Iva Lednicki spada u krug vrbovečkih sportašica koje su svoje izazove pronašle u kraljici sportova. Iako ima Vrbovčanki koje rekreativno trče, Iva Lednicki pripada malom dijelu vrbovečkih atletičarki koja se godinama aktivno natječe na raznim utrkama diljem Hrvatske i u njima ne pronalazi samo sportske, nego i psihofizičke izazove. Iva je stekla sportsku reputaciju, prijateljstva i nezamislivo životno iskustvo u procjenjivanju vlastitih granica izdržljivosti na zahtjevnom atletskom području. Svakodnevno trčanje Ivi je postao stil i način života, kojim osim postizanja sportskih rezultata, doprinosi boljem zdravstvenom stanju i emocionalnom raspoloženju.
Vi ste dvostruka pobjednica u ženskoj konkurenciji vrbovečke Zimske lige koju je pokrenuo Atletski klub Vrbovec prije dvije godine. Time ste ispisali jedan dio vrbovečke atletske povijesti. Vrbovečka zimska liga je „atletsko osvježenje“ u sportskim zbivanjima Grada Vrbovca i koja je prepoznata među atletičarima iz okolnih gradova i općina. Stoga Vas molim kraći osvrt na organizaciju II. zimske lige.
Vrbovečka zimska liga i ove je godine oduševila sve sudionike. Ove godine imali smo priliku trčati i kroz sam centar grada i po brežuljcima u okolici. Meni se osobito svidjela suradnja s lokalnim nogometnim klubovima Gaj i Ban Jelačić iz Banova i nadam se da će se nastaviti. Lijepo je upoznati druge sportaše.
Ponovo ste se vratili pod okrilje matičnog kluba nakon par godina provedenih u Atletskom klubu Martin iz Dugog Sela. Kakvo je ozračje u Atletskom klubu Vrbovec?
Da, vratila sam se u AK Vrbovec nakon dvije sezone u AK Martin Dugo Selo. Ova su dva kluba nerazdvojno povezana i članovi se često susreću na utrkama, pa nemam osjećaj da sam dugo izbivala, ali je to razdoblje bilo puno novih iskustava. “Martinezi” su jako posvećeni maratonskom i ultramaratonskom cestovnom trčanju, pa sam uz njih i ja savladala prve ultramaratonske distance. Uz podršku i savjete koje su mi pružili timski kolege (osobito bih tu spomenula Kristiana Pintara), u prošloj sam godini oborila sve svoje osobne rekorde i ostvarila dobre rezultate u Hrvatskoj atletskoj cestovnoj ligi i to 3. mjesto u ženskoj konkurenciji i 2. u svojoj dobnoj skupini.
Kakvi su Vam sportski planovi u 2025. godini?
Sada se vraćam u AK Vrbovec, koji je više fokusiran na terensko trčanje i potražit ću nove izazove na trail utrkama. Te su utrke često teže zbog različitih podloga i konfiguracije terena, ali zato nude puno ljepši ambijent. Budući da najviše volim trčati uz more, planovi za ovu godinu uključuju nekoliko fizički i logistički zahtjevnih utrka na otocima.
Kako se dugo bavite sportom, odnosno atletikom?
Atletikom se intenzivnije bavim petnaestak, dvadesetak godina. Zapravo i ne znam točno koliko dugo trčim, jer je sve počelo s “idem malo van na zrak” i godinama sam trčala sama. Sad mi je pomalo žao što ranije nisam postala članicom kluba. Čak i u individualnim sportovima podrška timskih kolega jako puno znači.
Tko se još natječe u ženskoj konkurenciji u AK Vrbovec?
Ženska konkurencija je u svim klubovima i na svim utrkama daleko manja nego muška, pa je tako i u Vrbovcu. Ove su me godine na zimskoj ligi iz kola u kolo „ganjale“ Monika Grivić, Danijela Marijanović, Natalija Samardžić, Marina Bionda i Andrea Štajminger. Ipak, svijest o značaju sporta i rekreacije sve se više širi i iduće godine očekujem više trkačica. Nadam se da će i Vrbovčani, a osobito Vrbovčanke, prepoznati da su upravo sportsko-rekreativna događanja i timska druženja najbolji način da se treniranje pretvori u zabavnu naviku.
Zdenko Brezarić
