Negovčanin Vid Fašaić jedini olimpijac iz Vrbovca

I dok se cijela Hrvatska raduje i veseli nastupima hrvatskih olimpijaca i osvojenim olimpijskim hrvatskim medalja na XXXII. ljetnim olimpijskim igrama u dalekom Tokiju, to je lijepa prigoda da se podsjeti da je na području grada Vrbovca prije 110 godina rođen hrvatski olimpijac Vid Fašaić. San svakog sportaša je nastup na olimpijskim igrama, osvajanje olimpijskih odličja je kruna njihovih karijera, a osvajanjem zlatne olimpijske kolajne ulaze u svijet „sportskih besmrtnika“.

Vid Fašaić rođen je 6. lipnja 1911. godine u Negovcu. Potječe iz seljačke obitelji od oca Luke i Marije rođ. Antolković. Pučku školu završio je u rodnom selu 1922. godine, a potom je nastavio daljnje školovanje u Zagrebu gdje je maturirao u I. državnoj realnoj gimnaziji 1930.  godine. Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Apsolvirao je akademske godine 1934./35., a diplomirao 20. lipnja 1938. godine.

Usporedo sa stjecanjem svojeg obrazovanja u Zagrebu, intenzivno se bavio sportom jer je pristupio u članstvo nekadašnjeg zagrebačkog Veslačkog društva Gusar, a sadašnjeg Veslačkog kluba Trešnjevka. Odgovornim, savjesnim i predanim pristupom prema sportskim obvezama te discipliniranim i napornim treninzima na zagrebačkim jezerima ubrzo je ostvarivao zapažene sportske rezultate. U raznim disciplinama bio je višestruki prvak Zagreba i Kraljevine Jugoslavije. To nije promaklo u veslačkim krugovima pa je postao i jugoslavenski veslački reprezentativac. Prvi puta je nastupio na Europskom prvenstvu u veslanju u Beogradu 1932. godine, gdje je u paru s Zdenkom Kirmajer (Kirchmayerom) osvojio 5. mjesto u dvojcu na pariće. Na Europskom prvenstvu 1933. godine održanim u Budimpešti ispali su u prednatjecanju. Fašaić se ponovo natjecao na Europskom prvenstvu u Berlinu 1935. godine, ali ovaj puta s Dragom Matulajom (Bosanska Gradiška, BiH, 18. II.1911. – Zagreb, 14. II.1996.) gdje su zauzeli šesto mjesto. Prvak Jugoslavije je s Matulajom u 2xSMA (dvojac na pariće) u Beogradu 1936. godine. Njegov sportski kolega Matulaj, također je bio uspješni član zagrebačkog VK Gusar te natjecatelj u VK Galeb iz Zemuna.

Kruna njegove bogate sportske karijere bio je nastup kao olimpijca Kraljevine Jugoslavije na XI. olimpijskim igrama u Berlinu koje su otvorene 1. kolovoza i trajale su do 16. kolovoza 1936. godine, u vrijeme vladavine Adolfa Hitlera. Natjecanje u veslanju u dvojcu na pariće odvijalo se od 12. do 14. kolovoza 1936. na veslačkoj stazi jezera Grünau. Spada u prvu generaciju hrvatskih veslača koji su nastupili na jednim olimpijskim igrama. U dvojcu na pariće s Dragom Matulajom u kvalifikacijama 12. kolovoza u 2. skupini utrku su završili 4. mjestu s vremenom 7 minuta 17 sekundu i 7 stotinki.  Priliku za finale tražili su u repesažu 13. kolovoza, ali su ponovo u 2. skupini zauzeli 4. mjesto, ali ovaj puta s lošijim vremenom 8 minuta 22 sekunde i 8 stotinki. U finalnoj utrci koja je održana 14. kolovoza zlato su osvojili Britanci Beresford i Southwood,  srebro Nijemci Kaidel i Pirsch dok su se brončanim medaljama okitili Poljaci Verey i Ustupski. Kasnije je njegova sportska karijera bila u silaznoj putanji kako zbog obiteljskih i poslovnih razloga tako i zbog izbijanja Drugog svjetskog rata.

Brak je sklopio 1940. godine sa Zoricom Antoljak, rođ. 12. ožujka 1915. godine u Sarajevu, iz kojeg je rođena kći Marija Vlasta Fašaić 30. rujna 1944. u Zagrebu, koja je zasnovala bračnu zajednicu s Ivanom Šeparovićem.

Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske Vid je radio na trasiranju i sudjelovao u izgradnji ceste Sveti Juraj – Krasno u razdoblju od 1941. do 1944. godine za izvoz šumskih proizvoda Velebita na Jadransko more. Poslije Drugog svjetskog rata profilirao se kao kompetentna i stručna osoba u šumarskoj struci pa je profesionalnu karijeru i nastavio u šumarstvu. Zapošljava se u šumskom građevinarstvu i drvnoj industriji te nastavlja raditi na izgradnji šumskih pruga, ali ovaj puta na cijelom šumskom području Slavonije gdje postiže vrsne rezultate. Bio je direktor Šumsko-građevinskog poduzeća Nova Gradiška. U razdoblju od 1953. pa sve do umirovljenja 1977. godine radio je u drvnoj industriji na rukovodnim funkcijama u nekoliko poduzeća. Najprije je bio direktor DIP-a Novoselec, pa DIP-a Sisak i na kraju direktor Poslovnog udruženja drvne industrije Hrvatske. Za svoj rad, osobito za organizaciju konkretnih radova na terenu i u drvnim poduzećima, dobio je priznanja od Ministarstva šuma i Privredne komore. Također je za samoprijegoran rad u Hrvatskom šumarskom društvu, čiji je bio dugogodišnji član, primio zlatnu plaketu i povelju, te niz inih priznanja.

Vid je vrlo rado navraćao u Negovec u posjet rodbini i prijateljima, a svojem rodnom selu pomagao na razne načine. Sudjelovao je 1969. godine na svečanom otvaranju nove zgrade osnovne škole te je tom prigodom osobno prerezao vrpcu, čime su Negovčani odali počast velikom sportašu i intelektualcu. Tada se u Negovcu odvijala trostruka svečanost: otvaranje asfaltirane ceste, nove školske zgrade i postavljanje spomen-biste Mariji Jurić Zagorki, (Negovec, 2. III. 1873. – Zagreb, 30. XI. 1957.), prvoj hrvatskoj novinarki i književnici. Vid Fašaić je preminuo 11. travnja 2003. godine u Velikoj Gorici.

Malo selo Negovec, koje se prvi puta spominje 1517. godine, podarilo je Vida Fašaića koji se po sportskim rezultatima i profesionalnom uspjesima izdigao iznad ljudske prosječnosti, a opet ostao pristupačna i dobrodušna osoba. Spada u krug rijetkih intelektualaca između Dva svjetska rata s vrbovečkog područja, koji su svojim životnim ostvarenjima i postignućima bili i ostali putokaz i inspiracija mlađim naraštajima u borbi za progresivne preobražaje ljudskih ostvarenja na dobrobit cjelokupne ljudske zajednice. Međutim, žalosno je, da je jedan od najvećih sportaša koji je ikad ponikao s vrbovečkog područja, nije utkan u vrbovečku, sportsku i kolektivnu memoriju i da je njegovo ime i dalje općenito ostalo nepoznato i zaboravljeno u sportskoj ili široj vrbovečkoj javnosti. Potrebno je napomenuti, da je s područja sadašnje Zagrebačke županije na olimpijskim igrama sudjelovalo svega nekolicina olimpijki i olimpijaca pa je to još jedan dokaz velikog sportskog uspjeha kojeg je ostvario Vid Fašaić. U dosad objavljenim vrbovečkim knjigama, almanasima, monografijama ili inim publikacijama, vjerovali ili ne, ime Vida Fašaića nije nikada spomenuto. Međutim, s druge strane ime hrvatskog olimpijca Vida Fašaića navodi se u raznim hrvatskim knjigama, leksikonima i monografijama ili u elektroničkim medijima pa je tako prezentirana njegova bogata sportska karijera koju je ostvario u hrvatskim, jugoslavenskim, europskim i olimpijskim okvirima.

Zdenko Brezarić

Literatura:

1. Stjepan Zdenko Brezarić, 2016., Olimpijac iz Negovca, Vrbovečke novine br. 61.
2. Zdenko Jajčinović, 2007., Olimpizam u Hrvatskoj, Libera Editio, tiskara Svebor, Zagreb, 2007.
3. Jurica Gizdić, 2013., Hrvatska i olimpijska odličja, Alfa, Zagreb, Grafika Markulin, Zagreb, 2013.
4. Hrvatski leksikon drvnih tehnologa, 2002., Šumarski fakultet Zagreb i Tutiz Leksika, Zagreb.
5. Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 1, 1990., Tutiz Leksika, Zagreb.
6. KARTON OSOBE – HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVOhttp://imenik.sumari.hr Pristupljeno 30.07.2021.
7. Vid Fašaić – Wikipedia https://en.wikipedia.org › wiki › Vi… Pristupljeno 30.07.2021.
8. Vid Fašaić — Vikipedija, slobodna enciklopedija – Википедија https://sr.wikipedia.org › sr-el › Ви… Pristupljeno 30.07.2021.
9. OI Tokio: Hrvati na OI, nastupi po sportovima – Veslanje – Glas … https://www.glasistre.hr › sport › oi-tokio-hrvati-na-oi-… Pristupljeno 30.07.2021.