Prof. Josipa Bešena u vrbovečkoj javnosti primarno poznaju kao nogometaša i sportskog djelatnika te kao osnivača tvrtke Bejona, koja je bila aktivna 30 godina. Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Pripada plejadi vrbovečkih sportaša koji su stjecali i akademsku naobrazbu. Nogometnu karijeru započeo je 1971. godine u juniorskom sastavu NK PIK Vrbovec. Potom je igrao za ekipu PIK Vrbovec II s kojom je osvojio u Općinskoj nogometnoj ligi Vrbovec prvenstvo 1976./77. i Kup NSO Vrbovec. Ipak najveći dio igračke karijere proveo je u Dinamu iz Banova s kojim je osvojio prvo mjesto u Općinskoj „A“ nogometnoj ligi 1980./81. Zaslužni sportski djelatnik 1983. godine, kao nogometaš NK Dinamo Banovo. Nakon uspješne seniorske karijere od 1989. godine igra za veterane PIK Vrbovca do 1995. godine.
Na fotografiji NK Dinamo, (Banovo), prvak Općinske „A“ nogometne lige 1979./80. Ekipa: trener Ivan Baranašić, Stjepan Prekomorec, Stjepan Brleković, Josip Bešen, Stjepan Šaško, Vladimir Hunjed, Franjo Zajec i Josip Prša. Čuče: Vlado Kluk, Željko Bađun, Mijo Hršak, Željko Prekomorec, Grozdan Gradiček, Ivan Petrak, Ivan Krklec i Stjepan Kahlina. (Iz arhive Josipa Bešena).
Krajem 1980-tih godina položio je ispit za nogometnog suca i zbog vrlo kvalitetnog suđenja brzo je napredovao i stekao rang saveznog suca. Nekoliko sezona bio je sudac na 3. HNL-u, a ozljeda ga je spriječila da napreduje do 2. HNL-a. Za saveznog sudačkog instruktora preveden je 1996. nakon čega aktivno sudjeluje kao predavač, kontrolor i instruktor u NS Vrbovec i NS Zagrebačke županije. Delegatsku dužnost obavljao je od 1993. godine, a delegat na 3. HNL-u bio osam sezona. Na memorijalnom malonogometnom turniru Čedomil Drvenkar sudjelovao je 37 godina kao igrač, voditelj momčadi, sudac, delegat i sportski djelatnik.
Na fotografiji: NK Dinamo, (Banovo), 1981. Ekipa: Prekomorec, Brleković, Novosel, Šaško, Smolčec, Blažinović, Bešen, Jakopic, Salaj i Baranašić. Čuče: S.Pajsar, Čerkez, Gradiček, I. Pajsar, Krklec, Fileš i Jelenčić. (Iz arhive Josipa Bešena).
Osnivač je NK Preseka 1991. u kojoj je bio i trener seniora. Potom je bio trener u Gaju gdje je u kategoriji pionira osvojio prvo mjesto, te sa kadetima i juniorima NK Vrbovca osvojio 2 kupa NS Vrbovec. Također je kao trener radio s pionirima, juniorima i seniorima u Graničaru iz Tučenika. Također je bio i na trenerskoj klupi 2017. u Banovu kada je preuzeo seniorski sastav Bana Jelačića.
Na fotografiji: NK Dinamo, (Banovo), 1985. MOL A liga. Ekipa: Mladen Varga, Mirko Petak, Josip Bešen, Mladen Čerkez, Vlado Kresaj, Zlatko Kralj i Zvonko Smolčec. Čuče: Stjepan Habijanec, Đuro Cuzelj, Ivan Krklec, Stjepan Blažinović, Josip Palijan i Stjepan Salaj. (Iz arhive Josipa Bešena).
Od 2012. do 2017. aktivan je u radu Uprave NK Vrbovec kada obnaša dužnost predsjednika Nadzornog odbora. U dugogodišnjem sportskom djelovanju krasi ga kultura ophođenja, dobronamjernost, druželjubivost, sportski entuzijazam s visokim etičkim standardima jer se kao vrbovečki intelektualac zalaže ne samo za sportski nego i za opće društveni razvoj Vrbovca. Zaljubljenik u prirodu i vinogradarstvo, ali isto tako sakuplja sportsku memorabiliju vezanu uz nogomet Vrbovca.
