Od početka 1945. godine odnosi komunističkog režima s Katoličkom Crkvom bili su izrazito zategnuti. Sveta stolica, odnosno Papa Pio XII,. imenovao je 1952. godine kardinalom Alojzija Stepinca (Brezarić, 9. V. 1898. – Krašić, 10. II. 1960.), a Jugoslavija je prekinula diplomatske odnose s Vatikanom. Početkom 1960-tih godina u FNR Jugoslaviji komunističke vlasti još uvijek raznim zakonskim, političkim, represivnim i društvenim aktivnostima nastoje smanjiti utjecaj Katoličke crkve u hrvatskom narodu. Pri tome je država činila velike napore da smanji broj mladih koji su se školovali za svećenike. Borba protiv religije bila je sastavni dio narodne vlasti koje su htjele smanjiti utjecaj katoličkih struktura na vjerski i životni svjetonazor. Katolička crkva predstavljala je u tim vremenima i dalje latentnu i konstantnu prijetnju za razvitak komunističkog sustava. Jugoslavenske vlasti prema crkvenim predstavnicima provode razne oblike pritisaka i zastrašivanja, pa su se pri tome vodili i sudski montirani postupci prema najvišim crkvenim dostojanstvenicima, koji su bili osuđeni na prisilni rad i dugogodišnje kazne zatvorskog robijanja. U tom razdoblju još se uvijek vrši pritisak na učenike ili na radnike da ne prisustvuju vjerskim obredima ili drugim akcijama vjerskog ili duhovnog karaktera. Unatoč tome hrvatski narod je u velikom broju pohodio na sv. misu, obavljao crkvene obrede i svetkovao kršćanske blagdane.
Inicijativa za izgradnju kapele
Inicijativa za izgradnju kapele u Poljanskom Lugu početkom 1960-tih godina nije bila samo od vjerskog katoličkog značaja nego je prerasla u društveno-politički slučaj u općini Vrbovec. Ta inicijativa nije naišla na blagonaklono odobravanje od općinskih struktura, tim više što je u akciju izgradnje bio uključen osvjedočeni antikomunist Franjo Žnidarec (Mala Gora, 21. XI. 1927. – Zagreb, 21. XII. 2001.). Međutim, inicijativa je bila prihvaćena od strane vjernika i mještana i više se nije mogla zaustaviti u Poljanskom Lugu. Uz župnika Žnidarca kao izraziti neprijatelji jugoslavenskog poretka bili su evidentirani: prijašnji vrbovečki župnik Antun Kolarić, gradečki župnik Ivan Žinić i župnik iz Lovrečke Velike Ivan Prlić. Za Kolarića, Prlića i Žnidarca bilo je konstatirano da u svakoj prigodi u svojim propovijedima i u razgovoru s građanima nastoje prikazati nesnosno stanje za svećenstvo i vjeru u ondašnjim vremenima. Spomenuti župnici pod svaku cijenu žele okupiti omladinu i staviti je pod svoj utjecaj zbog čega upotrebljavaju razne forme i metode za održavanje vjeronauka. Pored navedenoga, župnici su bili veliki protivnici Staleškog društva katoličkih svećenika, koji nisu pokazivali ni najmanju volju da se učlane u isto.
