13. kolovoza 2026. • Redakcija
Dragutin Pek je izvrsni, ali samozatajni vrbovečki sportaš, koji je ove godine stekao status hrvatskog reprezentativca u streljaštvu. To je poznato ime u streljačkim krugovima Zagrebačke županije i Hrvatske. Brojni pehari, medalje i priznanja koje je osvojio Dragutin Pek u svome sportskom i društvenom životu krase obiteljski dom. Iza njega je višegodišnja mukotrpna sportska karijera, koju je u zadnje vrijeme okrunio prije svega odličnim rezultatima na državnom rangu natjecanja. To je u konačnici rezultiralo i njegovim pozivanjem u Hrvatsku streljačku reprezentaciju. Rijetki su hrvatski reprezentativci, općenito u seniorskoj konkurenciji iz Grada Vrbovca, a naročito u streljaštvu u kojoj je iznimno jaka konkurencija. Osim toga Dragutin Pek je aktivan i u raznim sferama društvenog života, u kojima isto tako postiže iznadprosječne rezultate. Dragutin Pek podijelio je s nama svoju priču o sportskom putu, rezultatima, nastupu za Hrvatsku streljačku reprezentaciju, sportskim ambicijama, obitelji, ali i o društvenoj angažiranosti u raznim udrugama.
Kako ste zakoračili u svijet sporta?
U svijet sporta sam zakoračio u drugom razredu osnovne škole. Naravno u pitanju je bio nogomet. Simpatije prema nogometu sam naslijedio od oca Slavka koji je i sam bio vrhunski nogometaš. Moj prvi nogometni klub bio je PIK Vrbovec gdje treniram do 14. godine, a drugi Ban Jelačić iz Banova za koji treniram i igram do svoje 24 godine. Nažalost, nogomet prestajem igrati zbog ozljeda. U tom periodu sam se kratko bavio streljaštvom, preciznije zračna puška, a u taj svijet streljaštva me uveo Roman Babić. Od 13. do 15. godine bavio sam se kuglanjem za KK PIK Vrbovec, gdje sam bio uspješan. Nažalost, taj se sport u Vrbovcu gasi i bez kuglane, koja je bila u nekadašnjem motelu PIK Vrbovec.
Što vas je privuklo u streljaštvo u kojem ste ostali sve do današnjih dana?
Moj prvi doticaj sa streljaštvom se dogodio u mojoj 10. godini i to sa zračnom puškom. Tome je najviše zaslužan moj prijatelj i vrhunski strijelac zračnom puškom Roman Babić. Tu se dogodila ljubav prema oružju, streljaštvu i natjecanju. U to vrijeme se rekreativno bavim sportom zračne puške i treniram, ali nisam se natjecao. Streljana je bila iza nekadašnje igraonice Grump u Vrbovcu.
Za koji ste se prvi streljački klub počeli natjecati?
Moj prvi streljački klub bio je SK Trap Gradec u koji sam se učlanio 2017. godine. U taj klub me doveo i preporučio za učlanjenje moj prijatelj Ivan Svilić, koji je u taj klub došao godinu ranije. Tu kreće priča, lagano zagrijavanje, treninzi, natjecanja, državni plasmani, osvajanje raznih odličja i nagrada. Kroz neku kraću prilagodbu i trud ostvarujem uspjeh nakon 106 otpucanih meta, zvanje majstor strijelac, a odmah nakon toga i zvanje nacionalni majstor strijelac sa otpucanih 116 meta od 125.
Jedan ste od osnivača SK Trap Vrbovec. Kako je došlo do osnivanja vrbovečkog streljačkog kluba?
Važno je napomenuti da klub osnivamo na inicijativu nas nekolicine i odmah donosimo odluku o imenu kluba koji danas nosi to ime. Na neki način mi nasljeđujemo to ime, SK Trap Vrbovec je osnovan dalekih 80-ih godina prošlog stoljeća. Moja saznanja su da je jedan od najbitnijih osnivača za to razdoblje bio Slavko Jendriš za kojeg svi imaju samo riječi hvale. Iz nama nepoznatih razloga dolazi do promjene imena u SK Trap Gradec, tako da mi uzimamo i oživljavamo klub sa novim-starim imenom. Razlog odvajanja od SK Gradec je zbog nedostatka natjecateljskih ambicija. Moram spomenuti da smo kao društvo uspješni što govore i sami rezultati te i sama priznanja od Grada Vrbovca i Sportske zajednice i Grada Vrbovca. U 2024. i 2025.godini smo bili najbolja muška seniorska ekipa. Godine 2025. postali smo prvaci države u parnom trapu u sastavu: Dragutin Pek, Ivan Svilić i Josip Svilić, a 2026. godine smo državni viceprvaci u sastavu: Dragutin Pek, Ivan Svilić i Vinko Bukal. Ono što me posebno veseli je da svake godine postoji sve veći interes za učlanjenje u naš klub što govori da dobro promoviramo ovaj sport i zajedništvo.
