13. ožujka 2026. • Redakcija
U četvrtak, 01. siječnja 2026. godine zatvoren je 6. natječaj za kratku priču “Marija Jurić Zagorka”. Riječ je o natječaju kojeg je, u listopadu 2025. godine, raspisala Narodna knjižnica Vrbovec. Na ovogodišnji natječaj pristiglo je 197 priča iz Hrvatske i inozemstva te su trenutno na čitanju kod žirija u sastavu Miroslav Mićanović, Ivan Jozić i Đurđica Čilić.
Za tri najbolje priče pripremljene su vrijedne nagrade. Nagrađene kratke priče, ali i još nekoliko priča prema odabiru žirija, bit će objavljene na internetskim stranicama Narodne knjižnice Vrbovec. Finalisti natječaja bit će objavljeni u zadnjem tjednu veljače. Svečana dodjela nagrada i javno predstavljanje nagrađenih autorica/autora i njihovih kratkih priča bit će u subotu, 7. ožujka 2026. u 11 sati u Narodnoj knjižnici Vrbovec.
Podsjetimo, program je osmišljen prema ideji Irene Skopljak Barić. Za vizualno rješenje pobrinula se Valerija Jakuš. Organizatori natječaja su Narodna knjižnica Vrbovec i Irena Skopljak Barić. Program je sufinanciran sredstvima Grada Vrbovca i Zagrebačke županije, a sponzor je Turistička zajednica Grada Vrbovca.
Đurđica Čilić rođena je 1975. godine u Livnu, odrasla je u Vitezu, u BiH. U Zagrebu je diplomirala studij polonistike i kroatistike na Filozofskom fakultetu, gdje je i magistrirala i doktorirala. Radi na Katedri za poljski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu i izvodi kolegije iz povijesti poljske književnosti, prevođenja i teorije književnosti. Povremeno radi kao gostujuća profesorica na Sveučilištu u Katowicama. Piše znanstvene i stručne radove o književnosti, prevodi suvremenu poljsku prozu i poeziju (Zbigniew Herbert, Olga Tokarczuk, Wisława Szymborska, Adam Zagajewski, Bronka Nowicka). Autorica je znanstvene studije o poljskoj poeziji 20. stoljeća Tri lica autora. Miłosz, Różewicz, Herbert (Zagreb, 2020.) i dviju proznih knjiga Fafarikul, (Zagreb, 2020.) i Novi kraj (Zagreb, 2022.), koje su objavljene i u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
Miroslav Mićanović je pjesnik koji piše i objavljuje kratke priče iz njegove svakodnevice, događaja obilježenih nesporazumom, zabunom, ali upravo zbog toga energijom i nerijetko nerazumnom radošću. Veselošću koja uključuje ironiju i melankoliju, pamćenje i sadašnjost, prošlost koja se prepoznaje u budućnosti koja se već dogodila, oksimoronska „prošla budućnost“. Možda je, ipak, za njega najvažnije reći da subjektivno i intimno, strasno i pustolovno, jednostavno i svakodnevno nudi i slaže govoreći o sebi kao drugom uvjeren da je tako bliži iskustvu svoga čitatelje. I na neki čudan način da je bliži samom sebi, svome nesvjesnom i neuhvatljivom, nadajući se da će tako stvoriti jedinstven pjesnički jezik. Jezik je ključno mjesto pisanja i njegov jedini posao, kako je i nazvao jednu od svojih knjiga pjesama, ali i to je samo djelomično točno u njegovoj igri s jezicima, oblicima, sa sobom i drugima. Užitak u tekstu (čitam da bih pisao, pišem da bih čitao) dio je njegova radnog plana i nacrta i nastoji ga otkriti i sačuvati pjesmi, priči, eseju ili kritici.
Ivan Jozić je pisac kratkih formi, koje piše na duge staze. Autor je zbirki priča „Muška svinja i dvadeset očajno ljubavnih“ te „Šaptanje bankomatima i druge nježnosti“. Finalist i pobjednik nekoliko književnih natječaja u Hrvatskoj i regiji (pobjednik regionalnog natječaja Record Stories, finalist natječaja Lijepe priče Ede Budiše i MasterCard Broda kulture 20+1 najljepša priča za ljeto 2013.). Priče su mu uvrštavane u više antologija i publikacija u Hrvatskoj i regiji. Suosnivač kulturnog projekta G točka: Grad u Gavelli. Sudjeluje kao član žirija za nekoliko književnih nagrada. Nastupao na mnogim književnim festivalima u Hrvatskoj i regiji, a najdraži „art gig“ su mu godine rada na Festivalu europske kratke priče. Od Ministarstva Kulture odabran je da 2016. godine, na Sajmu knjiga u Frankfurtu, sudjeluje kao jedan od književnih predstavnika Hrvatske. Desetak godina obnašao je direktorske dužnosti u nekim od najvećih hrvatskih kompanija, u medijskoj industriji, bankarstvu i retailu. Živi i radi u Zagrebu.
