16. svibnja 2026. • Redakcija
Madeline Martin: Špijunka iz knjižnice – Roman inspiriran istinitim pričama o američkim knjižničarima pripadnicima obavještajnih službi iz Drugog svjetskog rata. Ava je mislila da će joj posao knjižničarke u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu donijeti miran, ustaljen život. Ali neočekivana ponuda američke vojske odvodi je u Lisabon s novom misijom – da prikuplja obavještajne podatke dok se pretvara da je obična knjižničarka. Istovremeno, u okupiranoj Francuskoj Elaine pomaže u tiskari koju vode članovi pokreta otpora. Taj je posao obično rezerviran za muškarce, ali u ratu su sva pravila zaboravljena. Ipak, ona zna da nacisti tragaju za tiskarom i tiskarima kako bi ih ušutkali. Dok rat u Europi bijesni, Ava i Elaine povezuju se putem šifriranih poruka i pronalaze nadu u razarajućem vrtlogu sukoba. Madeline Martin vodi nas kroz vjerno prikazan fascinantan svijet Lisabona i Lyona u vrijeme rata dok pratimo priče o dvjema hrabrim ženama koje su spremne riskirati sve za slobodu. Briljantna priča o otporu, hrabrosti i ponajviše o nadi.
Janina Kujawska-Tenner: Oaza u Crikvenici – U jeku Drugog svjetskog rata grupa žena s djecom pronašla je u crikveničkom hotelu Slavija spas od nacističkih progona u rodnoj Poljskoj. U knjizi su sjećanja jedne od djevojčica koje su boravile u toj oazi mira na obali Jadranskog mora. Prvi predstavnici poljskih izbjeglica u Crikvenici bile su majke s djecom – stanovnici Švicarskog doma za poljsku djecu. Taj dom bio je spoj prihvatilišta s internatom za više od dvadeset žena s djecom (ukupno sedamdeset do osamdeset osoba), većinom supruga vojnika koje je rat razdijelio od muževa i protjerao iz Poljske. Dom se nalazio u velikom iznajmljenom hotelu Slavija, a njegova voditeljica postala je autoričina majka, Maria Kujawska, liječnica i društvena i politička aktivistica iz Šleske. Stanarke, koje su same vodile cijelo domaćinstvo, u njemu su imale osiguran smještaj, uzdržavanje i liječničku skrb. Uz to, donatori iz Švicarske slali su pakete s odjećom, posteljnim rubljem, farmaceutskim proizvodima, higijenskim potrepštinama, igračkama i slatkišima.
Sandra Dieckmann: Čarobno pero – Duboko u mračnoj šumi, nedaleko od velike planine, živio je Mali Medo sa svojom obitelji. Medvjedićeva majka Paprat bila je mudra i blaga, njegova starija sestra Gora snažna i hrabra, a njegov brat Sokol zabavan i bistar. Činilo da se da medvjedić uživa u danima svojeg djetinjstva, okružen divnom prirodom i ljubavlju svojih bližnjih. No Mali je Medo krio veliku tajnu. Samo on zna da nema ni jednu jedinu osobinu po kojoj bi mogao dobiti medvjeđe ime. Nije ni hrabar, ni snažan, a ni zabavan. Ni blag nije. Nije ni spretan. Kad mu je obitelj plesala, on je sjedio. Plašio se da će pogriješiti. Znao je da ne zna plesati. Kad bi se Gora i Sokol penjali na najviša stabla, Mali bi Medo od straha ostao na tlu. Bojao se brze vode, pa nije pecao s hrabrim medvjedima. Kako da nađe svoje ime kad nema ni jednu od tih medvjeđih osobina? Hoće li uistinu ostati jedini medvjedić na svijetu bez pravoga medvjeđeg imena? Jedne olujne noći Mali Medo nije mogao zaspati. Među drvećem zavijao je vjetar, a crne su sjene lelujale. Tada je Mali Medo začuo neobičan zvuk koji je dopirao s druge strane velike sjajne planine. Daleko na nebu on ugleda čudnu svjetlost. Letjela je velikom brzinom prema njemu. Bila je to žar-ptica. Spusti čarobno pero na šapu Malog Mede i nestade u noći brzo kao što je i došla. Hoće li čarobno pero pomoći Malome Medi da otkrije svoje osobine i napokon dobije medvjeđe ime?
Odabrala: Mateja Hrgovan, Narodna knjižnica Vrbovec