14. listopada 2026. • Redakcija
Iako je vrbovečki sport podario svjetske, europske i državne prvake, samo je mali broj vrhunskih sportaša nakon seniorske karijere svoj put pronašao u trenerskim vodama. U vrbovečkom sportu se iznimno mali broj sportašica odlučio za trenerski poziv. Deficit domaćeg trenerskog kadra predstavlja velike izazove za sva sportska društva na području Grada Vrbovca. Upravo je to jedan od najvećih problema s kojim se suočavaju članovi Sportske zajednice Grada Vrbovca. Naime, malo je vrbovečkih sportaša koji su spremni svoje životno i sportsko iskustvo uložiti u trenersko obrazovanje i steći službene licence. Međutim iz AK Sveti Vid Vrbovec dolazi pozitivan primjer jer u klubu radi mlada trenerica Greta Dautanec. Pred njom su veliki sportski i trenerski izazovi, a ona spada u mali i odvažni krug mladih trenerica koje tek otvaraju nove perspektive razvoja vrbovečkog sporta.
Kako ste zakoračili u svijet sporta?
Sestra Tena se prva počela baviti sportom, prvo je trenirala tenis, a s 10 godina se počela baviti atletikom te sam ja počela odlaziti na treninge s njom. Budući da su i mama Draženka i tata Marijo oduvijek u sportu, bilo je logično da ćemo se Tena i ja uključiti u jedan sport, a atletika je kao kraljica sportova i jedan od bazičnih sportova bila najlogičniji izbor.
Od kada se bavite atletikom?
Počela sam trenirati s nepunih sedam godina i vrlo brzo krenula na natjecanja. Iako sam još kao limačica trenirala i do 5 puta tjedno i redovno odlazila na natjecanja, mislim da je ozbiljno treniranje počelo, kada sam postala mlađa kadetkinja i počela istraživati ostale discipline, a ne samo trčanje.
U kojim ste se sve disciplinama natjecali?
Natjecala sam se u gotovo svim disciplinama. Kao limačica sam uglavnom trčala i natjecala se u skoku u dalj, a na natjecanjima troboja sam bacala i vortex. Kao mlađa kadetkinja počela sam trenirati i prepone, a kao kadetkinja sam se prebacila na skok s motkom. Na ekipnim sam natjecanjima za Klub nastupala u raznim disciplinama i tako sam trčala i duge utrke poput 2000 m, zatim nastupala na 400 m prepone, a najviše sam se natjecala u skoku u dalj i skoku s motkom.
Koja Vam je ipak najdraža disciplina?
Najdraža disciplina, a ujedno i disciplina iz koje imam medalje s Prvenstva Hrvatske, mi je skok s motkom. Sviđalo mi se to što su treninzi jako raznovrsni jer se radi na razvoju snage, brzine, ali ima i gimnastičkih elemenata.
Još se uvijek natječete. Koji su rezultati do sada obilježili vašu sportsku karijeru?
U karijeri sam osvojila dvije medalje s Prvenstva Hrvatske, srebro i broncu u skoku s motkom, a osim državnih medalja osvajala sam i medalje na pojedinačnim prvenstvima HALS-a i to iz raznih disciplina – skok s motkom, skok u dalj i 400 m. Prije toga sam osvojila puno medalja na cestovnim utrkama te sam dva puta osvojila nagradu Grada za sportsku nadu i jednom nagradu Zagrebačke županije za sportsku nadu Zagrebačke županije.
Tko Vam je uzor iz svijeta sporta?
Ne mogu reći da imam samo jedan uzor, oduvijek sam pratila puno sportova i divila se svim tim sportašima koji su svojim uspjesima inspirirali mnoge mlade da se uključe u bilo koji sport.
I vaša sestra Tena je trenerica. Što vas je potaknulo da krenete u trenerske vode?
I Tena i ja smo od malih nogu u sportu i mislim da smo se obje „zaljubile“ u taj sportski život. Budući da smo obje dugo trenirale i odlazile na natjecanja nije nam bio problem sve što smo naučile početi prenositi na neke nove generacije te smo prošle godine na Kineziološkom fakultetu završile osposobljavanje za atletskog trenera prve razine. Ja sam uvijek na treninge odlazila sretna i veselila se novim izazovima, tako da mi je jedan od glavnih ciljeva kao trenerice vidjeti da djeca koju treniram ostvaruju dobre rezultate, ali da na treninge i s njih odlaze sretni, a ne da im je problem doći i trenirati.
Koje kategorije trenirate u Atletskom klubu Sveti Vid?
U AK Sveti Vid vodim tri grupe – atletsku igraonicu (djeca vrtićke dobi), atletsku školu (djeca 1. – 4. razred) i natjecateljsku grupu (djeca od 5. razreda i/ili djeca koja duže vrijeme treniraju).
Kako surađujete s ostalim trenerima u klubu?
U klubu smo glavne trenerice Tena i ja, tako da kao sestre jako dobro surađujemo. Treninzi nam se nadopunjuju, ona trenira bacačku grupu te priprema njihove tehničke treninge, dok ja s njima radim na razvoju brzine i snage. Super je to što jedna drugoj puno pomažemo u izradi planova treninga i bez problema se možemo zamijeniti ukoliko jedna od nas nije u mogućnosti odraditi neki trening. Imamo i jako dobru suradnju s nekoliko trenera iz Zagreba koji su uvijek spremni pomoći nam s raznim savjetima kako poboljšati tehniku određenih disciplina.
Jesu li djeca u Vrbovcu zainteresirana za atletiku?
U posljednjih par godina se dosta djece uključilo u naš Klub, tako da mislim da je interes trenutno dosta velik. Prije 5 godina naš Klub je brojao 10-ak članova, a sada je u Klubu aktivno skoro 90 članova, od kojih velika većina aktivno sudjeluje u natjecanjima kalendara HAS-a. Dolazi nam dosta roditelja s djecom koja su trenirala neki drugi sport, ali su se odlučili za atletiku kao bazični sport jer dosta trenera preskače osnove trčanja koje su bitne za svaku sportsku aktivnost.
Kakva su Vaša dosadašnja trenerska iskustva?
Jako mi se sviđa moj trenerski posao, definitivno sam se pronašla u tome. Volim proučavati nove vježbe i metode treniranja i uživam u treniranju svakog djeteta. Teni i meni je ovo tek druga godina da samostalno vodimo sve treninge, a djeca koju treniramo su osvojila 20-ak medalja s Prvenstava Hrvatske, tako da mislim da obje možemo biti prezadovoljne.
Koje su Vam sportske ambicije?
Definitivno mi je jedan od glavnih ciljeva pomoći svojim atletičarima da se plasiraju na međunarodna natjecanja i postanu dio Hrvatske reprezentacije. Ove godine to je uspjelu Ivanu Vranku, ali mislim da u AK Sveti Vid ima još dosta atletičara koji su na dobrom putu da svojim radom dođu do najvećih atletskih pozornica.
I na kraju što biste poručili mladima koji tek kreću u svijet sporta?
Pozvala bih sve da se uključe u atletiku, nikad nije kasno krenuti trenirati neki sport, a atletika je kao bazični sport jedna odlična opcija. Upisi u Atletski klub Sveti Vid Vrbovec traju cijelu godinu, tako da se u bilo kojem trenutku možete uključiti.
Zdenko Brezarić
