U Bečkom Novom Mjestu su 30. travnja 1671. godine pogubljeni vođe protuhabsburške urote, Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. Uoči pogubljenja napisali su pisma svojim ženama: Frankopan na talijanskom jeziku Juliji Naro, rođenoj Talijanki, a Zrinski, kao hrvatski ban i pisac, na hrvatskom jeziku Katarini, hrvatskoj banici i spisateljici. Petrovo oproštajno pismo supruzi Katarini jedno je od najpotresnijih pisama:
Moje najdragše gospe hižne tovarušice za sada udove
Anne Catharinae Groffinae Zrinske.
„Moje drago serce! Nimaj se žalostiti zverhu ovoga moga pisma niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikaj še naukupe tvojemu Bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga serčeno proščenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseči ako sam te v čem zbantuval ali ti se v čem zameril (koje je dobro znam) oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim. Ja se ufam v Boga vsamogučega koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikaj še meni hoče miluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupa pred njegovem svetem thronušem v dike vekovečne sastanemo. Veče ništar ne znam ti pisati, niti za sina za druga do končanja našega siromaštva. Ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar nej žalosti, ar je tak moralo biti.
V Novom Mestu pred zadnjem dnevom mojega zaživljenja, 29. dan aprila meseca o sedme ore podvečer, leta 1671.
Naj te Gospodin Bog s moju kćerju Auroru Veroniku blagoslovi.“
Groff Zrini Petar
OPIS FOTOGRAFIJE: Oproštajno pismo Petra Zrinskog supruzi Katarini, pisano u Bečkom Novom Mjestu, 29. travnja 1671. godine (čuva se u Riznici zagrebačke katedrale, autor fotografije: Ana Marija Ambrušec)
Ovaj dokument svjedoči o tragediji jedne važne obitelji, a izvornik pisma čuva se u riznici zagrebačke katedrale. Dirljivo pismo hrvatskog bana Petra Zrinskog (rođenog u Vrbovcu 6. lipnja 1621. godine) pravi je dokaz hrabrosti i prikaz duboke osjećajnosti, ujedno pomirbe sa sudbinom. I sama Katarina doživjela je tragičan kraj, jer su ju bečke vlasti osiromašenu zatočile u Grazu s malodobnom Aurorom Veronikom. Kada su je odvojili od kćeri, tjelesno je i duševno oboljela 1673. godine te umrla u samostanu.
Slomom urote bila je slomljena moć dviju najutjecajnijih hrvatskih velikaških obitelji Zrinskih i Frankapana te oslabljena sposobnost hrvatskog plemstva da se bori za municipalna prava zemlje. Osim toga, sva je njihova imovina bila konfiscirana, a zapljenom njihovih imanja velik dio banske Hrvatske i Primorja došao je pod upravu Dvorske komore, što je imalo dalekosežne posljedice na sveukupan razvoj hrvatskih zemalja.
Pripremila: Ana Marija Ambrušec, mag. hist.
