“Poljoprivrednici moraju biti drugačiji i inovativni”

0
Komunalac add

Znanstvenik, inženjer i certificirani poljoprivrednik prof. dr. sc. Stjepan Car svoje umirovljeničke dane provodi vrlo aktivno. Iako i dalje angažiran u struci, uspješno vodi i obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo s ekološkim certifikatom za uzgoj jezgričavog i koštunjičavog voća.

Inače, doktor Stjepan Car svoj radni vijek proveo je u Končar – Institutu za elektrotehniku. 1968. godine završio je gimnaziju u Vrbovcu, četiri godine kasnije diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, 1976. godine magistrirao, zatim i doktorirao te stekao titulu doktora tehničkih znanosti iz područja elektrotehnike.

U biografiji prof. dr. sc Stjepana Cara posebno se ističe njegov angažman u području inovacija te razvoju tehničke kulture i tehničkog stvaralaštva, za što je nagrađen i nagradom za životno djelo „Faust Vrančić“ i to posebice zato što je na njegovu inicijativu Udruga inovatora Republike Hrvatske osnažila svoje djelovanje prema gospodarskim subjektima, inovativnim poduzetnicima i udruženjima obrtnika.

Svoju priču u poljoprivredi doktor Car započinje vinogradarstvom u slobodno vrijeme, ali vrlo brzo se okreće ekološkom uzgoju, prvenstveno aronije. Ostatak voćnjaka čine pretežno jabuke, kruške, maline i borovnica, ali ima i drugog voća za vlastite potrebe. – Pod kraj svoje karijere počeo sam proučavati koja je budućnost tehnike, odnosno elektroenergetike. Zapravo sve ide prema održivom razvoju, smanjenju CO² i novim materijalima koji to omogućuju. Važan je održivi razvoj, tj. razvoj koji iza sebe ne ostavlja trag i ne zagađuje. Poljoprivreda je vrlo „prljava“ industrija, zato što upotreba umjetnih gnojiva i pesticida u tlu ostavlja tragove i to je neodrživo – pojašnjava profesor Car. Dodaje kako je poljoprivreda danas okrenuta velikoj zaradi, ali takva proizvodnja hrane nije održiva. Profesor Car je i ranije bio uključen u problematiku poljoprivreda u vrbovečkom kraju i to kroz svoj znanstveni rad, a sada je postao i praktičan poljoprivrednik. – Skupio sam dovoljno informacija pa sam pomislio – zašto je ne bi započeo? U mirovini sam pa si mogu dozvoliti bavljenje ekološkom poljoprivredom, što još uvijek nije sasvim dohodovno, ali je veliko zadovoljstvo – kaže.

Na svom OPG-u brine o 0,5 ha aronije sorte Nero i 0,3 ha mješovitog voćnjaka. Kako navodi, tlo je pripremano godinu dana sijanjem rauole i njenim zaoravanjem za zelenu gnojidbu. Korišten je i stajnjak iz malog seoskog gospodarstva te je zemlja primijenjena oranjem, podrivanje na dubinu od 40 cm i usitnjavanjem. Trogodišnje sadnice koje su ručno posađene u jesen 2015. godine već su iduće godine dale prvi simbolički urod što dokazuje kvalitetu sadnog materijala i pravilnu obradu tla za ekološku proizvodnju plodova aronije. – Nije problem proizvesti, problem je plasirati proizvod. Uvidio sam da ću plodove teško prodavati, pogotovo zato što nemam dovoljnu količinu za velike trgovačke lance, a u vrijeme kada svi imaju npr. jabuke, cijena je preniska. Zato sam odlučio napraviti komoru za hlađenje voća kapaciteta 15 m3 i poseban hladnjak za brzo zamrzavanje. Uložio sam i u stroj za pranje voća prije skladištenja, prodaje ili prerade. Investicija u ekološku proizvodnju voća napravljena je iz vlastitih sredstava i sredstava Programa ruralnog razvoja Zagrebačke županije – pojašnjava profesor Car te dodaje kako je potrebna mehanizacija za održavanje voćnjaka nabavljena isključivo iz vlastitih sredstava. Ovako organizirano i vođeno gospodarstvo osiguralo je svoju održivost u bilo kakvim tržišnim prilikama, a ovisno o potražnji na tržištu i ekonomskoj isplativosti postoji i mogućnost širenja po zasađenim površinama, asortimanu voća i njegovoj preradi. Kroz cijeli razgovor napominje kako poljoprivrednici (osobito ekološki) relativno jednostavno mogu doći do subvencija Zagrebačke županije, ali i pomoći iz drugih izvora. Trećinu investicije u ovo ekološko gospodarstvo osigurala je Zagrebačka županija.