Na fotografiji: NK PIK Vrbovec, (veterani), 1992. Ekipa: Zlatko Dragija, Vid Tvorić, Milivoj Dobraš, Zvonimir Štanfel, Juraj Habijanec, Josip Bešen, Milivoj Sjever, Milan Kokotović i Mladen Čerkez. Čuče: Branko Borščak (kapetan), Ivan Marković, Boško Amidžić, Slavko Povrlišek, Rajko Nađen, Darko Kuten i Željko Meštrović. (Iz arhive Josipa Bešena).
Međutim, manje je poznato da se Josip Bešen u zadnje vrijeme bavi i pisanjem o narodnim običajima i o negdašnjem načina života u rodnoj Ledini. Upravo zbog toga je razgovarano s prof. Josipom Bešenom o motivima njegovog doprinosa da se sačuva od zaborava baština presečkoga kraja.
Otkada ste počeli sjećanja na nekadašnji život i narodne običaje rodnog kraja zapisivati?
U kolovozu 2018. godine, prisjećajući se hodočasnika na Mariju Bistricu kroz moje selo i točno uz moju rodnu kuću. Zbog velikog interesa za kajkavski izričaj, nastavio sam dvije godine kasnije intenzivno opisivati i druge događaje. Obuhvatio sam razdoblje od 1962. do 1970. godine.
Kada ste počeli objavljivati crtice iz života prošlih vremena na stranicama Vrbovec grade moj?
U kolovozu pred Veliku Gospu iste godine. Sve su objave prošlih vremena na stranicama Vrbovec grade moj objavljene s ciljem davanja doprinosa kulturo-povijesnoj i etno baštini našega kraja, kao neponovljiva događanja i spoznaju koliko je način života napredovao.
Kakvi su komentari na društvenim mrežama u vezi Vaših zapisa?
Komentari su izvanredni i svi pozitivni, zato sam i nastavio dalje objavljivati. Zbog interesa javnosti do sada je objavljeno preko 30 novela. Veliki broj ljudi je komentirao i ti će komentari biti sastavni dio knjige, i svatko će se moći pronaći.
Kako ste se odlučili da objavite knjigu “Život na selu vrbovečkoga kraja – Ledina”?
Ljudi su predložili te objave ukoričiti jer su jako dobre za očuvanje domaćeg zavičajnog govora. Da se očuva KAJ. Ledina je moje rodno selo koje najbolje poznajem, a znam da je po mnogočemu malo i različito od ostalih sela, ali sve je to tu negdje. Tadašnji govor mi je bio jedini poznati govor do polaska u školu, i želja mi je unučadi i djeci ostaviti trag zavičajnog govora, danas teže razumljivoga.
U kojoj mjeri u Vašim pričama ima i vašeg osobnog iskustva?
Ti zapisi su kratka prozna djela (novele) koji opisuju stvarne ljude i stvarne događaje na poznatom mjestu. Sve je osobno sjećanje, ali ima još toga za objaviti. U svim tim opisanim radnjama sam osobno sudjelovao zajedno s roditeljima, bratom i sestrama. Djed i baka u svemu tome imaju posebno mjesto. To je ujedno i prikaz “Kak su deleli naši stari”.
Razmišljate li možda da otrgnete od zaborava i narodne pjesme presečkog kraja?
Ima još autora koji pišu pjesme o presečkom kraju. Želja mi je da svi ljudi koji su nešto napisali o presečkom kraju objave na jednom mjestu za buduća pokoljenja. Budući da iz našega kraja imamo i nakladnika, književnika, kulturnih djelatnika i ostalih zanimanja, mislim da je to moguće ostvariti.
I na kraju kada bi Vaša knjiga trebala ugledati svjetlo dana?
Prve najave izdavanja knjige su bile za kraj listopada 2021. godine, ali je iz tehničkih razloga rok na sreću produljen. U tom periodu je nastalo još desetak objava koje su dale još bogatiji sadržaj za prvo izdanje knjige koje će se dogoditi nadam se najkasnije do kraja siječnja 2022. godine. Hvala Vam na interesu i nadam se daljnjoj suradnji.
Zdenko Brezarić