U to vrijeme je prema popisu stanovništva iz 1961. godine u Poljanskom Lugu bilo 607 stanovnika koji je u ondašnje vrijeme bio među najvećim selima u općini Vrbovec. Naime, tada je u općini Vrbovec veći broj stanovnika imala samo Lonjica i susjedna Poljana (Vrbovec -1.911, Lonjica – 911 i susjedna Poljana – 743). Prema tome vjerska inicijativa koja je proizašla iz sela koje je imala snagu 4. mjesta po broju stanovnika u općini Vrbovec, jednostavno nije mogla biti zanemarena. A kada se k tome pribroje i susjedna sela Poljana i Prilesje na okupu je bilo 1.689 žitelja. Inače, najveći broj stanovnika u Poljanskom Lugu zabilježen je u popisu stanovnika iz 1953. godine kada je bilo evidentirano 618 mještana. Od 1961. u Poljanskom Lugu, kao i u većini mjesta u općini Vrbovec dolazi do konstantnog pada stanovništva, odnosno depopulacije. U Poljanskom Lugu je prema popisu iz 2011. zabilježeno 425 žitelja. Međutim, isto tako je potrebno napomenuti da je Josip Buturac napomenuo da se Poljanski Lug spominje 1917. godine, a prema popisu stanovništava iz 1910. popisano je 120 stanovnika u Poljanskom Lugu. Tada su se podaci od 1910. do 1931. odnosili na dio naselja, a od 1948. kao naselje Poljanski Lug. Prema tome naseljavanje novih stanovnika, uglavnom iz Hrvatskog zagorja, započelo je prije Prvog svjetskog rata na području pod vlasništvom markiza Eugena de Piennesa. Tako je u blizini Poljane i Prilesja nastalo novo selo koje je u jednom dijelu javnosti prozvanoi kao Barake. Doduše, kod jednog manjeg dijela vrbovečkog stanovništva još se uvijek i dan danas može čuti da Poljanski Lug nazivaju Barake.
Agata Jagica Hršak darovala kuću
Prije izgradnje kapele vjernici iz Poljanskog Luga pohodili su na sv. mise u Vrbovec ili u povremeno u obližnju Poljanu. Stoga se inicijativa za izgradnju kapele u vlastitom selu nametnula kao neminovnost životnog pulsa koji je prožeo Poljanski Lug u tom vremensko-povijesnom slijedu, ali i kao duhovna potreba vjernika za sakralnim identitetskim objektom. Kapela u Poljanskom Lugu blagoslovljena je 24. rujna 1961. godine. Blagoslov je izvršio Leopold Rusan, župnik i prelat iz Remeta (Karivaroš, Gornja Stubica,12. XI. 1881. – Zagreb, 2. VIII. 1963.). Inače, Leopold Rusan nema nikakve veze s Brčevcem. u kojem je rođen njegov rođak svećenik, isusovac i pisac Mate Rusan (Brčevec, 11. II. 1930. – Zagreb, 27. VIII. 2011.). koji je kao mladomisnik kasnije služio misu u Poljanskom Lugu.
Na poticaj župnika Franje Žnidarca udovica Agata, poznatija kao Jagica Hršak iz Poljanskog Luga, kupila je kućicu svoga brata Josipa Vučelovskog, koja je bila privremeno pretvorena u kapelu. To je jedinstveni slučaj koji se desio na području vrbovečke župe da bi se obiteljska kuća pretvorila u sakralni objekt. Darovnim ugovorom tu kućicu daruje župnoj crkvi sv. Vida u Vrbovcu. Tadašnja kapela se nalazila na zemljištu današnjeg DVD-a Poljanski Lug. Tim životnim činom ime Jagice Hršak ostalo je trajno usječeno u kolektivnu memoriju Poljanskog Luga, ali i u vrbovečkoj župi. To je bio nesvakidašnji primjer njezinog iskazivanja velike duhovne pobožnosti, predanosti katoličkoj vjeri i nesebičnosti u radu za dobrobit cijelog sela. Na obiteljskom imanju Jagice Hršak bilo je odranije postavljeno drveno raspelo što je samo potvrđivalo snažnu prigrljenost Katoličkoj crkvi. Agata je rođena je u siromašnoj obitelji Vučelovski 1900. godine u Kolenici, udajom preuzela prezime Hršak, a preminula je 12. ožujka 1974. godine u Poljanskom Lugu.
Po odobrenju tog ugovora došlo je do eksproprijacije kuće u korist osmogodišnje škole u Poljanskom Lugu. Napomenimo da je prva generacija učenika u Poljanskom Lugu nastavu pohađala školske godine 1951./52. Nakon godine dana pogađanja između općine Vrbovec i Župnog ureda Vrbovec isposlovana je dozvola Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu, kojom se otvara privremena kapela u Poljanskom Lugu. Na nedjelju prije Duhova kućica je pretvorena u kapelu i blagoslovljena – služila se prva sv. misa. Na blagdan Presvetog Trojstva bilo je malo proštenje u čast Presvetog Trojstva.
