16. travnja 2026. • Redakcija
Iz Vrbovca danas stiže priča koja vraća vjeru u ljudsku dobrotu i nesebičnost. Pavica Šimetić-Hajberger osoba je s invaliditetom koja je odlučila svoje pozitivno iskustvo podijeliti putem e-maila i obavijestiti više nadležnih institucija o gesti koja ju je duboko dirnula. Riječ je o nesebičnoj pomoći vrbovečkih vatrogasaca koji su joj omogućili siguran nastavak putovanja. Gospođa Šimetić-Hajberger je vlakom stigla na kolodvor u Vrbovcu gdje su je dočekala dva naša vatrogasca i pomogla joj da dostojanstveno nastavi svoj put.
– Na poziv poslovođe kolodvora organizirali smo pomoć gospođi s invaliditetom koja nije mogla sama prijeći s vlaka u autobus. Naša dva vatrogasca dočekala su gospođu ujutro u Vrbovcu i sigurno je s nosilom prenijela u autobus, navečer su ponovno pričekali gospođu i prenijeli je u vlak – pojasnio nam je predsjednik Vatrogasne zajednice Grada Vrbovca Slavko Povrlišek.
Za svoju pomoć vatrogasci nisu tražili nikakvu novčanu naknadu što je posebno dirnulo gospođu Šimetić-Hajberger i njezinog sina. – Nas veseli da smo pomogli osobi i to nam je najveća nagrada. Nema novaca koji mogu kupiti takav osjećaj – rekao je Povrlišek.
Gospođa Šimetić-Hajberger svoju zahvalnost odlučila je izraziti u e-mailu koji je danas poslala brojnim medijima i svim važnim nadležnim institucijama. E-mail prenosimo u cijelosti.
Poštovani,
u vremenu kada se često pozivamo na zakone, pravilnike i uredbe, rijetko zastanemo i prepoznamo ono što nadilazi sve propise – čistu, nesebičnu humanost.
Upravo takav primjer dolazi iz Vrbovca, gdje su vatrogasci više puta, tiho i bez ikakve naknade, prigovora ili isticanja, pomogli meni kao osobi s invaliditetom da sigurno nastavim svoje putovanje – prebacujući me s vlaka na zamjenski autobus i obrnuto, u situacijama kada mi je pothodnik bio nepremostiva prepreka.
Istina je da europske uredbe i nacionalni zakoni nalažu pomoć osobama s invaliditetom, osobito uz prethodnu najavu putovanja.
No, ono što su ovi ljudi učinili ne proizlazi iz obveze – već iz karaktera. Iz odgoja. Iz svijesti da je dostojanstvo čovjeka iznad svakog propisa.
Ova djela nisu spektakularna na naslovnicama. Ne uključuju dramatična spašavanja s visina niti prizore koji brzo skupljaju pažnju javnosti.
Ali upravo u toj tišini leži njihova veličina. Jer pomoći nekome da dostojanstveno nastavi svoj put – to je temelj svakog humanog društva.
Posebno treba istaknuti i ulogu šefa prometnika HŽINFRA za to područje, koji je organizirao ovu pomoć. To nije samo profesionalnost – to je odgovornost koja prelazi granice radnog mjesta i ulazi u prostor istinskog vodstva.
Stoga se s pravom postavlja pitanje: kako je moguće da ovakvi ljudi, ovakva djela, ostaju izvan sustava priznanja? a gdje tu nagrada “Ponos Hrvatske”!!!.
Kako je moguće da nisu prepoznati, nominirani, niti javno istaknuti kao primjer onoga što Hrvatska može i treba biti?
Ovo pismo nije samo pohvala – iako je ona u potpunosti zaslužena.
Ovo je i poziv. Poziv nadređenima, institucijama i nositeljima političke odgovornosti da se ugledaju na ovakve primjere.
Da ne čekaju propise kako bi činili dobro. Da ne skrivaju humanost iza administracije. I, konačno, da sustavno podrže i nagrade one koji svakodnevno, bez pompe, grade društvo dostojno svakog čovjeka.
Jer država koja ne prepoznaje ovakve ljude – propušta prepoznati samu sebe.
S poštovanjem.
Pavica Šimetić-Hajberger
