28. travnja 2026. • Redakcija
Vrbovečka pjesnikinja Katarina Zadrija nagrađena je prvom nagradom na pjesničkoj manifestaciji “Preprekovo proljeće” za pjesmu “Truli balkon”. Poetsku manifestaciju “Preprekovo proljeće” organizira KUD Stanislav Preprek u čast hrvatskog skladatelja, orguljaša, književnika i pedagoga Stanislava Prepreka (Šid 1900 – Petrovaradin 1982.). Osim poetskog festivala organiziraju i prozni festival pod nazivom “Preprekova jesen”. KUD njeguje tradiciju i kulturu vojvođanskih Hrvata. Književni natječaji organiziraju se za Hrvate u Vojvodini, domovini i regiji.
Povodom osvojene nagrade razgovarali smo s pjesnikinjom Katarinom Zadrijom.
Navikli smo na Vas kao na pjesnikinju kajkavskog izričaja. Međutim pišete i na standardnom književnom jeziku, i to uspješno. U roku godine dana ste dobili dvije prve nagrade, od kojih je jedna inozemna. Kojim se temama i stilovima vodite, na kojem izričaju lakše pišete?
Na kajkavskom jeziku sam odrasla. Kasnije sam usvojila štokavski izričaj i oba jezika su moja. Osjećam ih podjednako, iako je kajkavski mekši, melodičniji, meni prirodniji. Nikad ne prevodim s jednoga na drugi jezik, jer se zbog prirode svakoga od njih u prijevodu pjesma svede na oklještrenu granu. Moja poezija na bilo kojem izričaju bila napisana, mora propitkivati, u neku ruku i provocirati. Često pišem o onome o čemu se ostali ne usude pisati. Ne volim sladunjave pjesmice i jadikovke. Kažu mi da pišem crnu poeziju. Kako da, na primjer slavim ljepote Valencije, a da se ne sjetim konkvistadorskih osvajanja, ratova s Arapima, bijede i siromaštva. Kako da pišem o rastancima, ako znamo da, kako sam napisala na kraju svoje nagrađene pjesme: “Nije li za rušenje potrebno dvoje, jednako kao i za popravak trulog balkona?”
Što Vas inspirira? Kako nastaje dobra pjesma?
Dobra pjesma prvo nastaje u oku ili uhu. Dobar autor bilo koje branše se ne postaje preko noći. Usavršavajući se, usavršavamo stilove izražavanja. Učimo kako na najbolji način ono što nas se dotaklo pustiti na svjetlo dana.
Kako je nastala pjesma “Truli balkon”?
Pred otprilike godinu dana sam na jednom internetskom portalu ugledala fotografiju stare gradske zgrade s balkonom, koji je imao već oksidiranu kovanu ogradu. Pitanje što ta zgrada, baš taj balkon na čijoj je ogradi bila crvena pelargonija, simbolizira, mi nije dalo mira. Nakon nekoliko dana i dosta promišljanja, pjesma je krenula. Kasnije je na pjesmi bilo samo estetskih popravaka.
Kako to da ste odlučili poslati pjesmu na natječaj u Novi Sad? Jeste li očekivali nagradu?
Vidjela sam da je otvoren natječaj “Preprekovo proljeće”. Kako sam bila sigurna u kvalitetu pjesme, odlučila sam poslati svoj “Truli balkon” put Novoga Sada. Sudjelovala sam na puno natječaja, ali nikad s prevelikim očekivanjima. Moja deviza je, da je već sama objava u Zbornicima, potvrda vrijednosti.
Jeste li i ranijih godina sudjelovali na tom natječaju?
Jesam, do sada su mi u Zborniku s recitala Preprekovo proljeće objavljene dvije pjesme. Ovaj put, a što me posebno raduje, uz nagrađenu, u Zborniku su mi objavljene i ostale dvije pjesme. Naime, prema uvjetima natječaja na natječaj se mogu se poslati tri pjesme.
