14. siječnja 2026. • Redakcija
Bračni par Marija i Krešimir Štajminger su se 1983. godine iz Svetog Ivana Žabna doselili u Vrbovec u potrazi za boljim životom. Međutim, to nije bračni par koji se samo skrasio u pitomom gradiću nego je svojim cjeloživotnim djelovanjem obogatio sportski, kulturni i humanitarni život Vrbovca. Marija spada u uži krug Vrbovčanki koje su svojim djelovanjem utirale put mlađim naraštajima u sportu ili u glazbenom djelovanju. Iako je bila svestrana sportašica, najveći dio svog života posvetila je razvoju streljaštva u vrbovečkom kraju u kojem je prisutna pola stoljeća. I danas je aktivna sportašica Streljačkog društva PIK Vrbovec, ali i neumorna u obavljanju društvenih aktivnosti. Mariji su uz streljaštvo velika ljubav glazba i ples pa je aktivna članica i HKUD-a Petar Zrinski.
Kada ste se počeli baviti streljaštvom i u kojem klubu?
Rođena sam 24. ožujka 1958. godine u Svetom Ivanu Žabnu, gdje sam završila osnovnu školu. Srednju školu pohađala sam u Borovu i Bjelovaru, gdje sam stekla zvanje prodavačice i ekonomistic. Od rane mladosti bavila sam se raznim sportovima – atletikom, rukometom i košarkom. Bila sam aktivna i u glazbenim vodama kao članica zbora. Moje bavljenje sportskim streljaštvom započelo je sasvim slučajno 1974. godine u Svetom Ivanu Žabnu. Tada je ondje upravo bila izgrađena mala streljana u potkrovlju, s ručnim pogonom i samo četiri staze. Moj tadašnji dečko, a danas suprug Krešimir Štajminger, ondje je trenirao i poveo me da vidim gdje provodi vrijeme. Primila sam pušku, bez ikakvog prethodnog znanja o tom sportu, i već prvim hicem pogodila devetku. Taj trenutak bio je presudan – od tada sam zavoljela streljaštvo i ostala u njemu sve do danas.
Gdje ste potom i u kojem klub nastavili sportsku karijeru?
Moja karijera u sportskom streljaštvu nastavila se u Metalisu u Donjoj Stubici, gdje sam preselila zbog posla. Od 1980. godine bila sam članica kluba Gramip iz Dubrave, gdje sam nastupala u ekipi i ostvarila zapažene rezultate. U toj ekipi, uz mene, majstorske strijelkinje bile su Branka Pereglin i Marija Hlatki. U to vrijeme treninzi su bili učestali i iznimno kvalitetni, a posebno smo puno naučile od trenera Branka Pereglina te mog supruga Krešimira, koji mi je trener i danas. Članstvo u Streljačkom društvu PIK Vrbovec stekla sam 1990. godine i od tada sam aktivna u klubu.
Koja su najvažnija natjecanja u streljaštvu na kojima ste sudjelovali?
Sudjelovala sam na brojnim natjecanjima u različitim ekipama. Nastupala sam u seniorskoj ekipi u Ligi Zagrebačke županije, u penzionerskoj ekipi na natjecanjima za grad Vrbovec te kao veteranka na državnim natjecanjima, prvo u A skupini, a trenutno u B skupini. S velikih natjecanja imam srebrnu medalju s Republičkog natjecanja, koju sam osvojila s ekipom Gramip Dubrava. S tom ekipom nastupila sam na tri državna natjecanja, dok na državnim natjecanjima za veterane s ekipom PIK Vrbovec sudjelujem svake godine od svojih 50-ih godina, gdje sam osvajala srebrne i brončane medalje.
Kakvi su bili uvjeti za bavljenje streljaštvom ranijih godina, u odnosu na sadašnje vrijeme?
Uvjeti za bavljenje sportskim streljaštvom nekada su bili sasvim drugačiji nego danas. Nije bilo toliko dostupnih informacija o tom sportu, pa smo učili prvenstveno od trenera s više iskustva te se oslanjali na vlastite spoznaje i praksu. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća streljane su bile jednostavne, a mete su se pomicale ručno. Jakne su bile izrađene od mekog materijala s našivenom kožom na desnom ramenu, kako bi puška ostala stabilna i ne bi klizila. Rukavice su imale samo odvojeni palac. Danas su streljane pretežno poluautomatske, gdje se mete pomiču strojno, ili potpuno automatske, s monitorima koji prikazuju rezultate u stvarnom vremenu, omogućujući strijelcu da odmah vidi svoje pogotke. Oprema se također znatno razvila – jakne i hlače izrađene su od tvrdog materijala, postoje specijalizirane streljačke cipele, rukavice i naočale, prilagođene svakom strijelcu. Nekada su informacije o natjecanjima i rezultatima bile dostupne isključivo u društvima, dok su danas svi podaci o klubovima i pojedincima lako vidljivi putem interneta.
Tko vam je kroz dugogodišnje bavljenje sportskim streljaštvom ostao u posebnom sjećanju?
Tijekom dugogodišnjeg bavljenja sportskim streljaštvom imala sam priliku družiti se s mnogim natjecateljicama i natjecateljima. Naše su teme razgovora najčešće bile vezane uz streljaštvo i postizanje što boljih rezultata, ali smo se znali i opustiti uz smijeh i zabavu. Dok sam bila članica ekipe Gramip, s nama je trenirala i Branka Pereglin, koja je uvijek bila najbolja u ekipi i nastavila nizati uspjehe u serijskoj zračnoj pušci i samostrelu. U posljednje vrijeme družim se i s njezinom djecom, Valentinom i Domagojem, koji ostvaruju izvrsne rezultate te su članovi hrvatske reprezentacije u samostrelu.
