Ime Nikole Srečeca je poznatije u teniskom svijetu nego u rodnom Vrbovcu u kojem je živio do 2017. godine. U Vrbovcu je završio osnovnu školu te stekao gimnazijsko obrazovanje. Spletom životnih okolnosti i zbog obiteljskih razloga od 2019. godine prebiva i djeluje u Zaprešiću. Nije zaboravio na Vrbovec u koji se rado vraća zbog obiteljskih, prijateljskih i sportskih razloga. Rijetki su vrbovečki sportaši postigli zavidne ili zapažene sportske rezultate ili ostvarili sportske karijere u inozemstvu. U taj rijetku krug spada i 36-godišnji Nikola Srečec koji je vinuo u sam sudački vrh svjetskog tenisa i koji je već do sada postigao zavidnu međunarodnu sudačku karijeru u bijelom sportu. Njegov primjer je putokaz i za mlađe naraštaje da se može uspjeti i na svjetskoj razini, ali je zato potrebno puno životne volje, energije, znanja, odricanja, darovitosti i posvećenosti sportskom i primjerenom načinu života. Unatoč tome što Nikola Srečec svoje profesionalne, životne i sportske izazove i ostvarenja oživotvoruje izvan Vrbovca on je i dalje na ponos vrbovečkog sporta u kojem se našao od najranijih dana te posebice Teniskog kluba Vrbovec.
Razgovarali smo s Nikolom Srečecom o njegovim sportskim počecima, seniorskoj karijeri, ulasku u teniske sudačke vode i o mnogočemu drugome iz njegove sportske vizure.
Kako ste ušli u svijet sporta?
U svijet sporta ušao sam sa šest godina kad sam krenuo trenirati tenis. Isprva je to bilo samo zato što ga je trenirao i moj najbolji prijatelj, ali kasnije je on odustao, a ja sam nastavio. U međuvremenu sam trenirao i košarku u zimskim mjesecima jer u Vrbovcu nismo imali gdje trenirati. Tada nije bilo balona ili adekvatne dvorane. Trenirao sam tenis sve do srednje škole. U to vrijeme igrao sam na turnirima po Hrvatskoj te sam igrao momčadska natjecanja za Teniski klub Vrbovec. Nakon toga igrao sam i seniorsku ligu za klub te sam bio dio ekipe koja je ušla iz treće u drugu Hrvatsku tenisku ligu.
Kako ste se odlučili za teniskog suca?
S obzirom na to da je moj interes za igranjem bio sve manji, a htio sam ostati u sportu, odlučio sam položiti ispit za suca. Motiv mi je bio da budem ”vrhovni’ sudac”, onaj koji vodi dječje turnire vikendima, no prvi korak je bio raditi kao sudac u stolcu te kao linijski sudac. Ono što je ispočetka krenulo kao hobi, na kraju se pretvorilo u profesiju jer ni u snu nisam mogao pomislio da ću danas raditi na visokom nivou. U tenisu postoji nekoliko vrsta sudaca. Linijski sudac, glavni sudac, vrhovni sudac, šef sudaca i ”Hawk eye” sudac. U svojoj karijeri počeo sam usporedno kao linijski sudac na velikim hrvatskim turnirima (ATP Umag, ATP Zagreb Indoors, Davis CUP susreti…) te kao glavni sudac na dječjim turnirima gdje sam sudio u stolcu na mečevima svih dobnih kategorija u nacionalnom kalendaru.
Objasnite rangiranje teniskih sudaca, odnosno napredovanja i pripreme za sudački poziv?
Godine 2009. u Dublinu polažem za Bijelu značku (white badge) čime postajem glavni sudac s međunarodnom licencom. To mi omogućuje da radim na profesionalnim međunarodnim seniorskim turnirima (ITF Futuresi, ATP Challengeri). Tijekom 2016. godine u Beču sam položio ispit za brončanu značku (Bronze badge) što mi otvorilo vrata najvećih svjetskih turnira te počinjem raditi i na najvišim ATP i WTA turnirima. U 2018. godine postajem dio WTA promotional teama što je mala grupa sudaca kojima WTA daje potporu za daljnje napredovanje i učenje. Na sastanku predstavnika ITF-a, ATP-a, WTA-a i Grand Slama 2021. godine, odlučeno je da me se promovira u srebrnu značku (Silver badge). Naime, zadnji ispit koji sudac može položiti je onaj za brončanu značku, a dva najviša ranga (srebrna i zlatna značka) dodjeljuju se jednom godišnje na temelju rada kroz godinu. Godine 2023. postao sam i sudac koji je dio WTA ekipe sudaca te kao takav predstavljam tu organizaciju i radim većinom na njihovim turnirima.