Što Vama znači prva nagrada na natječaju izvan domovine?
Prva nagrada za poeziju, na natječaju izvan domovine, raduje ali i obavezuje. Nastojat ću ju opravdati.
Donosimo osvrte uredništva, stručnog izbornog povjerenstva i književnog kritičara Franje Nogulova na pjesmu “Truli balkon” Katarine Zadrije:
Stručno izborno povjerenstvo književnih natječaja Preprekovo proljeće i Preprekova jesen čine: Franjo Nogulov, književni kritičar, Branimir Miroslav Tomlekin i dr. Dragana V. Todoreskov, predsjednica povjerenstva. Uredništvo Zbornika čini grupa autora. Uredništvo Zbornika recitala “Preprekovo proljeće” 2026., je u svom tekstu u Zborniku pod nazivom “Riječ uredništva” na str. 6, o pjesmi “Truli balkon” objavilo:
“Pjesme K. Zadrije su ispisane u formi slobodnog stila, inzistiraju na preispitivanju muško-ženskih odnosa, ali ne više s aspekta povrijeđene protagonistice, nego žene koja smjelo iznosi svoje potrebe i nastoji biti ravnopravna partnerica u ljubavnim odnosima. Osobito se ističe pjesma “Truli balkon”, koja govori o prolaznosti, o trošnosti svega, pa i emocija, što i jeste realnost vremena sadašnjeg.”
U obrazloženju nagrada stručnog izbornog povjerenstva na strani 10. Zbornika, navodi se:
“Truli balkon” Katarine Zadrije je u biti ljubavna pjesma, ironično intonirana. Ona je cijela u formi poslanice (nekada) voljenoj osobi, koja nije nazočna na mjestu gdje lirska protagonistica sjedi (truli balkon). Već u prvoj strofi autorica uvodi metaforu truleži, dotrajalosti, pucanja, te izrabljenih predmeta koji su i dalje u uporabi. Ti se predmeti mogu doživjeti kao ljubav koja se ne predaje, premda joj u drugoj strofi iskaz o samoći oponira. Sve slike koje se nižu kao da imaju zadatak ovjeriti ne samo osamu, već i odsustvo onoga s kojim se dijelila mladost, pa i zajednički život. Posljednja strofa poentira retoričkim pitanjem u kojem se obje rastavljene strane vide kao rušitelji zajedništva. Kao da se želi reći da sve ima svoj rok trajanja, samim tim i ljubav, pa i život. Izuzetno kompleksna i urbana, ali s druge strane i pronicljiva pjesnička priroda K. Zadrija doprinijela je kakvoći pjesme koju smo odmah vidjeli kao favorita.
Književni kritičar Franjo Nagulov, član izbornog povjerenstva, u svom osvrtu na pristigle radove pod nazivom: “Redukcija koja raduje, ali i nalaže oprez”, na strani 82. Zbornika, o poeziji Katarine Zadrija navodi:
“Katarina Zadrija prezentira zanatsku umješnost u vidu opuštene, no istovremeno uredne sintakse (što se osobito odnosi na reminiscentnu pjesmu “Truli balkon”).”
Truli balkon
Sjedim na derutnom balkonu.
Kažu: Srušit će se.
Šutim. U staru ranjglu
crvenu s bijelim točkama,
preostalu od servisa
dobivenog na vjenčani poklon,
sadim pelargoniju. Crvenu,
iz moje i tvoje mladosti.
Dovukla sam i stol.
Sama, navikla sam tako. I rešo je tu,
iz naše podstanarske sobice.
Okrhnuta šalica, ti znaš da volim
šalice dobivene uz kavu.
Sjedam na kovanu stolicu.
Dovoljno je toplo. I kava grije.
Hoću li pasti? Vjerojatno.
Ipak, nije li za rušenje potrebno dvoje,
jednako kao i za popravak trulog balkona.