OPG Stjepan Car ove godine proizveo je 1700 litara ekološkog soka . – Kada sam krenuo u priču sa sokom, odlučio sam da ću cijeli proces proizvodnje ekološkog soka odrađivati na svom imanju. Previše je komplicirano nekome voziti sirovinu da bi od toga napravio ekološki sok. Zato sam odlučio preurediti svoju garažu i tamo imam opremu za proizvodnju soka. Dakle, od voća do ekološkog soka. Berem aroniju tjedan dana, a prerađujem tri dana.

Svatko tko se bavi poljoprivredom zna da je od proizvodnje do plasmana težak put. Na pitanje kako i gdje prodaje svoje proizvode profesor Car odgovara: – Moraš biti drugačiji. S obzirom da nemam dovoljno jabuka za veću količinu soka, odlučio sam proizvoditi sok od aronije i sok od jabuke s aronijom. Obišao sam neke trgovine s eko proizvodima i jedan veganski restoran. Oni su vrlo brzo pokazali interes za moje sokove i pokrenuli smo suradnju. Sav sok prodam vrlo brzo. Moj najveći problem u poslovanju je to što nemam dovoljno soka. Sigurno ću sve prodati do nove godine i onda opet proizvodimo od jeseni sljedeće godine – navodi. Također pojašnjava kako je sa samom aronijom gotovo nemoguće ući na tržište, jer je jeftina i svi je nude. – Ja sam na tržište ušao prvo sa sokom od jabuke i to s malim količinama. Kada su trgovci otkrili da je ta marka dobra, onda sam rekao da jabuke više nemam, ali sam im ponudio jabuku u kombinaciji s aronijom, što mi je na kraju otvorila vrata za plasman aronije na vrlo zahtjevnom tržištu – objašnjava profesor Car.

Ekološka poljoprivreda ima svoja pravila, a poštivanje procesa ekološkog uzgoja i proizvodnje često se kontrolira. Certifikat je dokaz pouzdanog ekološkog gospodarstva, a da bi se dobio takav certifikat potrebne su četiri godine i sve to pod strogom kontrolom nadzornika.  – Danas nije problem doći do informacija. Postoje brojne službe, ali i publikacije koje su na raspolaganju poljoprivrednicima. Moja poruka poljoprivrednicima je da budu inovativni, okrenu se isplativijim proizvodima i proizvodima koji imaju budućnost. Pomoć u tome mogu im itekako biti i institucije koje sufinanciranju poljoprivrednu proizvodnju.

Naš sugovornik na kraju posebno ističe kako, u trenutnim uvjetima, ozbiljnog uspjeha u poljoprivredi ne može biti bez udruživanja. Bilo kroz zadruge ili neke druge oblike. – Zadruga je vrlo fleksibilan oblik udruživanja, u kojem se može specijalizirati za različite stvari. To može biti u vidu korištenja opreme, plasmana proizvoda i slično. Zadrugarstvo je ključ budućnosti. To je najmoderniji obli rada – zaključuje prof. dr. sc. Stjepan Car.

 

Komentiraj

Molimo Vas da unesete svoj komentar
Molimo Vas da ovdje unesete svoje ime