Tegobna izgradnja kapele
No, ubrzo potom od strane Narodnog odbora općine Vrbovec dolazi rješenje kojim se pristupa eksproprijaciji. „Župni ured ima srušiti kuću i materijal otkloniti kamo želi u roku od osam dana, ako to ne učini sam, na trošak župne crkve učinit će to NOO Vrbovec, a inventar pohraniti kod Kotarskog suda u Vrbovcu.“ Nakon izložene situacije Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu upućuje župnika da se obrati na Kotarsku vjersku komisiju u Križevcima. Tada je predsjednik Kotarske vjerske komisije bio Josip Vereš, (Čađavica, 1920.- Zagreb, 12. X. 1983.), koji je ujedno bio i predsjednik kotara Križevci (1952.-1955. i 1959.-1963.). Vereš je obećao doći u Poljanski Lug što je i učinio. U dužem razgovoru s mještanima određeno je da se kuća mora rušiti, a sa župnikom Žnidarcem će se razgovarati o gradnji novog objekta. Nakon što je župnik Žnidarec pozvan, dogovoreno je da će općina Vrbovec dati odštetu za zemljište i zgradu, izdati građevinsku dozvolu, a župnik neka uredi lokaciju – zemljište za novogradnju. U ovim kontaktima i u djelovanju predsjednika kotara Križevci Vereša iskazan je pomirljiviji odnos prema željama stanovnika Poljanskog Luga i prema vrbovečkoj župi sv. Vida što se kasnije manifestiralo izdavanjem potrebnih općinskih građevinskih dozvola.
Nakon neočekivanog zapleta nije bilo drugog rješenja, nego da se započne s izgradnjom nove kapele. Pristupilo se izradi nacrta kapele, kupljeno je zemljište površine 100 čhv od Franje Mertića, nabavljen potrebni materijal, te postavljeni temelji pod vodstvom zidara Alojza Strižeka. Dobivena je građevinska dozvola, a mještani su oduševljeno pristupili radovima i pomagali kod gradnje nove kapele na udaljenosti nekih 200 m od stare. Župna spomenica spominje mnogo poteškoća nastalih pri gradnji kapele, koja je unatoč mnogim mukama bila privedena kraju, ali uz dosta duga. Prema sjećanju Ane Puškarić, kada je dolazila milicija, žene su mijenjale muškarce prigodom gradnje, a u čišćenju cigle su sudjelovala i djeca jer je milicija išla po selu i kažnjavala sve koji su tu radili. U gradnji sudjelovao je i jedan stariji zidar, umirovljenik po prezimenu Stajić. U betonsku deku koja drži toranj ugrađeno je nekoliko kolskih osovina koje je narod poklonio jer nije bilo betonskog željeza. Nije bilo niti novca jer je bilo opće siromaštvo, a ljudi iz Poljanskog Luga su uglavnom u većini živjeli od poljoprivrede. Unatoč tome za izgradnju kapele sakupljali su se financijski prilozi po selu. U tim akcijama, primjerice Ana Cvetek darovala je 4.000 dinara za izgradnju kapele, koja se i sama teško i uz puno odricanja borila u svom životu. Za nju je to bio veliki novac, koji ona više nije nikada imala u svojim rukama. Bilo je također i drugih primjera odricanja i kod drugih stanovnika Poljanskog Luga koji su zdušno i s velikim vjerskim zanosom radili na izgradnji kapele. Tako je primjerice Pavao Lernatić zv. Pavlek danonoćno sudjelovao u građevinskim i inim radovima.
