Piše: prof. dr. sc. Ivan Koprić
Nerijetko ljudi u opisu godine koja je na izmaku upotrebljavaju kvalifikacije kao što su burna, teška, neponovljiva, prepuna događaja, iznenađujuća, i slične. Pitanje je koja nije takva. Tako je bilo i s 2024.
Navikli smo se na korištenje eura kao valute, sve rjeđe preračunavamo u kune. Tko putuje u inozemstvo zna da je prolazak granica olakšan, barem u Europi. Govori se o ulasku u OECD, rastu BDP-a i kreditnih rejtinga zemlje, ponekad čak i o tome da živimo sve bolje, ali tu nas malo demantira inflacija, zbog koje svaki put u trgovini ostavljamo sve više novca ili za istu svoju kupujemo sve manje. U recentnom izvješću Europske unije govori se da Hrvatska proizvodi manje, ali da je i dalje jaka u sektoru usluga.
U 2024. godini održani su parlamentarni izbori, no vlada je ostala ista kao i prethodna. Izabrali smo 12 naših članova Europskog parlamenta. Imenovano je deset sudaca Ustavnog suda. Pri samom kraju ove godine održat će se izbori za predsjednika države. Natječu se tri kandidatkinje i pet kandidata. Ne bude li predsjednik izabran u prvom krugu, drugi krug održat će se 12. siječnja 2025. Treće nedjelje u svibnju 2025. održat će se izbori za članove predstavničkih tijela općina, gradova i županija te za njihove načelnike. Ako negdje načelnici ne budu izabrani u prvom krugu, drugi će se održati 1. lipnja 2025.
Poslije toga do 2028. više nema izbora, barem ne redovitih. No, da će s politikom biti nezanimljivo, sigurno neće. U politici se, kao i u nogometu, uvijek nešto događa.
Meni se međutim najzanimljivijim čine dvije stvari. Prva se odnosi na sve veću ulogu društvenih mreža u političkim i svim drugim društvenim procesima. Druga se odnosi na značajne, možda čak dalekosežne promjene strukture zaposlenih posvuda u Europi, a osobito kod nas.
Tehnički napredak, ubrzanje digitalizacije, upravljanje s pomoću algoritama i sve veća uloga umjetne inteligencije svima su već vidljivi. Ako doma razgovarate o nabavi krumpira na Facebooku će vam se pokazati reklama za krumpir, od međimurskog do ličkog, ali i za batat. Uz to pojavit će vam se reklame s upozorenjima da trebate piti lijekove koji sprečavaju debljanje uslijed prevelikog unošenje ugljikohidrata, a možda i one s bolnicama koje brzo, efikasno i jeftino operiraju štitnjaču. Orvelovski novi svijet je tu, a mi mu čak i aplaudiramo, jer nam je sve pri ruci, na zaslonu mobitela, na zaslonu pametnog sata ili za one malo staromodnije na zaslonu laptopa.
Ove su godine, međutim, postale jako vidljive i mogućnosti da se s osloncem na nove tehnologije i društvene mreže ostvare značajni rezultati ili pobjeda na izborima (Rumunjska), svrgavanje režima (Sirija), ubijanje i ranjavanje velikog broja protivnika bez ikakvog fizičkog kontakta vojnika (Izrael protiv Hezbolaha, Ukrajina protiv Rusije), širenje lažnih vijesti i antiznanstvene klime, masovno praćenje i špijunaža, i razni drugi rezultati koji su prije bili nemogući ili ih je bilo teško postići. Bit će sve više ovakvih iskušenja u godinama koje dolaze. Opravdanom se čini bojazan da se tome nećemo znati i moći othrvati i da će sve teže biti razlikovati stvarnost od iluzije.
Već par godina na nekim mjestima s konobarima je lakše razgovarati na engleskom nego na hrvatskom. Na gradilištima u Zagrebu engleski se koristi stalno. Uz to, čuju se drugi jezici, od albanskog do raznih azijskih jezika. Mnoštvo je poslova koje su preuzeli strani državljani koji nisu iz nama susjednih zemalja. Ovisno o izvoru, govori se i do 200.000 stranih radnika, dok su podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u kolovozu 2024. govorili o oko 143.000 njih. Stranih državljana koji rade kod nas bilo je i prije, a na one koji govore engleski ili recimo albanski već smo i prije bili navikli.
