Prve košarkaške utakmice koje su igrali vrbovečki gimnazijalci prije 50 godina s drugim košarkaškim ekipama su zapravo i počeci košarkaškog sporta u Vrbovcu. Međutim, košarka se prije pola stoljeća nije održala u Vrbovcu kao sport kojem bi se prišlo na organizirani, stručni i ligaški sustav natjecanja.
Osvajanje prvog mjesta jugoslavenske reprezentacije na Svjetskom košarkaškom prvenstvu 1970. u Ljubljani izazvao je veliki interes i popularizaciju košarke diljem Jugoslavije. Toj košarkaškoj euforiji nije odolio ni Vrbovec u kojem su prije svega osnovnoškolci i srednjoškolci bili opčinjeni košarkom. Na igralištu kod vrbovečke osnovne škole 1970. godine bili su postavljeni koševi na kojem su mladići željni košarke provodili slobodno vrijeme igrajući taj atraktivni sport. U tom početku mladiće nije imao tko okupiti, odnosno nije bio iskazan interes od sportskih društava da košarka postane sastavnica vrbovečkog sporta.
Početkom 1971. godine na inicijativu prof. Miroslava Barića okupilo se 15-tak gimnazijalaca koji su formirali košarkašku ekipu. Tu sportsku inicijativu ubrzo su prepoznali i u Sportskom društvu „Zrinski“ pa su se njihovi čelni sportski djelatnici založili da im pomognu u radu i uvrste ih u jednu od svojih sportskih sekcija. Miroslav Barić je bio ujedno i trener novoformiranog košarkaškog kluba.
O tim prvim vrbovečkim košarkaškim počecima napisao je tada tajnik SD Zrinski, Božidar Gotal slijedeće:
„Košarka oduševljava tehnikom, tempom, bravuroznošću, duhovitošću. Ona postaje prava ljubimica nacije, spremna da sahrani svoje „nogometno božanstvo“. Unutar SD„Zrinski“ formiran je na inicijativu gimnazijalaca i njihovog ambicioznog nastavnika tehničkog odgoja, Miroslava Barića, košarkaški klub. Prvi susret, odnosno prvi službeni koš u nedjeljnoj utakmici protiv košarkaškog kluba iz Dugog Sela, simbolički je obilježio da je i vrbovečka omladina prihvatila košarku. Bilo je naprosto uživanje gledati s koliko su se žara golobradi mladići unosili u igru. Do jučer sportski anonimci Antonić, Zukanović, Petrunić, Jakopec, uvjerili su nas da će biti za vrbovečke poklonike sporta još ugodnih trenutaka na sportskom igralištu. Vodstvo tokom cijele utakmice morali su na samom kraju prepustiti kondicijski spremnijim gostima. Minimalan poraz s protivnikom koji ima iza sebe dvije godine rada je njihova moralna pobjeda i podstrek da košarku prihvate kao svoju prvu ljubav. Na nama je da im u tom nastojanju pomognemo. Sredstva iz općinskih sredstava su simbolična, a oprema je vrlo skupa. Neka ovo bude ujedno i apel građanima i radnim organizacijama da svi zajedno prihvatimo ovaj nadasve lijepi sport u našoj sredini.“ (Božidar Gotal, Pali su prvi koševi, Komuna br. 67., 15. travnja 1971., str. 11.)
