Ivana Bodrožić: Sinovi, kćeri – Novi roman Ivane Bodrožić donosi nam priču o zaključanosti – društvenoj, obiteljskoj i intimnoj – kroz tri perspektive. Kći koja nakon nesreće ostaje nepokretna, bez mogućnosti govora, prikovana za bolnički krevet, može samo pomicati zjenice. Fizički sputana i svjesna sebe osuđena je na prisjećanje. Sin, zarobljen u tijelu koje ne osjeća svojim, u dodijeljenoj ulozi koja mu je od prve svijesti o sebi strana, prisiljen je izdržati nerazumijevanje i najgora iživljavanja okoline kako bi mogao biti ono što jest. Majka nosi teret generacija, izobličena nasilnim patrijarhatom, odrasta uz zabrane i opomene, s lekcijom kako nikada nije dovoljno dobra u svijetu u kojem nema prostora za njezine želje i htijenja. Ulančani su u jednu priču u kojoj svatko dobiva pravo na svoju istinu, svoju bol i želju da preživi; djeca koja pate za roditeljskom potvrdom, sinovi i kćeri koji žude za prihvaćanjem društva, roditelji oblikovani strahom koji zatim povrjeđuju svoju djecu. Ovaj roman ukazuje na neraskidivu vezu između naših privatnih sloboda, ljudskog dostojanstva i društvenih okolnosti, te posredstvom empatije, kao najvažnijim rekvizitom, razbija okove i otključava naše živote.
Jasen Boko: Život i smrt uz svetu rijeku – Indija je zemlja prema kojoj su rijetki ravnodušni. Mnogi je se plaše, drugi onamo putuju u potrazi za duhovnošću, treći zbog odličnih plaža, četvrti zbog planinarenja… Jasen Boko u novom putopisu otkriva nam svoju ljubav prema toj čarobnoj zemlji i donosi slojevitu priču o značenju koje rijeka Ganges ima za život, kulturu i civilizaciju Potkontinenta, o povijesti te turbulentne zemlje, o raskošnoj mitologiji i odnosima vjerskih zajednica danas, o poimanju siromaštva i bogatstva koje je u Indiji drugačije nego u Europi. Putujući od izvora svete rijeke u Himalaji do njezina ušća u Bangladešu, autor pripovijeda o srdačnim i veselim ljudima koje susreće, o ekonomskom siromaštvu i dubokoj duhovnosti, o burnoj povijesti te zemlje, iznoseći malo poznate činjenice o brutalnosti britanske vladavine i objašnjavajući na koji je način Gandhi ujedinio narod. Boko je silno zabavan kad prepričava mitove o nebrojenim hinduskim božanstvima ili kad pokušava otkriti zašto Indijci piju vodu onečišćene rijeke, dirljiv kad pripovijeda o prijateljima koje je ondje stekao, tužan kad govori o položaju žena u Indiji, oduševljen kad se uvijek iznova susretne sa solidarnošću Indijaca i njihovom spremnosti na pomoć, zaigran kad otkriva na koje sve načine sitni prevaranti obmanjuju naivne turiste, pažljiv kad opisuje najveći vjerski festival na svijetu – Kumbh Melu, bespomoćan kad pripovijeda o životu u logoru Geneva u Dhaki, glavnom gradu Bangladeša… Istražujući život i smrt uz svetu rijeku, Boko sebi i nama pokušava otkriti zašto ga ta zemlja toliko privlači i zašto joj se uvijek vraća. A mi ćemo, čitajući ovu knjigu, otkriti čudesni Potkontinent, naučiti kako se prepustiti Indiji, a onda i zaroniti u sebe preispitujući svoje stavove, uvjerenja i način života te postati bolji, otvoreniji i empatičniji ljudi.
Manuel Šumberac: Plavi cvijet – Dora je dobila na dar sićušnu biljku s tek jednim jedinim listom. Rekli su joj da će biti posebna, velika, najljepša. No treba joj vremena, Dora mora biti strpljiva. Odabrala je vazu, zalijevala je, stavila je na najbolje mjesto. I čekala. I biljka je polako rasla, malo ukrivo, no Dora se nije brinula. Vjerovala je u svoj cvijet. No jednog je dana biljka prestala rasti. Nakon nekog vremena Dora je postala nestrpljiva. Pa koliko mu vremena treba? Zašto nije jednostavan? Zašto nije poput ostalih? – pitala se Dora. Možda taj cvijet ne mora biti toliko poseban, možda može biti poput drugih? I taman kad je odustala, plavi ju je cvijet iznenadio. Krasnu priču o strpljivosti, trudu, o odrastanju i razvitku divno je ispričao i ilustrirao nagrađivani ilustrator Manuel Šumberac. Priča je to i posebnosti koju nosimo u sebi te o vremenu koje svakome od nas treba da za razvoj. Neki su sporiji, a neki brži, no važno je da si damo vremena kako bismo svoju posebnost mogli pokazati najljepšim cvjetovima.
Pripremila: Mateja Hrgovan, Narodna knjižnica Vrbovec
