Kolumna: Infrastruktura, financiranje i strpljenje

U godini koja je na izmaku vidljivo se povećala količina novca kojeg Hrvatska dobiva iz Europske unije. Ima ga toliko da ga nije lako potrošiti jer naše institucije nemaju dovoljno kapaciteta za brzu i učinkovitu izradu projekata, a kad projekti budu odobreni ponekad se realizacija odvija usporeno zbog kompleksnih procedura, nepostojanja dovoljno jakih firmi za preuzimanje poslova, nedostatka radnika, etičkih problema, zloupotreba, itd. Do 2027. ključni instrument je Nacionalni plan oporavka i otpornosti s ključnim linijama za zelenu tranziciju, digitalizaciju, obrazovanje i zdravstvo. Tu su i strukturni fondovi za regionalni razvoj i druge linije osiguravanja EU novca, a sve skupa treba osigurati ostvarenje ciljeva iz Strategije Hrvatska 2030.

I kod nas se u Vrbovcu i okolici stalno odvijaju radovi, štošta se obnavlja, a mnogo i gradi. Negdje to vidimo na prvi pogled, drugdje tek ako pokušamo koristiti određenu cestu koja je raskopana pa nas smetaju kamenje, blato ili visoke šahte, ili kad vidimo početak izgradnje ili temeljitu rekonstrukciju javnih zgrada. Svaki iole veći infrastrukturni zahvat u vodovodnu mrežu, sustav odvodnje, gradnju i obnovu mostova ili nadvožnjaka, novih tramvajskih i željezničkih pruga, ulica, obilaznica ili cesta izazovan je za odvijanje prometa, stvaraju se gužve i zagušenja. Na sve to, s obzirom da ni dosad stanje prometa nije bilo dobro, reagiramo nervozom i grubim riječima.

No, europski se novac ne ulaže samo u fizičku, nego i u institucionalnu infrastrukturu, u jačanje javnih institucija i njihovih operativnih kapaciteta, u zaštitu i jačanje udruga civilnog društva, i sl. Taj nam je dio infrastrukture dugoročno možda i značajniji, jer bez otpornih i jakih nacionalnih, regionalnih i lokalnih institucija i politička zajednica je manje spremna baviti se izazovima kojih je sve više, sve su zahtjevniji i kompleksniji, a rađaju sve dugotrajnije posljedice.

Posebno su značajne one infrastrukturne investicije u djelatnosti koje su dugo bile u drugom planu, kao što su odgoj i obrazovanje, od osnovnog do visokog, znanosti, zdravstva, socijalnog osiguranja i skrbi.

Na kraju, ali od posebnog značenje je institucionalno jačanje nezavisnih institucija koje stoje kao neka vrsta arbitra u složenim i osjetljivim pitanjima, od energetskog i financijskog tržišta do temeljnih ljudskih prava i sloboda i zaštite slabijih slojeva i skupina.

U svim tim komponentama nacionalne i društvene infrastrukture ulažu se veliki napori i novac, uključujući europski, kako bi se osiguralo da željeni ishodi budu trajni, a život u društvenoj zajednici jednostavniji, ugodniji i privlačniji. Kome? Svima koji se u našoj lokalnoj zajednici susrećemo, skupa radimo, družimo se, nastojimo oko nje, bez obzira odakle smo. Zašto? Da nam zajednica bude bliskija, zanimljivija, s više mogućnosti za samoostvarenje i učenje, za zabavu i napredak.

Godina na izmaku je, uz rast i razvoj, bila dinamična i u političkom te mnogom drugom smislu. Održan je drugi krug predsjedničkih izbora, kao i lokalni izbori. Ne bude li iznenađenja, sljedeći nas izbori očekuju tek 2028. godine. Dotad se svi možemo posvetiti sebi, svojim bližnjima, rastu i obrazovanju, kao i interesima koji nam živote čine važnima i vrijednima.

Na kraju želim vam svima sretnu i uspješnu novu 2026. godinu, sigurnu, pomalo i dosadnu u obilju zdravlja i radosti.