Erin Bešen velika nada hrvatske atletike

Atletičari i atletičarke Atletskog kluba Sveti Vid Vrbovec sredinom listopada uspješno su završili sezonu natjecanja na atletskoj stazi nastupivši na Pojedinačnom prvenstvu HALS-a u Varaždinu. Savršen završetak sezone imala je Erin Bešen koja je osvojila zlatnu medalju u skoku u dalj skočivši 4.48 m, čime je ponovno popravila osobni rekord, a zlato je osvojila i na 60 metara. Uz dvije medalje, Erin se u Vrbovec vratila i s priznanjem za najbolju limačicu 2014. godišta.

Upravo je to povod našeg posjeta atletskom tunelu u kojem treniraju vrijedni atletičari AK Sveti Vid Vrbovec, gdje smo razgovarali s najboljom limačicom HALS-a u 2024. godini Erin Bešen koja nam je na početku rekla da je jako uzbuđena zbog trofeja kojeg je osvojila.

– Moj uspjeh nije došao preko noći. Marljiva sam i jako se trudim na treningu i na natjecanjima, ali bez podrške trenera i kluba sigurno ne bih postizala ovakve rezultate niti bih se bavila atletikom – rekla je Erin te dodala kako joj je posebno zabavno to što na natjecanjima upoznaje nove ljude i stječe nova prijateljstva.

Ove godine osvojila si puno medalja. Danas si ih donijela sa sobom. Koliko ih ima? I koja ti je najdraža disciplina?

– Ni ne znam točno koliko ih je sada. Mislim da desetak. A najdraža disciplina mi je skok u dalj u kojem mi je najboilji rezultat 4,48 m i to sam na zadnjem HALS-u u Varaždinu popravila svoj osobni rekord. Meni je to super osjećaj, kada dobro skočim, odem do trenerice Grete i skačem o sreće. Ona mi uvijek kaže da je bilo super, ali da ostanem smirena i nastavim dalje s dobrim skokovima.

Je li ti teško ponekad uskladiti školske obaveze i česte treninge?

– Organizirana sam. Idem i u Glazbenu školu, sviram gitaru i sve nekako stignem napraviti.

U kojim se sve disciplinama natječeš?

– Natječem se na 60 metara, 200 metara, ponekad i 300 metara, skoku u dalj, zoni i štafeti. Sada je super jer možemo stalno trenirati u atletskom tunelu. Uvijek nas je puno na treningu, a ljeti možemo trenirati i pored tunela.

Atletičari često imaju neki zaštitni znak ili ritual prije natjecanja. Imaš li ti nešto od toga?

– Imam svoju sretnu frizuru, koju mi je mama jednom napravila i jako mi se sviđa. Stavim gumice u različitim bojama tako da se malo ističe.

Erin nam je na kraju rekla kako je kroz atletiku upoznala puno novih prijatelja i da se osjeća kao da je u jednoj divnoj, velikoj obitelji.

Upravo je to i najbolja pozivnica za sve koji se žele okušati u atletici.

Predsjednik Atletskog kluba Sveti Vid Vrbovec Marijo Dautanec kao najveći uspjeh u 2024. godini istaknuo je činjenicu da je klub uspio privući stotinjak djece, u tri kategorije (predškolci, škola atletike i natjecateljska grupa).

– Treninzi su podijeljeni po kategorijama. Predškolski uzrast je od 3 i pol do 6 godina i u tom uzrastu treninge održavamo dva puta tjedno, utorkom i četvrtkom od 19 do 20 sati. Imamo i skupinu djece od prvog do četvrtog razreda osnovne škole te skupinu koja se natječe i oni imaju do pet puta tjedno treninge. Mi smo svaki dan od 19 do 22 sata u atletskom tunelu pored Lidla i svi koji žele vidjeti što radimo, mogu bilo koji dan doći do nas – zaključio je Dautanec.