Državni reprezentativac, uspješni trener i nogometni djelatnik Augustin Bivec iz Vrbovca

(Vrbovec, 30. IX. 1909. – Zagreb, 22. VI. 1987.)

Najveći nogometaš u vrbovečkoj sportskoj povijesti Augustin Bivec, ostao je potpuno nepoznat u široj vrbovečkoj sportskoj i društvenoj javnosti. Njegovo ime nije spomenuto u dosad objavljenim vrbovečkim sportskim monografijama, ostalim publikacijama ili feljtonima, a po svojem sportskom i životnom putu, to je itekako zaslužio.

Vrbovečko djetinjstvo i preseljenje u Zagreb

Prema dostupnim podacima iz matičnih knjiga, Augustin Bivec rođen je u Vrbovcu 30. rujna 1909., kao drugo dijete oca Augusta i majke Zlate Bivec. Međutim, u svezi njegovih osobnih podataka spomenuto je niz pogrešnih podataka u dosad objavljenim knjigama i na internetskim stranicama, od imena, mjesto rođenja pa do godine smrti. Augustin Bivec je u svim dosadašnjim publikacijama i internetskim stranicama naveden kao August, a na internetskim stranicama enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=49313 napisano je pogrešno mjesto rođenja Zagreb i godina njegove smrti 1989. S druge strane na internetskoj stranici reprezentacija.rs/index.php/rezultati-pretrage/914 nije zabilježeno njegovo mjesto rođenja. U sportskoj jugoslavenskoj i hrvatskoj javnosti poznat je isključivo pod imenom August Bivec.

Njegov otac August rođen je u mjestu Klinča Sela 18. prosinca 1879., a majka Zlata dj. Šurbek u mjestu Kostel, grad Pregrada, 10. veljače 1888. U njihovom braku pored Augustina rođeni su: Zvonimir 1906 u Vrbovcu, a preminuo u Zagrebu 1974, Danica u Vrbovcu 1911. a preminula 1926. te Boris rođen u Zagrebu 1927. gdje je i umro 1989. Obitelj Bivec se početkom 20. stoljeća preselila u Zagreb te time prekinula sve veze s vrbovečkim krajem te još uvijek nije otkriven razlog njihovog boravka u Vrbovcu. Stoga ne čudi što je Augustin Bivec ostao totalna nepoznanica u svom rodnom mjestu jer se radi o proteku vremena od više jednog stoljeća od njegovog rođenja i ranog odlaska iz Vrbovca.

 Augustin je završio 1929. Državnu trgovačku akademiju u Zagrebu. Do odlaska u mirovinu 1965. radio je na radnom mjestu voditelja računovodstva u Zavodu za zaštitu zdravlja grada Zagreba. Brak je sklopio 17. listopada 1942. u Zagrebu sa suprugom Zdenkom  dj. Miler rođena 29. srpnja 1922. u Slavonskom Brodu, koja je preminula 1. svibnja 2001. u Novom Marofu. U braku im je rođena kći Jasna 5. lipnja 1943., koja je umrla 8. ožujka 1978.

Uspješna nogometna karijera i jugoslavenski reprezentativac

Kao talentirani mladić, Augustin je počeo 1925. igrati u juniorskom sastavu I hrvatskog športskog kluba Građanski, ali je zbog jednog promašenog jedanaesterca prešao u juniore zagrebačke Concordije. Potom se registrirao za Hrvatski akademski športski klub HAŠK u kojem je igrao od 1926. do 1929. i sudjelovao u klupskim sportskim uspjesima. U sezoni 1928./29. HAŠK je bio prvak Zagrebačkog nogometnog podsaveza.

Zatim je nastavio 1929. nogometnu karijeru u matičnom klubu Građanskom, u kojem je zbog vrlo dobrih igara bio pozvan u jugoslavensku nogometnu reprezentaciju. Jedinu utakmicu za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 6. kolovoza 1933. u Zagrebu protiv Čehoslovačke koja je završila pobjedom domaćina 2:1.

Za vrijeme služenja vojnog roka u Beogradu 1935. nastupao je za BSK i za vojničku reprezentaciju Jugoslavije na Turniru Male antante u Bukureštu. Po povratku sa služenja vojnog roka ponovo je u dresu Građanskog te je zaslužni igrač generacije koja je osvojila u sezoni 1936./1937. državno prvenstvo Kraljevine Jugoslavije. Pored državnog prvenstva bio je u sastavu Građanskog kada je osvojeno prvo mjesto na Zimskom kupu.

Za vrijeme igranja u Građanskom tvorio je poznati tandem s proslavljenim braničem Bernardom Hüglom (1908.-1982.). Hügl je bio jugoslavenski reprezentativac u 24 navrata u razdoblju od 1934. do 1939., a nakon seniorske ostvario je i uspješnu trenersku karijeru. Biveca je krasila elegancija i brzina, a kako je izvrsno čitao igru i bio hitar dobro je pokrivao teren, pri čemu je uspješno onemogućavao protivnike u prodorima i vješto im oduzimao lopte.

Nogometnu karijeru završio je s 30 godina 1939., po jednom izvoru, nakon svađe s predsjednikom Željkom Viktorom Bergerom, jer nije htio potpisati ugovor. Međutim, prema istom tom izvoru, povijest.gnkdinamo.hr/popis-igrača/august-bivec.html, predsjedničku dužnost u Građanskom Željko Viktor Berger je obnašao u dva navrata 1921.-1923. i 1933-1935., pa stoga razlog okončanja Bivecove igračke karijere nije moguće uzeti kao vjerodostojan. Za vrijeme igranja u Građanskom u razdoblju od 1930. do 1938. u modrom dresu purgera sakupio je 70 nastupa u prvenstvenim i kup utakmicama te i europskim natjecanjima.

