zaboravljenom umijeću dobre komunikacije. Inspirirana Sokratom i drugim antičkim filozofima, Wiss nam pokazuje zašto su pitanja važnija od banalnih odgovora – i kako ih postaviti na način koji vodi prema dubljem razumijevanju i stvarnoj povezanosti. Uz to, naučit će vas kako postavljati ona pitanja koja iznenađuju, potiču na razmišljanje i otvaraju prostor za istinski dijalog – s drugima, ali i sa samima sobom. Jer ako, poput slavnog antičkog filozofa, krenete od toga da ne znate ništa, možda uspijete doći do odgovora koji su vam dosad izmicali.
Dubravka Kolanović: Laku noć, medo! – Laku noć, medo! priča je o prijateljstvu i ljubavi. No, što biva kad u jednom trenutku trebamo postaviti granicu (čak i prema onima koje najviše volimo) i pobrinuti se za same sebe? Laku noć, medo! priča je u kojoj ćemo se svi prepoznati.
Odabrala: Mateja Hrgovan, Narodna knjižnica Vrbovec