Te godine bila je regulacija rijeke Glogovnica i bujice vode su nanijele dosta pijeska na obalu ispod starog poljanskog mosta koji već tada nije funkcionirao. Taj pijesak je bio dobro došao za zidanje kapele. Vjernici bi rekli Božja volja ili čudo, a psiholozi sinkronicitet. Na kraju svih peripetija izgrađena je kapela dimenzija 11 x 4 m, toranj sa zvonom, visok 10 m koja spada među najveće kapele u vrbovečkoj župi. Napomenimo da žitelji Poljanskog Luga ponosno naglašavaju da je u njihovom selu izgrađena crkva.
Uređenja kapele Gospa Fatimska
Godine 2003. pristupilo se obnovi unutrašnjosti kapele i izvanjskog dijela. Napravljeno je novo krovište prekriveno biber crijepom. Obitelj Marijana i Jasne Tarandek darovali su novi kip Majke Božje Fatimske. Kip Majke Božje, veliki križ na zidu i sliku Presvetog Trojstva darovao je župnik Dubravko Lauš. Kupljeno je novo misno ruho i novi oltarnici. Izvedena je nova elektrifikacija s novim rasvjetnim tijelima, pozlaćen je kalež.
Tijekom 2007. godine asfaltiran je pristup kapeli, most i staze, postavljena su nova drvena vrata na glavnom ulazu i ulazu u sakristiju. Kapela ima kamenu menzu, drveni ambon, kip Gospe Fatimske i sv. Antuna Padovanskog, veliki zidni križ s korpusom, klupe, ormar za liturgijsko ruho, misnice; bijela (2), crvena, zelena, ljubičasta, tri albe, lekcionar (A+B+C).
Za 50 godina kapele u Poljanskom Lugu sudjelovali su mještani u uređenju objekta. Krečili su Franjo Sruk i Adam Gregurić. Glazuru su postavili Jerko Boban i Ivan Luketić koji su kasnije lijepili pločice uz pomoć obitelji Mirjane i Dragutina Gregurića. Sve je to bilo urađeno uz financijsku potporu Mjesnog odbora Poljanski Lug. Uređenje sakristije izvršio je Ćurić, a kuma zvona kuma Ana Bertović je kupila oltar i za života puno darivala crkvi. Jadranka Luketić darovala je misnicu, haljinu i ine potrepštine. Štefica Mutak kupila je tegle za cvijeće. U akciju su se uključili i umirovljenici Poljanskog Luga, koji su isto darovali tegle za cvijeće, pokrivalo za oltar i druge predmete. Marija Leljak je radila na uređenju i sadnji cvijeća oko kapele zajedno s Lukrecijom, Manuelom, Helenom i Barbarom. Zahvaljujući mjesnom odboru u kapeli je ugrađeno električno zvono.
U organizaciji Mjesnog odbora Poljanski Lug na čelu s predsjednikom Dubravkom Heršakom i DVD-a Poljanski Lug s predsjednikom Marijom Androićem, te uz potporu župe sv. Vida i župnika Zorana Grgića, gradskih vlasti i ljudi dobre volje, na svečani način je 19. rujna 2021. godine obilježena 60. obljetnica izgradnje kapele.
Akciju koju je započela Agata Jagica Hršak sa župnikom Franjom Žnidarcem završila je izgradnjom kapele u Poljanskom Lugu koja je posvećena Gospi Fatimskoj. To je naziv, koji su katolici dali Blaženoj Djevici Mariji, a Katolička crkva je službeno priznala ukazanja Blažene Djevice Marije iz 1917. godine u portugalskom gradu Fatimi. Kapela Gospe Fatimske predstavlja simbol borbe za katoličku vjeru u Poljanskom Lugu u vrijeme pogoršanih odnosa komunističkog režima prema Katoličkoj crkvi. U tom kontekstu, veliku životnu žrtvu podnijela je prostodušna seljanka Agata Jagica Hršak, koja unatoč svim životnim nedaćama i problemima nije odustala od svojih vjerskih pobuda, zagovora i vjere u kršćanske vrijednosti. Međutim, to je bilo ujedno i veliko postignuće u životu i poticaj u daljnjem radu mladog tada 34-godišnjeg župnika Franje Žnidarca na pomicanju aktivnosti u duhovnom i vjerskom životu vrbovečke župe. I da se ne zaboravi, prvi zvonar od 1961. godine bio je Pavao Lernatić, te kasnije Đuro Bunčić i sadašnji je Dragutin Gregurić.