U kojim se sve sportskom disciplinama natječete u streljaštvu?
Natječem se u disciplini olimpijski trap i u disciplini parni trap, sve na državnoj razini.
SK Trap Vrbovec nema streljanu što je iznimno veliki hendikep za djelovanje kluba. Gdje zapravo trenirate i koliko puta tjedno?
Naš klub nema svoju streljanu tako da smo prisiljeni koristiti sve streljane koje su nam dostupne i koje zadovoljavaju kriterije i uvjete za ove discipline olimpijski trap i parni trap. Streljane koje koristimo su: Odranski Obrež „Luže“, Grm Lukavec, Lonjski Lipovec, SD Trap Lipovec. Što se tiče samih treninga treniram dva puta na mjesečnoj bazi plus utakmice jedna ili dvije mjesečno, što je jako malo. Čist primjer je da godišnje ispucam 4.000 metaka sa svim utakmicama u olimpijskom i parnom trapu sa treninzima, dok jedan profesionalac ispuca od 25.000 do 30.000 metaka godišnje.
Koji su vam najbolji sportski rezultati koje ste do sada ostvarili u svojoj karijeri?
Moji najbolji rezultati su 117 od 125 meta u olimpijskom trapu, dok u parnom 128 od 150 meta. Nosim zvanje majstor strijelac i nacionalni majstor strijelac. Godine 2025. bio sam prvak države u parnom trapu,a 2026. godine uspio sam obraniti naslova najboljeg strijelca Hrvatske u parnom trapu. S rezultatom 117 od 125 ostvario sam zvanje vrhunski strijelac 3. kategorije.
Proglašeni ste za najboljeg sportaša Grada Vrbovca u 2025. godini. Koliko vam znači ta sportska nagrada?
Već 2024. godine bio sam u užem izboru za najboljeg sportaša Grada Vrbovca, što mi je dalo poticaja, snažnu želju i htijenje da tu prestižnu nagradu zaslužim svojim radom, trudom i rezultatima. Taj sam sportski cilj uspio 2025. godine i ostvariti. Ta nagrada je prije svega za mene osobno veliko priznanje za moj rad, za moje odricanje koje ne mogu opisati. Ponosan sam što sam to uspio i još ponosniji što predstavljam svoj kolektiv, svoj klub, svoj Grad Vrbovec, velika je to čast. Moram napomenuti da do svega toga ne bi došlo da nemam strašno veliku podršku svoje obitelji, posebno svoje supruge Ivane.
Ove godine ste po prvi puta nastupali za Hrvatsku reprezentaciju. Molim pojasnite u kojoj ste disciplini i gdje predstavljali Hrvatsku te opišite kakav je osjećaj braniti hrvatske boje.
Ove godine dobio sam priliku i čast da 10. svibnja nastupim za Hrvatsku reprezentaciju u olimpijskom trapu u ogledu Hrvatska – Slovenija. Susret je održan na streljani Odranski Obrež „Luže“. Tu priliku sam prihvatio objeručke i s velikim ponosom što i govori moj rezultat prvog nastupa. Drugi najbolji poslije olimpijskog pobjednika i mog prijatelja Josipa Glasnovića. U tom ogledu smo pobijedili Sloveniju u svim kategorijama. Predstavljati Hrvatsku je najveći san svakog sportaša. Evo uspio sam ostvariti taj san i nadam se da ću još puno puta nastupiti za moju Hrvatsku i slušati našu himnu.
Pored sportskog streljaštva natječete se godinama i u lovnom streljaštvu. Za koje lovačko društvo nastupate i od kada?
Kada spominjem lovno streljaštvo, tu moje srce počinje lupati malo brže, adrenalin raste čak i sad dok ovo govorim. Od 2005. godine sam član Lovačkog društva LD Fazan iz Lonjice. Moje lovačko društvo u svome vlasništvu ima lovačku streljanu od 2000. godine. Upravo na toj streljani 2005. godine ispaljujem prve hice iz lovačke puške. Pogađam prve leteće mete, iz Lonjice je sve krenulo, emotivno, ali iskreno. Prve dvije godine se dokazujem sa svojim rezultatima, ali nikako da dobijem priliku i nastupim za svoje društvo. Čak me moje društvo iznajmljuje na općinskom natjecanju Lovačkom društvu Srndać iz Bolča gdje ostvarujem vrhunske rezultate, ali izvan konkurencije i tako dvije godine zaredom. Nakon druge godine, već spomenuti Slavko Jendriš izvršava pritisak na moje čelnike ekipe i ulazim u ekipu, gdje kreće moj put, koji traje i danas.