Nama u Vrbovcu ni radnici koji se zapošljavaju u PIK Vrbovcu nisu novina. Srećemo ih u trgovinama, u šetnjama, pri dolasku i odlasku s posla, viđamo ih u centru grada, po ulicama i na radnim mjestima. Svaki put kad ih sretnem pozdrave s „dobar dan“ ili „bok“. Ipak, još uvijek ih je malo na poslovima na kojima drugdje u Hrvatskoj već rade, od ugostiteljstva i hotelijerstva preko dostave hrane i taksiranja do trgovine i komunalnih djelatnosti. S vremenom će ih zasigurno biti i više, jer nam je prosjek starosti stanovništva sve viši, a demografski su statistike sve lošije.
Broj rođenih i broj umrlih su u velikoj neravnoteži, jer se 2023. samo 63 djece rodilo na sto umrlih. U srpnju, kolovozu i rujnu 2024. rođeno je 8.605, a umrlo 13.688 ljudi. Statistike su sve lošije, gotovo zastrašujuće.
U prethodnoj, 2023. godini u Hrvatsku se iz inozemstva se doselilo 69.396 osoba, od čega 15,6 % hrvatskih državljana te 84,4 % stranaca. U inozemstvo se odselilo 39.218 osoba, i to 64,8% hrvatskih državljana i 35,2% stranaca. Saldo migracije stanovništva Hrvatske s inozemstvom zadnje je dvije godine pozitivan pa je tako 2023. iznosio 30.178, a 2022. godine 11.685 osoba. Prije toga, u 2021. bio je negativan, tako da je broj ljudi koji su emigrirali iz Hrvatske bio za 4.512 veći od broja doseljenika.
Upravo ova posljednja statistika govori koliko su procesi neprisilne migracije, odnosno preseljenja zbog posla, boljih prilika, obrazovanja i drugih razloga, krhki. Oni značajno ovise o dobrom stanju ekonomije te o miru, sigurnosti, socijalnoj koheziji i zaštiti, ekološkim prilikama, javnom prijevozu, prirodnim ljepotama, prosperitetui raznim drugim pozitivnim okolnostima u zemlji. Također, sasvim sigurno, i o integraciji u zajednicu u koju se stranci doseljavaju. Bez toga, zemlja nije atraktivna za doseljenike.
Sad zamislite da nema svih onih koji su se tijekom par posljednjih godina doselili u Hrvatsku, tko bi radio poslove koje oni rade.
Srećom, Vrbovec je sredina navikla na ljude koji nam dolaze iz drugih krajeva i drugih zemalja. U rujnu 2024. razveselila me vijest da je u PIK Vrbovcu počeo novi ciklus učenja hrvatskog jezika za strane radnike, pri čemu su formirane četiri skupine polaznika iz Bangladeša, Nepala, Filipina i s Kosova, i to dvije početne i dvije za one koji su već savladali početnu razinu poznavanja hrvatskog jezika. U PIK-u radi stotinjak stranaca od ukupno oko 1.800 zaposlenika.
U drugim hrvatskim krajevima stanje integracije stranih radnika je i bolje, ali i gore. Negdje su stranci dobro primljeni pa polaze vjerske obrede, formiraju obitelji i dobivaju djecu. Drugdje ih pljuju i tuku. Nedavno sam pročitao da svatko zaslužuje dobrodošlicu u stranoj zemlji samo zato što je čovjek, bez obzira na izgled, boju kože, jezik koji govori, starost, diplomu i druga svojstva i karakteristike. Imao sam prilike putovati, posvuda sam se osjećao dobrodošlim. Neke europske zemlje imaju puno veći broj stranaca i potomaka tih stranaca koji su njihovi državljani i sasvim uklopljeni u sredinu u kojoj žive.
Nediskriminacija je univerzalna vrijednost, a gostoprimstvo temelj naše civilizacije. Uz učenje jezika, koje je organizirao PIK, nisam nažalost vidio neke osobite želje da se strancima pokaže dobrodošlica i prihvaćanje. Trebalo bi ih uključiti u društvene aktivnosti, od kulture do sporta, od književnosti do ekologije. Siguran sam da bi nam to svima činilo dobro.
Želim vam svima sretnu i uspješnu novu 2025. godinu, uz obilje zdravlja i radosti, uz nadu da će bar ta želja, ako već ne i cijeli tekst kolumne, doprijeti i do ljudi koji su došli u našu zajednicu da bi i sebi i nama učinili život boljim.
