U Maloj galeriji Pučkog otvorenog učilišta Vrbovec jučer je otvorena izložba „Štagalj – pet godina bez Mirjane Sačer Bobanac“ autora Čedomila Grosa. Okupljene je na početku prigodno pozdravila ravnateljica POU Vrbovec Sanja Prijatelj koja je i otvorila izložbu. O izloženim fotografijama govorio je autor Čedomil Gros. Program je vodio Želimir Štefanović.
– Kada gledam ove fotografije i kada smo bili ovdje dok ih je gospodin Gros postavljao, kao da sam ovdje osjetila Mirjanu. Mirjana je bila naš čest gost. Veoma mi je drago što ste večeras ovdje s nama i što ste nam ponovo omogućili susret s Mirjanom na jedan ovakav način – poručila je Prijatelj.
Novinar i publicist Dragan Vicković, koji je poznavao djelo Mirjane Sačer Bobanac te bio i njen prijatelj, na izložbi je govorio o Mirjani i Štaglju, a posebno emotivan trenutak bio je kada je čitao Mirjaninu posljednju pjesmu koju je napisala.
Ženski vokalni sastav Lera uveličao je večer svojim nastupom. Izložba se može razgledati do 09. listopada 2025. godine.
Pjesnikinja Mirjana Sačer Bobanac (1946. – 2021.) rođena je u Makarskoj, a od 1954. godine živjela je u Zagrebu. Od 1981. bila je zaposlenica Hrvatskog narodnog kazališta. U Kostanj, općina Dubrava nedaleko Vrbovca, dolazi 1999. godine gdje sa suprogom Davorinom Supekom uređuje seoski štagalj i organizira Susrete u štaglju.
Objavila je zbirku pjesama Mijenjanje krajolika u kojoj, pored ostalog, kaže: Najsretnije su riječi koje odlaze u vjetar. Na njegovim će krilima daleko stići. I učinit će nam se tako da samonikli cvjetovi mirišu livadom. I upravo na toj livadi najveća Mirjanina ostavština su Susreti u štaglju. U Štagalj je dovodila umjetnost. Tu su na predstavama, izložbama i koncertima sudjelovali istaknuti umjetnici različitih vokacija.
Štagalj je pretvorila u senzaciju. Tu se kultura iskrala iz dubokih raskošnih gradskih fotelja i ušla u ruralni salon, seosku znatiželju iščekivanja u susretima s poznatim licima. Ovdje su se okupljali i veselili se dolasku velikani hrvatskog glumišta, ugledni glazbenici, operne primadone, akademici, liječnici, pjesnici svjetskih pozornica, slikari i kipari, umjetnički fotografi, baletni umjetnici. Navraćali su i veleposlanici. Održavali su se pjesnički susreti i gostovala folklorna društva i nositelji tradicijske kulture.
Susreti u Štaglju bili su svečanost. Davorin Supek sve je to strpljivo, znalački i brižno bilježio – snimajući kamerom. Stari seoski štagalj, ta Oda radosti, postao je dijelom Svijeta, djelićem Univerzuma, zahvaljujući kreativnosti i upornosti Mirjane Sačer Bobanac. Nakon Mirjaninog odlaska u vječnost, prije pet godina, Štagalj i dalje živi. Živi sjećanjem na Mirjanu Sačer Bobanac – kaže u predgovoru kataloga izložbe Dragan Vicković.
Autor izložbe Čedomil Gros rođen je 1946. godine u Zagrebu. Školovao se, radio te i danas živi u rodnom gradu. Susret s fotografijom ostvario je u roditeljskom domu, a kasnije samostalno snima posjećujući planine. Život ga je usmjerio ka sportu, s kojim je 30-ak godina bio organizacijski povezan. U tom periodu, povremeno fotografski bilježi sportske događaje, pretežno dijapozitivima.
Odlaskom u mirovinu 2000. godine učlanjuje se Fotoklub Zagi-foto, a potom 2002. u Fotoklub Zagreb. Uključuje se u organizirani rad u fotoklubu te vodi klupske natjecateljske izložbe. Postavlja, likovno i tehnički, više od 150 izložbi u zemlji i inozemstvu, u galerijama, muzejima, knjižnicama i drugim izložbenim prostorima te izložbu Zagreb salon 2008. Godine. Vodio je Fotogaleriju Kuća piva te deset godina natječajnu izložbu Međunarodnog uličnog festivala – Cest is d Best. Dvije je godine vodio izložbu pod nazivom Trnje u kojoj su sudjelovali građani svih zagrebačkih naselja. Sudjeluje pri formiranju Fotogalerije Dubrava u Narodnom sveučilištu Dubrava te je član njezina Savjeta. Bio je član žirija FIAP izložbi, nacionalne izložbe Čakovec 2011. te više internestkih izložbi. Radio je i kao asistent u foto studiju.
Sa svojim radovima sudjeluje na nacionalnim i međunarodnim izložbama pod pokroviteljstvom FIAP-a. Prvi prihvaćeni radovi na FIAP izložbi bili su već na Zagreb salonu 2000. godine. Godine 2007. dodijeljeno mu je zvanje AFIAP (art), 2013. EFIAP (excelence), 2021. EFIAP/b (bronca).
Dobitnik je nagrade Tošo Dabac za 2018. godinu. Fotografski prati umjetničke i fotografske izložbe te povremeno snima kazališne generalne probe. Od 2010. redovito fotografski prati Susrete u Štaglju.