U lovnom streljaštvu ste također izrazito uspješni po rezultatima. Molim Vas navedite svoje najbolje sportske uspjehe koje ste ostvarili u lovnom streljaštvu?
Moji sportski uspjesi u lovnom streljaštvu su vrhunski. Od 2005. do 2026. godine bio sam 4 puta općinski prvak, 10 puta viceprvak te u 3 navrata zauzeo 3. mjesto. Dva puta sam bio treći na županijskom natjecanju. Za Lovni ured Vrbovec nastupio sam više puta gdje smo ekipno uglavnom osvojili prva, druga i treća mjesta. Nastupio sam 4 puta kao član županijske reprezentacije na državnom prvenstvu, a 2012. godine u Novigradu Istarskom osvajam 2. mjesto ekipno s Lovačkim savezom Zagrebačke županije.
Kakve su vam daljnje sportske ambicije?
Moje sportske ambicije su da se bavim ovim sportom, streljaštvom, da uživam u tome, da radim na sebi i da napredujem. Imam snažnu vjeru u sebe i da mogu još više. Ponizno, strpljivo sa velikim respektom, idem u nove pobjede.
Vidite li se nakon završetka sportske karijere u trenerskim vodama?
Ovo pitanje je interesantno. Sada trenutno ne razmišljam o tome. Jedan moj prijatelj i vrhunski trener streljaštva Davor Gmižić kaže: „Ovaj sport je dugovječan, nema roka trajanja, sve ovisi o tebi.“ Tim riječima se vodim zasad. Naravno da jednog dana kada osjetim da u tome više ne uživam i da me to ne veseli, povući ću se. Iskreno, mislim da već sad imam puno iskustva, puno utakmica u nogama, sigurno bi mi bilo drago jednog dana prenositi svoje iskustvo na mlađe.
Što biste poručili mladima koji tek otkrivaju sve vrijednosti i ljepote sporta?
Moja poruka mladim ljudima je: Slijedite, bavite se sportom koji vas veseli, usrećuje, ne očekujte odmah rezultate, radite na sebi, trenirajte, na natjecanju dajte sve od sebe. Kad padnete, odmah se ustanite i zaboravite pad. Neka sport bude sastavni dio vašeg života, kao što su jelo i piće. Sport vas izgrađuje u vrhunske ljude, s jakim karakterom i vrhunskim sposobnostima. Sport stvara prijateljstva, emocije, ljubav i radost, držite se toga i onda nećete naići na prepreke u životu.
Što radite u slobodno vrijeme osim streljaštva?
Naravno, da se ja ne bavim samo streljaštvom. Osim što radim kao automehaničar u svojoj firmi, bavim se lovom što je moja velika strast i ljubav. U Republici Hrvatskoj se lov smatra sportom, a ja se ne slažem s tim. Lov je način života, briga o prirodi, o divljači, druženje, prijateljstvo, streljaštvo, a tek onda poneki odstrel. Održavam kondiciju hodanjem i dizanjem utega. Uz sve to, otac sam troje prekrasne djece i suprug gospođe Ivane.
Uz sport i lov, aktivni ste i u vatrogastvu. Koliko dugo ste vatrogasac i kojeg ste DVD-a član?
Bavim se i vatrogastvom. Aktivni sam vatrogasac neprekidno već 30 godina u DVD-u Prilesje. Dva mandata po 4 godine bio sam predsjednik DVD-a Prilesje, a četiri mandata po 4 godine zamjenik predsjednika. Za vrijeme tih mandata bio sam dio predsjedništva Vatrogasne zajednice Grada Vrbovca. Godine 2021. VZG Vrbovec mi dodjeljuje zahvalnicu za dugogodišnju uspješnu suradnju te izniman doprinos u radu i promicanju zaštite od požara na području grada Vrbovca i okolice.
Vaši sinovi Mateo i Karlo su krenuli vašim sportskim stopama. U kojim sportovima treniraju i za koja se sportska društva natječu?
Za kraj ovog intervjua želim spomenuti svoje sinove Matea i Karla koji su vrhunski sportaši. Treniraju nogomet u NK Dugo Selo i obojica se bave streljaštvom. Članovi su Streljačkog kluba Gord iz Velike Gorice. Iako su mladi, već ostvaruju zavidne rezultate u disciplini olimpijski trap. Mateo je sa 16 godina stekao titulu majstor strijelac, a Karlo je tek krenuo od ove godine, ali mu ne fali puno do tog prestižnog zvanja. Drago mi je da me djeca prate i da se bave sportom.
Zdenko Brezarić