Kakva je budućnost vrbovečkog streljaštva?
Nakon sedamdeset godina vrbovečkog streljaštva, Streljačko društvo PIK nastavlja sigurno koračati naprijed. U posljednje vrijeme pridružilo nam se mnogo novih članova svih generacija, imamo nove trenere, a nabavljena je i nova oprema i puške, što doprinosi oživljavanju sportskog streljaštva.
Pored sporta, velik dio života proveli ste i u HKUD-u Petar Zrinski..
Uz sport, važan dio mog života vezan je i uz HKUD Petar Zrinski Vrbovec, čija sam članica od 1986. godine. Budući da volim pjevati, pridružila sam se zboru, a od 2013. godine aktivna sam i u folklornoj skupini veterana. Sa zborom svake godine nastupamo na raznim događanjima u Vrbovcu, kao i s prijateljskim društvima, kako u našem gradu, tako i u njihovim sredinama. Također smo sudjelovali na raznim međunarodnim natjecanjima u Italiji, Češkoj i Poljskoj. Svake godine nastupamo na Županijskoj smotri pjevačkih zborova, gdje se redovito plasiramo dalje na Državni susret hrvatskih pjevačkih zborova.Otkad sam članica zbora, prvo mjesto na Županijskoj smotri osvojili smo čak 12 puta, što mi je bilo iznimno zanimljivo i korisno iskustvo, ali i vrijedna nagrada za sav trud i ljubav uložene u zbor. S folklornom skupinom smo 2024. godine sudjelovali na Smotri koreografiranog folklora, gdje smo ostvarili odličan uspjeh.
Kako uspijevate uskladiti treninge i pjevačke probe?
Treninzi streljaštva i probe zbora održavaju se dva puta tjedno, a s vremenom sam ih uspješno uskladila. Za streljaštvo su ključni kondicija, usredotočenost, upornost, samopouzdanje, dobar duh, ritam i točnost. U zborskom pjevanju, uz sve to, važni su i prilagodljivost, prihvaćanje različitosti, smisao za glazbu te sposobnost prenošenja priče na publiku. U folklornom plesu važni su i držanje, pokret te sinkronizacija pjevanja, jer sve to zajedno pomaže u prenošenju tradicije i običaja publici. I treninzi i pjevačke probe međusobno se nadopunjuju te su mi važni za mentalno i fizičko zdravlje – upravo po uzoru na izreku “U zdravom tijelu, zdrav duh.”
Sport i glazba u mom su životu neraskidivo povezani. Osim ljubavi prema onome što radim, tu su i brojni treninzi, rad na sebi, samopouzdanje, hrabrost i odvažnost, ali i uvijek prisutan pozitivan stav.
Jeste li bili angažirani i u drugim segmentima društvenog života?
Osim sporta i glazbe, bila sam i članica Dobrovoljnog vatrogasnog društva Sveti Ivan Žabno, gdje sam se natjecala u vježbama gašenja požara, kao i članica Mjesne zajednice Sveti Ivan Žabno. Danas, kao umirovljenica, i dalje sam aktivna – sudjelujem u radu Crvenog križa te u udrugama umirovljenika.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Svoje slobodno vrijeme najradije provodim s obitelji, koja mi je uvijek bila na prvom mjestu, u svim fazama života. Opuštam se u prirodi, a vrtlarstvom se bavim odmalena. Nakon svih dnevnih obaveza, večeri su rezervirane za sportske, glazbene i druge društvene aktivnosti, ovisno o tome koliko vremena imam.
Prošle godine ste primili nagradu nacionalnog saveza za svoj sportski angažman u streljaštvu. Koliko vam znači priznanje Hrvatskog streljačkog saveza?
Priznanje Hrvatskog streljačkog saveza ugodno me iznenadilo i motiviralo da i u godinama koje dolaze nastavim doprinositi ovom sportu te svojim iskustvom i znanjem pomognem novim generacijama sportskih strijelaca.
Imate li kakvu poruka za mlade?
Mladima bih poručila da budu aktivni, bilo kroz sport, glazbu ili druge društvene aktivnosti, ovisno o njihovim interesima i mogućnostima. Takva iskustva ne samo da donose rezultate, već omogućuju druženje, rad na sebi i osobni razvoj, čineći ih boljim ljudima. Bez obzira jeste li mladi, u srednjim godinama ili stariji, uključivanje u bilo koju aktivnost – sportsku, kulturno-umjetničku ili neku drugu društveno korisnu – donosi brojne prednosti. Aktivnost doprinosi boljoj kondiciji, većem samopouzdanju, dobrom mentalnom zdravlju i općem zdravlju tijela, stvarajući životni stil u kojem bolest nema prostora.
I na kraju. Kada se osvrnete iza sebe kako se sjećate prošlih vremena?
Moj život, kroz svih 66 godina, bio je ispunjen radom, od školskih do umirovljeničkih dana. Uz to, svoje vrijeme obogatila sam sudjelovanjem u sportskim i kulturno-umjetničkim društvima, što mi je donijelo mnogobrojna putovanja, razna događanja, odlične uspjehe, divna druženja, nova poznanstva i dragocjena iskustva. Sve sam to uvijek radila s osmijehom, a danas s ponosom gledam na svoj život, kako kroz obitelj, tako i kroz društveni angažmani uživam u svim plodovima svog truda.
Zdenko Brezarić
