Stare drvene kuće prepoznatljivost su Poljane, njezini žitelji sačuvali su ih kao svjedoke vremena negdašnje seoske arhitekture, životnog standarda i načina stanovanja prije stotinjak godina. Nekada su drvene kuće bile pune života, perspektive i sigurnost svake obitelji. I dok je jedan dio drvenih kuća prepušten propadanju jer se o njima nitko ne brine, jedan mali dio se koristi i dalje u svakodnevnom životu, a jedan dio služi u vikendaške svrhe ili kao ljetnikovci u Poljani.
Drvena kuća iz 1929. godine
Drvena kuća obitelji Višnje i Ivana Kalinskog u Poljani kbr. 101 predstavlja brižno očuvan i prepoznatljiv te njegovan arhitekturni objekt Poljane. Drvenu kuću je 1929. godine izgradila obitelj Dragice i Mirka Nežića. Iako je bilo promišljanja da se svojedobno kuća i poruši, tome se suprotstavila Višnja Kalinski rođ. Šurmin, koja je kuću naslijedila. Umjesto toga obitelj Kalinski je prionula višegodišnjem uređenju kuće, okućnice i okrupnjivanju zemljišta koje sada iznosi 12 rali. Najviše vremena u Poljani provode Višnja, suprug Ivan i sin Ivan Kalinski, popularno zvani Jura.
Drvena kuća je kompletno obnovljena i jednim dijelom pretvorena u muzejski prostor. Naime, obitelj Kalinski je prikupljenim starim predmetima, od kreveta, ormara i posuđa, u kojem su najviše participirali Ivan i Višnja, uredili spavaću sobu u interijerskom stilu kako je nekada izgledala. Etnološku vrijednost ima i najstariji predmet, drvena škrinja iz 1862. godine koju je takoreći u sadašnje vrijeme nemoguće pribaviti. Ormar i krevet procjenjuje se na stotinu godina starosti. Etnografska zbirka obitelji Kalinski obuhvaća alate, namještaj i bitne dijelove starinskog kućanstva koji evociraju na nekadašnji način stanovanja i poljoprivrednog života u Poljani i općenito u vrbovečkom kraju.
Potpuno je uređen i nekadašnji zdenac koji je iskopan 1932. godine i koji je godinama kasnije služio za životne potrebe, napajanje stoke i za zalijevanje vrata, a i danas služi svojoj svrsi. Oko drvene kuće postavljene su dječje igračke, uređena je drvena bačve, a raznoliko cvijeće i raslinje dodatno proljepšavaju okoliš oko drvene kuće. Okućnicom dominira skoro stogodišnji jasen. Drveni starac je okupljalište ptica i raznih insekata, te budno prati sve promjene na ranču Kalinski i postojano proživljava svoju duboku starost pružajući hladovinu, a šuštanjem lišća šapće o minulim vremenima.
Ivan Kalinski je govoreći uređenju kuće i etnografske zbirke rekao kako mu sakupljanje starog pokućustva, alata i drugih predmeta pričinjava izuzetno zadovoljstvo jer tako čuva vrijednosti naših baka i djedova.
– Teško je sada pronaći stare predmete koji su prije bezrazložno uništeni ili prepušteni propadanju. Stoga nas naša etnološka zbirka čini sretnima i mi je godinama obogaćujemo novim predmetima iz prošlih vremena. Uredili smo kuću da što više liči na nekadašnje hiže. Pored toga, volim se u vrijeme odmora okušati u ribolovu jer je to prvi sport s kojim sam se susreo u svom životu. Inače sam se tijekom života bavio nogometom, hrvanjem, stolnim tenisom, a najduže sam ostao u svijetu streljaštva u kojem sam ostao aktivan do danas. Kao višegodišnji strastveni lovac i u sportskom streljaštvu sam pronašao svoju neizmjernu ljubav i sportske izazove. Uz sve svoje poslovne obveze ovo mi pričinjava odmor i opuštanje u obiteljskom i prijateljskom okružju – dodao je Ivan Kalinski.
Ljubav prema konjima
Sve do 1970-tih godina konji su bili sastavni dio seoskog načina života, ali su kasnije nestali jer su ih zamijenili traktori koji su se masovno kupovali. Konji su opstali kod nekih seoskih gazdinstava samo iz velike ljubavi ljudi prema njima. Poznato je da su konji najbolji prirodni terapeuti i prijatelji čovjeka. Ljubav prema konjima je nešto posebno i neopisivo. Obitelj Šurmin je u prošlom stoljeću pored peradi i svinja držala krave i konje, kao i manje više svi žitelji Poljane. Ljubav prema konjima naslijedila je i Višnja Kalinski, koja je inicirala njihov povratak nakon više od pola stoljeća. Na gazdinstvu se od 2008. godine nalaze poniji kojih u ovom trenutku ima 7 konja i jedno žrijebe. Poniji imaju mnogo prostora za svoj život te se slobodno kreću i svojom pojavom oplemenjuju gazdinstvo i sjećanja na bivša vremena. Za konje je uređen koral i staja pored koje se nalazi omanja šuma jasena u kojem poniji mirno prebivaju ili svoj mir i spokoj nalaze u drugim dijelovima gazdinstva.
Višnja Kalinski otkrila nam je kako je ljubav prema konjima naslijedila od svoje obitelji.