Plodonosno trenersko djelovanje

 Nakon završene igračke karijere odlučio se za trenerski poziv kako bi svoje bogato nogometno znanje i životno iskustvo mogao prenositi na mlađe naraštaje nogometaša. Dakako, da je pri tome imao težak i trnovit trenerski put stjecanja ugleda i renomea jer je spadao među pionire hrvatskih trenera. U tom razdoblju još je uvijek na hrvatskom području bio jak utjecaj stranih trenera koji su vodili renomirane hrvatske nogometne klubove. Bio je jedan od prvih naših trenera koji prije Drugog svjetskog rata je radio u bjelovarskom ŠK Građanski postigavši izvanredne rezultate, a trenirao je Viktoriju iz Karlovca.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata nastavio je usavršavanje u trenerskom pozivu. Zavod za fizički odgoj u Zagrebu organizirao je dvomjesečni tečaj za nogometne instruktore koji je trajao od 1. ožujka do 1. svibnja 1946. Od prijavljenih 40 kandidata uspješno je položilo sve ispita 27 polaznika, među kojima je bio i Augustin Bivec koji je tako stekao zvanje prvih hrvatskih stručnjaka – nogometnih instruktora. Ubrzo potom položio je i sve ispite za nogometnog trenera pa je uz već ranije stečene nogometne vještine i iskustva te uz usvojena teorijska znanja mogao na stručnim i pedagoškim osnovama kvalificirano graditi svoju trenersku karijeru u hrvatskim nogometnim klubovima. Poslije je trenirao slijedeće zagrebačke klubove: Grafičar, Rade Končar, Zagreb, Lokomotiva, Tekstilac, Metalac i Dolomot. Također je s puno uspjeha vodio Radnik iz Velike Gorice i Segestu iz Siska. Posebice je ostavio trenerskog traga u Samoboru gdje je u ljeto 1946. preuzeo treniranje seniorske momčadi. Pod njegovim stručnim vodstvom Samoborci su postigli zavidne sportske rezultate, a u prvenstvu 1947./48. osvojili su prvo mjesto u Zagrebačkom okrugu i ušli u kvalifikacije za prvenstvo III. zone Hrvatske.

Ugledan sportski djelatnik

Augustin je godinama obavljao odgovorne dužnosti i funkcije u nogometnim organizacijama na hrvatskom i jugoslavenskom nivou. Između ostaloga obnašao je i dužnost predsjednika Udruženja nogometnih trenera Hrvatske od 1971. do 1973. i bio je prvi predsjednik Savjeta nogometnih trenera Hrvatske od 1978. do 1981. Također je bio i član Upravnog odbora Saveza nogometnih trenera Jugoslavije. Za svoje djelovanje više od pola stoljeća u nogometnom sportu, kojemu je posvetio cijeli svoj život, zaokruživši nogometni put od poznatog nogometaša, uspješnog trenera i uglednog sportskog djelatnika, primio je mnoga priznanja. Stekao je status zaslužnog nogometnog radnika Nogometnog saveza Jugoslavije i dobitnik je Zlatne plakete NSJ. Augustin poznatiji kao August Bivec preminuo je u 78. godini života 22. lipnja 1987. u Zagrebu.

Augustin Bivec po svojim sportskim/nogometnim ostvarenim rezultatima spada među najbolje sportaše koji su rođeni u Vrbovcu pa njegovo ime pripada vrhu panteona vrbovečkog sporta. On je ujedno i jedini nogometaš s područja Vrbovca koji je ikada igrao za seniorsku državnu reprezentaciju. Uz uspješnu igračku karijeru, plodonosni trenerski opus i uvažena sportska dostignuća u jugoslavenskim i hrvatskim okvirima, ime Augustina Biveca neminovno mora biti zabilježeno u krugu znamenitih Vrbovčana.

Literatura i izvori:

1. Stjepan Zdenko Brezarić, (2016.), Uspješni nogometaš, trener i nogometni djelatnik – Augustin Bivec, Vrbovečke novine, Vrbovečke novine, br. 64.
2. Dragutin Hripko, (1992.), Treneri i trenerske organizacije u Hrvatskoj, Hrvatski nogometni savez 80. obljetnica, Hrvatski nogometni savez.
3. Roman Garbier, Slavo Svoboda, Oldrich Žurman, (1983.), Zlatna knjiga nogometa, Prosvjeta Zagreb.
4. Antun Škrtić, H.A.Š.K. 1903-1993, (1993.), Hrvatski akademski športski klub HAŠK, Zagreb.
5. Vlado Šobota, (2006.), Osam desetljeća NK Samobor, NK Samobor, Edok, Samobor.
6. Hrvatski bibliografski leksikon, svezak 1 A-Bi, (1983.), Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.
7. Nogometni leksikon, (2004.), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb.
8. 25 godina Saveza nogometnih trenera Hrvatske. Zagreb 1977.
9. lzmk.hr/clanak.aspx?id=49313 Pristupljeno 30. rujna 2021.
10. https://en.wikipedia.org/wiki/August_Bivec Pristupljeno 30. rujna 2021.
11. gnkdinamo.hr/popis-igrača/august-bivec.html Pristupljeno 30. rujna 2021.
12. rs/index.php/rezultati-pretrage/914Pristupljeno 30. rujna 2021.

Zdenko Brezarić