Vrbovečka atletika je ostala siromašnija za dvije atletičarke Danijelu Marijanović i Zvjezdanu Mandić, koje svakog dana gledamo kako trče vrbovečkim ulicama ili vrbovečkim naseljima. One su samozatajne, uspješne sportašice koje bez ikakve medijske i ine pompe predstavljaju sportski pozitivni primjer. Međutim, atletičarke Marijanović i Mandić ne trče za atletske vrbovečke klubove, nego za AK Martin iz Dugog Sela.
Danijela Marijanović spada već nekoliko godina u sam vrh ženskog veteranskog trčanja i koja je po svojim rezultatima cijenjena i poznata u hrvatskim okvirima. Tako je primjerice bila prvakinja 2017. godine na rang listi Hrvatskog cestovnog kupa. Njezini rezultati u prijašnjim godinama na rang listi: Hrvatski cestovni kup (žene 35) 2014. (6), 2015. (3), 2016. (3), 2017. (1), (žene 40) 2018. (3), 2019. (4) za AK Vrbovec.
Danijela Marijanović je u svezi svog atletskog doprinosa u razvoju kraljice sportova u Vrbovcu i općenito o trčanju istaknula da je punih sedam godina aktivno trčala za AK Vrbovec (lijepih godina). – Budući da sam majka četvero djece s masom obaveza i manjkom vremena, uspijem se organizirati, pa u vrijeme kada klinci imaju trening ja odradim svoj. Želim se zahvaliti svim članovima AK Vrbovec na lijepim trenucima i druženju, ponajviše trkačima s kojima sam dugi niz godina trčala! Posebno veliko hvala Dinku Samardžiću na prekrasnim fotografijama. Pitate se zašto trčanje? Trčanjem jačamo fizičko i mentalno zdravlje, ublažavamo stres i poboljšavamo raspoloženje. Upoznajemo mnogo ljudi i sklapamo nova prijateljstva. Nije važno koliko brzo i koliko daleko trčimo, bitno je da smo se pokrenuli i nešto učinili za sebe i svoje zdravlje. S vremenom i godinama dođu i natjecanja, tada spoznajemo svoje mogućnosti. Razlog za utrke nije pobijediti, nego sudjelovati i međusobno se družiti. Ima nas različitih trkača sporih i brzih, svima je jedan cilj završiti utrku i doći na cilj. Uz trčanje volim vozit bicikl do 50 kilometara i volim duge šetnje u tempu brzog hodanja do 10 kilometara – istaknula je Marijanović.
Zvjezdana Mandić ispričala je o svom početku bavljenja atletikom te naglasila da je oduvijek bila osoba koja se puno kretala, sve do trenutka dok se doselila u Vrbovec. Tada su joj se životne navike promijenile, kako sama kaže, postale su više sjedilačke. – Ulaskom u četrdesete i mirniji način života, počelo se polako odražavati i na mom tijelu. Nikada nisam imala problema s viškom kilograma, ali više nisam imala izražene mišiće i tijelo se opustilo i bilo potpuno van kondicije. Shvatila sam da to naprosto nisam ja i nisam bila zadovoljna sama sa sobom. Ako u svojim 40-ima izgledam tako što će biti za 10 ili 20 godina? Kako ću dočekati sve te promjene koje me čekaju? Kako će moji mišići (kojih nemam) nositi moje sve poroznije kosti? Tada sam počela hodati (šetati) i pomalo sam se osjećala bolje, ali to mi nije bilo dovoljno. Prije dvije godine krenula sam sa svojim prvim trkačkim koracima. Na početku je bilo strašno teško. Kad trčiš sam boriš se i sa svojim nogama koje nisu navikle na napor, ali i sa svojom glavom koja ti svako malo govori: Stani, što će ti to, odmori, ne možeš više! Malo po malo uspiješ pretrčati svoj prvi kilometar bez hodanja, pa prvih 5, i onda se zaljubiš. To više nije vježbanje, trčanje postane tvoj način života. Dok trčim, napunim svoje baterije, koliko god vam se to čini čudno, nakon trčanja imaš više snage za sve obaveze koje tog dana moraš obaviti – naglasila je Mandić.
Osim dobrobiti za tijelo, Zvjezdana kaže da trčanje donosi još jednu prekrasnu stvar, a to je druženje s krugom ljudi koji dijele i žive tu ljubav. – Nevjerojatna zajednica ljudi, prepuna podrške, koja te motivira da ideš naprijed. Ove godine učlanila sam se u Atletski klub Martin i sada spremno čekam svoje prve službene utrke, možda ih neće biti puno zbog epidemiološke situacije, ali marljivo treniram tri do četiri puta tjedno. Do tada trče se virtualne trke, koje također imaju svoje čari, bitno je kretati se – naglasila je Mandić.
Za kraj, poslala je jednu motivirajuću poruku. – Drage žene pokrenite se. Mislite na sebe i na svoje zdravlje. Tih sat, dva nekoliko puta tjedno ima više koristi za vas i vaše ukućane, nego zatvaranje u četiri zida. Pustite one koje kažu: “Imam ti ja vrt, pa dođi meni kopati krumpir umjesto što trčiš bezveze”. Nađite neku aktivnost koja će vas ispunjavati i činiti zadovoljnima – poručila je.
Dvije životne priče Vrbovčanki koje sportskim načinom života doprinose svojem i općem zdravlju zajednice, borbi protiv pandemije Covida – 19, ali i koje istodobno doživljavaju radost u ostvarenim sportskim rezultatima i druženjima. I da, one zrače pozitivnom životnom energijom, koja se onda olako prenosi i na druge žene, koje se žele pokrenuti iz svojih životnih stereotipnih navika. Danijela Marijanović i Zvjezdana Mandić su izuzetno svijetli i pozitivni primjeri iz atletskog svijeta jer promoviraju trčanje kao zdravi način života te definitivno zaslužuju uvažavanje životne i sportske vrbovečke sredine.
Zdenko Brezarić