Potom je slijedila organizacija košarkaškog turnira u Vrbovcu na kojem su sudjelovali ekipe: Čelik i Garnizon iz Križevaca i Zrinski iz Vrbovca. Tada su bili postignuti slijedeći rezultati: Čelik – Garnizon 38:17, Zrinski – Čelik 24:17 i Zrinski – Garnizon 34:19. Turnir su s dvije pobjede osvojili košarkaši Zrinskog što je još više dalo poleta u redovima vrbovečkih košarkaša. Kasnije su vrbovečki košarkaši igrali i na prvenstvu srednjih škola u Zagrebu. Dakako, da je svaki sportski početak izuzetno težak, a posebice kada se radi o novom sportu koji nema nikakve tradicije. Tako se desilo da je izuzetno talentirana sportska generacija gimnazijalaca, koja je u kasnijim godinama bila nositelj sportskih rezultata u nogometu, odbojci, rukometu i kuglanju, nije se uspjela profilirati u košarci. Međutim, ova je darovita generacija sportaša ostavila traga u sportskoj, političkoj, društvenoj, gospodarskoj, umjetničkoj i znanstvenoj povijesti Vrbovca, ali i diljem Hrvatske od Vrbovca, Rijeke, Križevaca, Ivanić-Grada do Zagreba.
Međutim, bilo je više objektivnih faktora koji su kočili razvoj košarke u to vrijeme. Košarka je dvoranski sport, a u to doba u općini Vrbovec nije bilo sportske dvorane, što je onda zahtijevalo da se utakmice igraju u Zagrebu. Sportska dvorana u Vrbovcu je izgrađena krajem 1978. godine. To je u startu bio veliki hendikep za razvoj košarke koji se mogao igrati u Vrbovcu samo za vrijeme lijepog vremena. Uz taj glavni sportski infrastrukturni problem zašto se košarka nije profilirala u Vrbovcu sredinom druge polovice 20. stoljeća bili su višeslojni. Naime, to nije uspjela iz više razloga: jedan dio gimnazijalaca nastavio je studiranje u Zagrebu ili Rijeci ili se opredijelio za drugi sport. Međutim, glavni je razlog bio što nakon sjedinjenja SD Zrinskog i SD PIK Vrbovca početkom 1972. u novoformirano SD PIK Vrbovec nije nastavljen rad s košarkaškom sekcijom. Poslije fuzije sportskih društva nije bilo iskaznog interesa za košarku pa se svega nakon godinu dana taj atraktivan sport izgubio u vrbovečkim sportskim bespućima.
U drugom pokušaju nakon 20 godina u Vrbovcu je osnovan Košarkaški klub Petar Zrinski koji je preživio sve porođajne muke i djeluje do današnjih dana. KK Petar Zrinski osnovan je 17. travnja 1990., godine, a osnivači su bili: Miroslav Barić, Krešimir Zukanović, Mladen Farszky, Žarko Popović, Branko Jakšić, Renato Predović, Božidar Pankretić, Mladen Bošnjak, Dražen Jendriš, Benedikt Tomljanović, Ljiljana Kluković, Damir Lanović, Denis Jahić, Tomislav Turčin, Mario Hrvoj, Jovica Bašić, Ivica i Danijel Tirić, Ivan Mateković i Bruno Benčak. Za prvog predsjednika izabran je Krešimir Zukanović, a tajnik je postao Zlatko Farsky. Trener seniorske ekipe je bio Mladen Bošnjak, mlađih uzrasta Žarko Popović, a za tehničke stvari bio je zadužen Dražen Jendriš – Cimbra.
(Naslovna slika – KK Zrinski, 1971. Stoje slijeva na desno: Ivica Antonić, Krešimir Zukanović, Jadranko Mijalić, Stjepan Čukulin, trener Miroslav Barić, Mladen Petrunić i Željko Malinarić. Čuče: Zvjezdan Duron, Krešimir Jakopec, Dragutin Kezele, Zlatko Džaja i Jovan Ćuk)
Literatura
- Stjepan Zdenko Brezarić, 2014, Sport, u: Sanja Prijatelj (ur.). Vrbovec – 770 godina. Vrbovec. Grad Vrbovec i Pučko otvoreno učilište Vrbovec. 123-124
- Božidar Gotal. Pali su prvi koševi, Komuna, br. 67., 15. travnja 1971., str. 11.
- Ivan Zukanović, Sport, Komuna, br. 56., 13. lipnja 1970., str. 7.
Zdenko Brezarić