Izgradnja kapela po selima u općini Vrbovec bile su izvršene prije Prvog svjetskog rata u jednom manjem broju, a uglavnom su se kapele ili poklonci gradili između dva svjetska rata ili krajem 20. stoljeća. Upravo stoga inicijativa za izgradnju kapele početkom 1960-tih godina potrebno je promatrati u kontekstu zaoštrenih društveno-političkih okolnosti u kojima komunističke vlasti ne gledaju blagonaklono na izgradnju sakralnih objekata i spram aktivnosti Katoličke crkve u širenju svog nauka i kršćanskih vrijednosti u svakodnevnom životu. Ipak, tijekom 1960-ih dolazi do poboljšanja odnosa između Jugoslavije i Katoličke crkve. Tome je doprinijela liberalizacija u samoj Jugoslaviji, a i promjene koje je Katolička Crkva doživjela u okviru Drugog vatikanskog koncila. U međuvremenu, od 1962. godine počeo je izlaziti Glas Koncila, koji je postao najvažnije crkveno glasilo. Pregovori između Svete stolice i Jugoslavije počeli su 1964. godine, a okončani su 26. lipnja 1966. godine potpisivanjem protokola u Beogradu kojim su regulirani odnosi Svete Stolice i SFRJ. Tim protokolom jugoslavenske vlasti su potvrdile slobodu vjeroispovijesti, jednakopravnost svih vjerskih zajednica i odvojenost crkve i države što je dovelo do poboljšanja odnosa između Crkve i države. Vatikan je s druge strane izjavio da svećenici ne mogu svoje crkvene i vjerske funkcije zloupotrebljavati u političke svrhe i osuđeno je političko nasilje i politički terorizam. U Jugoslaviji je od 1966. godine bila dopuštena prodaja ploča s Božićnim pjesmama u trgovinama. Dozvoljena je i izgradnja prve nove poslijeratne crkve u Zagrebu (u Sigetu). Stoga nema dvojbe da je u Poljanskom Lugu izgrađena prva od poslijeratnih kapela u vrbovečkoj župi, a i puno šire, i to u vrijeme još uvijek teških i složenih društveno-političkih odnosa između jugoslavenskih vlasti i Katoličke crkve. Poslije 1966. godine nema više takve izražene državne presije prema crkvi pa su se počele graditi crkveni objekti, kao primjerice kapela sv. Nikole Tavelića 1971. u Vrbovečkom Pavlovcu.
Zdenko Brezarić
Izvori i literatura.
Miroslav Akmadža, (2004.), Katolička crkva u Hrvatskoj i komunistički režim 1945.-1966, Otokor Keršovani, Rijeka.
Josip Buturac, (1984.), Vrbovec i okolica 1334-1984, Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, Zagreb.
Rudolf Gretić i Ivica Popović, (1956.), Historijski elaborat područja stanice Narodne milicije Vrbovec, Muzej policije Zagreb.
Mirko Korenčić, (1979.), Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857-1971.,Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb.
Zdenko Radelić, (2006.), Hrvatska u Jugoslaviji 1945. – 1991., Školska knjiga i Hrvatski institut za povijest, Zagreb.
Župna spomenica sv. Vid Vrbovec.
Titova Jugoslavija regulirala odnose s Vatikanom (1966.) https://povijest.hr › Istaknuto
Pristupljeno 22. 9. 2021.
Razgovori: Ana Puškarić iz Poljanskog Luga, Dubravko Heršak iz Poljanskog Luga, Stjepan Gregurić iz Poljanskog Luga i Marijan Šala iz Vrbovca.
