17. travnja 2026. • Redakcija
U Vrbovcu je uvijek bilo vrsnih nogometaša, ali rijetki među njima su ostvarili i međunarodnu prvoligašku karijeru. Teško je uspjeti u profesionalnom nogometnom svijetu u kojem su visoko postavljene ljestvice uspjeha. Antonio Azinović je jedan od Vrbovčana koji je mukotrpno stvarao svoju igračku međunarodnu karijeru nekoliko sezona u inozemnim klubovima. Probijao se bez pompe, predano i odgovorno s puno vjere u svoje mogućnosti. Njegov sportski život, izniman staloženi karakter te uz napore i kušnje strpljivosti koje je proživljavao na zelenim travnjacima nije ostao nezamijećen. Nositi kapetansku traku je prije svega za svakog sportaša velika odgovornost, obveza i čast, ali i zahvala za sve što čini za svoj klub kojeg predstavlja i bori se na sportskim terenima. Upravo je to uspjelo i Antoniju Azinoviću koji je svojim besprijekornim ponašanjem i sportskim angažmanom zavrijedio kapetansku traku u međunarodnim nogometnim vodama. Donosimo intervju s Antonijem Azinovićem, stožernim igračem i kapetanom Mladosti iz Ždralova.
Gdje ste napravili prve nogometne korake?
Nogomet sam započeo igrati u tadašnjem Nogometnom klubu PIK Vrbovec 1998. godine kada sam imao 6 godina. U kadetima Vrbovca u sezoni 2008./09. osvojili smo prvo mjesto 2. NL Središte Zagreb. U juniorima smo osvojili kup NS Zagrebačke županije protiv Gorice 1:0 u sezoni 2010./11. Kasnije smo izgubili u pretkolu Hrvatskog nogometnog kupa od Istre. U Vrbovcu sam osvojio tri puta kup Nogometnog središta Vrbovec, jednom s kadetima i dva puta s juniorskom ekipom.
Kada napuštate matični klub Vrbovec?
Kako nisam dobio pravu priliku u svojem klubu, kao i mnogi dečki iz prijašnjih generacija, Vrbovec napuštam 2011. godine nakon juniora i vraćam se godinu kasnije na neku vrstu posudbe iz Zeline. Nakon toga se opet vraćam sezonu 2014./15. u 3. HNL i nakon te sezone slijedi inozemni put.
U kojim ste sve hrvatskim klubovima igrali?
U Hrvatskoj sam igrao uz Vrbovec još za Novalju, Zelinu i Trnje iz Zagreba.
Kako ste završili u međunarodnim nogometnim ligama?
Kako u Hrvatskoj nisam dobio pravu priliku za dokazivanje i afirmaciju u nekom malo jačem i ozbiljnijem klubu odlučio sam se na poziv Brežice iz Slovenije napustit Hrvatsku te se okušat u inozemstvu gdje mi je karijera krenula blagom uzlaznom putanjom. Tu moram zahvaliti Dejanu Budiću koji me je odveo u Sloveniju koja je bila odskočna daska za moju daljnju igračku karijeru. Osim Slovenije igračka iskustva sam još stjecao igranjem u SV Horn (Austrija), FK Bregalnica Štip (Makedonija) i SC Otelul Galati (Rumunjska).
Kako je bilo igrati u inozemnim klubovima?
U međunarodnim vodama sam osjetio pritisak kao stranac. Uvijek sam bio pod povećalom u odnosu na domaćeg igrača, osjetio sam kako funkcionirati pod pritiskom utakmice za opstanak, kao i kvalificirati se u viši rang. Također, prekrasan je osjećaj igranja pred punim tribinama.
Imali ste razna igračka iskustva, ali ste kao stranac postali i kapetan kluba. Kako je to Vama uspjelo?
Igrao sam u Brežicama s kojima sam iz treće lige ušao u Drugu slovensku ligu. Nakon Brežica sam prešao u Tabor Sežanu. Pretpostavljam da sam predanim radom, dobrim igrama i zalaganjem na treninzima zaslužio povjerenje kluba da budem kapetan, te sam na taj način pomogao klubu da izbori ulazak u Prvu slovensku ligu.
Otkada igrate za Mladost iz Ždralova i kakve su igračke ambicije?
Na poziv Tihomira Bradića dolazim u siječnju 2023. godine u Mladost iz Ždralova. Igračke ambicije su mi da sa trenutnim klubom izborim ulazak u viši rang hrvatskog nogometa.
U svojoj igračkoj karijeri ste promijenili ili radili s mnogo trenera. Možete li navesti trenere koji su Vam pomogli u Vašem igračkom razvitku.
Svi treneri su bili dobri, od svakog sam naučio nešto novo i dobro, ali nekako bih izdvojio u Nogometnoj školi Vrbovec Ivicu Habuzina s kojim smo osvojili kadetsko prvenstvo te Vladimira Lalića s kojim sam ostao jako dobar prijatelj. Lalić je tada bio igrač Vrbovca, koji mi je bio trener u juniorima, ali koji mi je dalje kroz nogometnu karijeru puno pomogao. A u seniorskom dijelu sam imao priliku surađivati s poznatim Maurom Camoranesiem koji mi je bio trener u Sloveniji.
Imate li ambicija da se nakon završetka igračke karijere okušate u trenerskom poslu?
Trenutno uživam još kao igrač i trenutno ne razmišljam previše o tome.
Postoje li kakve šanse da se vratite u matični klub Vrbovec?
Za sad još ne, ali nikad se ne zna.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Kada ne igram nogomet uživam u druženju sa svojom obitelji, ali nogomet je uvijek prisutan ili na TV-u ili u igranju sa sinovima.
I na kraju, malo ljudi znaju da je Antonio Azinović sportaš velikog srca. Naime, uz svoj predani sportski put redovito se odaziva na akcije Gradskog društva Crvenog križa Vrbovec kao darivatelj krvi. Dobrovoljno darivanje krvi jedan je od najplemenitijih činova kojim možete pomoći svojoj zajednici, što samo dokazuje o kakvom se sportašu i čovjeku radi.
Zdenko Brezarić