Koliko u Vrbovcu ima teniskih sudaca?
U Vrbovcu, nažalost, nemamo više niti jednog suca s međunarodnim licencama. Imamo dvoje sudaca koji sude na našim najvećim turnirima kao linijski suci. To su Maja Grgoić i Jurica Jakšić. Jurica je već dugogodišnji sudac te iza sebe ima i suđenje u mnogim finalima ATP Umaga i WTA Bola, a radio je i u Zagrebu na sjajnom finalu Davis Cupa između Hrvatske i Argentine.
U Hrvatskoj moram izdvojiti Zagrepčanku Mariju Čičak koja je naš jedini sudac sa zlatnom značkom te iza sebe ima odrađena brojna finala na Grand Slam i WTA turnirima. Također, izdvojio bih i Riječanku Adelku Činko koja im srebrnu značku kao sudac u stolcu, ali i zlatnu značku kao referee (vrhovni sudac). Naime, stupnjevi su određeni u tri kategorije. Glavni sudac (sudac u stolcu), Referee (vrhovni sudac) i šef sudaca. U svijetu trenutno postoje 34 suca sa zlatnom značkom i 43 suca sa srebrnom značkom. Lijepo je vidjeti da se u tom broju nalaze i 3 hrvatska suca.
Nabrojite međunarodna natjecanja i turnire na kojima sudite.
Do sada sam odradio sva 4 Grand Slam turnira. Uglavnom kao linijski sudac, a u posljednje vrijeme i kao ”Review official” (sudac koji je odgovoran za Hawk Eye pregled loptica). Godišnje na turnirima provedem oko 25 tjedana po cijelom svijetu. Teško mi je izdvojiti neke određene turnire jer svima pristupam na jednak način. No, volim raditi u Aziji, posebice u Japanu. Volim se susretati s drugačijom kulturom. Kao sudac sam puno zaposlen kad traje turnir, ali se uvijek nađe vremena i za razgledavanje grada. Rekao bih da je najbolja stvar ovog posla putovanje, mogućnost upoznavanja raznih kultura, gradova, gastronomije. No, isto tako, to putovanje je i najgori dio posla – odvojenost od obitelji te propuštanje raznih ”malih” stvari doma.
Redovito radim na turnirima iz WTA i ATP kalendara i to posljednjih godina većinom kao sudac u stolcu, te da sam do sad imao i sreću da radim na sva 4 Grand Slama. Također bi istaknuo i završni Masters najboljih 8 igračica s WTA liste koji sam radio dvije godine za redom kao linijski sudac. Jednom u Singaporu, a drugi puta u Shenzenu.
Koja bi bila vaša poruka za mlade da se uključe u svijet sporta?
Poručio bih mladima da je sudački poziv odličan hobi i posao te da omogućuje puno putovanja i upoznavanja zanimljivih ljudi iz cijelog svijeta. Nije teško postati sudac, potrebno se javiti na tečaj koji organizira naš Savez, položiti ispit te krenuti raditi na dječjim turnirima. Također, pristupiti tečaju mogu svi zainteresirani bez obzira jesu li igrali tenis ili ne. Suđenje kao hobi može biti posao za cijeli život. Imamo mnoge suce koji već godinama dolaze u Umag kao linijski suci, a čak imamo i kolegu koji je odradio sva izdanja turnira od 1990. godine.
Što radite u slobodno vrijeme i kako se opuštate?
Hobiji su uglavnom sportski. Igranje padela, skijanje u zimskim danima, planinarenje u ljetnom razdoblju.
Zdenko Brezarić