– Ljubav prema tim plemenitim životinjama gajila sam još od djetinjstva. To mi pričinjava neizmjerno zadovoljstvo. Ljubav prema njima je nešto zaista posebno jer su konji posebne životinje koje naprosto svi vole. O njima se svi brinemo, a poniji nam uzvraćaju na isti svoj čaroban način. Ne skrivam emocije prema konjima koji su čudesni i pobuđuju divljenje. Nekada su bili radna snaga, a sada naši poniji predstavljaju ukras našeg ranča i ljepotu obiteljskog druženja. Što se tiče sadnje cvijeća i grmlja oko kuće, gajimo i ljubav prema ekološkom pristupu zaštite okoliša. Vesele me i mnoge životinje koje pronađu dio svog staništa na našem imanju, jer nas ispunjava različiti ptičji pjev, klepetanje roda ili pak kreketanje žaba. Sve to zahtijeva puno volje i životne energije od čišćenja kuće, uređenja okućnice i prostora oko ribnjaka pa do skrbi o konjima, ali dok je zdravlja živimo za ove neizmjerno prekrasne trenutke – rekla je Višnja Kalinski.
Ribolovno-sportska uzbuđenja
Na inicijativu Ivana Jure Kalinskog 2010. godine jedan dio močvarnog i podvodnog imanja pretvoren je u ribnjak. Kasnije je ribnjak proširen i dovršen 2016. godine te sada iznosi oko 6000 kvadrata. Na zemljištu su nazočni i podzemni izvori vode što doprinosi kvaliteti i čistoći slatkovodne vode. U ribnjaku se nalazi bogati riblji svijet od amura, babuški, šarana, soma, smuđa pa do štuka, a ribnjak je u međuvremenu postao dom i za labudove, divlje patke, čaplje, rode i druge ptice močvarice. Primijećeni su i fazani, zečevi, ježevi kao i srne, lisice i ostala šumska divljač. Sve u svemu ribnjak je postao okupljalište životinja iz močvarnog ekosustava u kojem se uz kreketanja žaba čuje i pjev raznih ptica. Postalo je to obitavalište i kornjača, zmija, vodozemaca, gušterai raznih vrsta kukacate močvarnog bilja. Noću patroliraju sove i šišmiševi kao i druge noćne životinje. O uređenju ribnjaka zajedno brine cijela obitelj, ali najviše vremena u tome provode Jura i Ivan Kalinski. Naime, kako se radi o ljudima sportskog duha, sportski ribolov im pruža radost, veselje i ugodu koju dijele sa svojom obitelji i u rodbinsko-prijateljskom krugu. Članovi obitelji Kalinski na svom imanju sade kukuruz, ali i druge poljoprivredne kulture koje im služi u obiteljsko-poslovnom biznisu. Jura i Ivan Kalinski su strastveni lovci, pa je lov postao i dijelom njihovog obiteljskog biznisa. Međutim, isto tako oni u mnogim aktivnostima doprinose i skrbe o lovnom fondu – radeći skloništa i donose hranu za životinje u zimskom razdoblju, kada im je to i najpotrebnije.
Ivan Jura Kalinski je u o nastanka ribnjaka i uređenja okoliša na ranču istaknuo kako se radi o velikom poslu koji zahtijeva svakodnevnu obvezu jer košnja trave i uređenje okoliša oko kuće i ribnjaka te na području cijelog ranča podrazumijevaju redovno obavljanje i drugih poslova kako bi sve izgledalo uređeno i čisto.
– Podvodni prostor smo pretvorili u oveći ribnjak u kojem žive razne vrste riba. Uvijek ima posla na uređenju ribnjaka koji daje posebnost i koji je postao dom labudova i ostalih močvarnih ptica od divljih pataka, čaplji, roda itd. Dakako, uz mnoge poslove sudjelujemo i u hranidbi ribljeg fonda te uživamo u susretu sa životinjskim svijetom. Posebnu mi radost pričinjava briga o ponijima s kojima se takoreći družim svakodnevno. Druženje s konjima je nešto neopisivo jer se odmaknete od svakodnevnih problema i jednostavno vam druženje s tim plemenitim životinjama napune vaše životne baterije. Bez obzira što je to ponekad mukotrpno i teško, uživamo u radu na svom posjedu kojeg oblikujemo prema našim zamislima, ali poštujemo i nasljeđe naših predaka – pojasnio je.
Mogućnosti razvoja seoskog turizma
Na ranču obitelji Kalinski postoje svi potencijali za razvoj seoskog turizma, a o toj temi se sve češće promišlja i sve glasnije razgovara. Naime, raznovrsne su turističke prednosti, jer se uz noćenja, domaću gastronomiju, ribolovna uzbuđenja te druženje s konjima nudi i odmak od svakodnevnog poslovnog ili životnog stresa u seoskoj idili. Dakako, takav poslovni zaokret podrazumijeva i ulaganja, strategiju te plansku pripremu. Ranč predstavlja obiteljsko mjesto rada i mjesto druženja rodbinsko-prijateljskog kruga obitelji Kalinski. Međutim, to je istodobno postalo i mjesto očuvanosti građevinske prepoznatljivosti prošlih vremena Poljane koja je bila puna života. Naime, Poljana je od sredine 19. stoljeća pa do početka 20. stoljeća bila treće mjesto po brojnosti stanovnika, odmah iza općinskog središta Vrbovca i Lonjice. Zahvaljujući obitelji Kalinski sačuvan je spomen na život prijašnjih naraštaja Poljanaca, ali je stvoreno i mjesto unaprijeđene hortikulture sa seoskim turističkim potencijalima u Poljani.
Zdenko Brezarić
