29. srpnja 2026. • Redakcija
Marija Bedeković spada u mladu gardu vrbovečkih trenerica pred kojima je sportsko dokazivanje u trenerskim vodama. Bez obzira što je Teniski klub Vrbovec osnovan davne 1972. godine pod imenom PIK Vrbovec nije puno tenisača steklo trenerske licence. Marija Bedeković je prva trenerica koja je proistekla iz TK Vrbovec i pred kojom je još puno sportskih izazova.
Kako ste zakoračili u svijet tenisa?
Sve je počelo u nižim razredima osnovne škole. Za vrijeme Roland Garrosa gledala sam prijenos meča Halep vs. Plišková i svidio mi se sam sport te sam mami rekla da bih željela i ja krenuti na tenis. Nekoliko dana nakon toga mama me upisala 2010. godine i tu je sve krenulo. Kroz godine promijenila sam dosta trenera i trenerica. Kao djevojčica išla sam i na teniska natjecanja.
Koja vam je tenisačica uzor?
Pa ne mogu reći baš da imam nekog uzora. Voljela sam Mariju Šarapovu, Simonu Halep, Karolínu Plíškovu i Angelique Kerber, uz to, naravno, i Serenu Williams. Ali broj jedan za mene i dalje je Novak Đoković, njega sam najviše od svih gledala.
Kako ste se opredijelili za trenerski poziv?
Od samih početaka u tenisu znala sam da ću jednog dana biti u nekom aspektu sporta, samo je bilo pitanje koji, a to se s vremenom iskristaliziralo. U travnju 2024. upisala sam program izobrazbe teniskih trenera na Hrvatskom institutu za kineziologiju u Zagrebu. Nedugo nakon prijave pozvana sam na prijavni ispit, na kojem sam nakon više od dvije godine prvi put primila reket u ruke. A samu licencu dobila sam 18. prosinca 2024. godine
Koje kategorije trenirate u klubu?
Treniram djecu od 5 godina pa sve do viših osnovnoškolskih razreda. U mojim grupama nalazi se 42 djece. To obuhvaća grupe vrtićkog, početničkog, naprednog i natjecateljskog tenisa, uz to neka djeca treniraju i individualno. Od svibnja 2025. aktivno radim s djecom i vodim svoje grupe.
Prva ste vrbovečka trenerica u povijesti kluba. Kako surađujete s ostalim trenerima u klubu?
U klubu je uz mene aktivan još jedan trener Franko Šiljeg. S njim izrazito dobro surađujem. Naša suradnja najviše se svodi na dogovore oko turnira i zamjena kada je to potrebno.
Koliko ima interesa u vrbovečkoj sredini kod mladeži za igranje tenisa?
U zadnjih godinu dana znatno je porasla zainteresiranost. Veseli me što i dalje raste i nadam se da će tako i ostati. Za sada imamo više od 70 polaznika teniske škole.
Biti trener je velika odgovornost. Kakva su vaša dosadašnja trenerska iskustva?
Hvala Bogu, za sada nije bilo nikakvih ružnih iskustava. Roditelji i djeca izrazito su pristupačni i zadovoljstvo je s njima surađivati. Sama odgovornost je velika, ali mislim da ja sama nisam ni svjesna koliko, s obzirom na to da imam 21 godinu i ne toliko puno iskustva. Moja želja je da svako dijete koje je polaznik teniske škole prije svega voli tenis i uživa u njemu. Da kroz sport uči i napreduje kako fizički, tako i psihički. Da razvije zdrav natjecateljski duh i zabavi se s vršnjacima. I, naravno, dostigne svoj puni potencijal u tenisu.
Koje su vam sportske ambicije?
Dugoročno gledano, vidim se u sportu, ali s obzirom na to da sam ja primarno sportski menadžer, mislim da ću kroz godine više pažnje tome pridavati. Idući mjesec me čeka obrana diplomskog rada na Sveučilištu Libertas, smjer Menadžment sporta i sportskih djelatnosti. Stručnu praksu odrađujem u GNK Dinamo Zagreb pa bih, shodno tome, voljela tamo i ostati. Na jesen upisujem poslijediplomski studij Međunarodnih odnosa i diplomacije, također na Libertasu. Uz to, prijavila sam se za program izobrazbe teniskih sudaca. Sve u svemu, dugoročno vidim se u više aspekata sporta, a jedno od toga je, naravno, trenerstvo. Na samom kraju željela bih pozvati što više djece i mladih da se bave ne samo tenisom, već i ostalim sportovima. Sam sport naučit će vas mnogim predivnim stvarima, koje će vam znatno koristiti u životu.
Zdenko Brezarić
