Sjećanje
Juraj Hrženjak
Juraj Hrženjak rođen je 10. ožujka 1917. u Bjelovaru, a umro 16. lipnja 2020. godine u Zagrebu, napunivši 103 godine života. Započeti sjećanje na njega navođenjem podataka o obrazovanju ne bi omogućilo uvod u težinu njegova djetinjstva, mladenačkih dana i početka studija.
Premda se ponegdje može naći podatak da je rođen u Valetiću pored Rakovca u današnjoj Zagrebačkoj županiji, Juraj Hrženjak je rođen u Bjelovaru, ali se njegova obitelj vrlo brzo preselila u Valetić, malo mjesto koje danas ima četrdesetak, dok je u doba njegovog doseljavanja imalo oko 140 stanovnika. Mjesto je oko 4 kilometra udaljeno od sjedišta današnje općine Rakovec, 14 od sjedišta nekadašnje velike općine Vrbovec, jednako kao i od Sv. Ivan Zeline, a 41 od Zagreba. U tom je mjestu brojna, osmeročlana obitelj njegovih roditelja, od kojih je otac bio postolar, pokušavala preživjeti od nevelikih prihoda. Život u to doba Hrženjak je opisao u poglavlju Moj životni put kroz stoljeće u knjizi Stoljeće života: antifašistički zapisi i kultura sjećanja (Razlog d.o.o., Zagreb, 2016.).
Iz Valetića je Hrženjak nakon deset godina, poslije završene osnovne škole, otišao u Zagreb, gdje je vrlo teško živio i igrom slučaja se upisao u Prvu klasičnu gimnaziju, a onda nakon dosta peripetija 1938. i studij prava na Pravnom fakultetu. Uz studij je čitavo vrijeme radio razne poslove, u Zagrebu, ali čak i u Pregradi. Nakon početka rata uključio se u antifašistički pokret te već 1941. otišao u partizane. Po završetku rata obnašao je niz dužnosti u tijelima vlasti i upravljanja. Godine 1956. je napokon diplomirao pravo, sve uz rad.
Među važnijim dužnostima vrijedi spomenuti da je bio pomoćnik ministra za novooslobođene krajeve (1947.–1951.), zastupnik u Saveznoj skupštini Federativne Narodne Republike Jugoslavije (1953.–1958.) te sudac Ustavnog suda Socijalističke Republike Hrvatske (1967.–1975.).
Hrženjak se uz političke i javne funkcije bavio stručnim radom, pri čemu vrijedi zabilježiti da je bio direktor Instituta za društveno samoupravljanje (1955.–1958.), a poslije i Političke škole u Kumrovcu (1975.–1978.).Premda je 1980. umirovljen, ostao je aktivan u političkom, javnom i stručnom životu praktično sve do smrti.
Posebno se istaknuo u javnom zagovaranju antifašizma. Htio je da se antifašizam razumije u jednostavnom, humanističkom smislu normalne ljudskosti bez mržnje. Juraj Hrženjak je bio utjelovljenje pacifizma. Ostala mi je u uhu njegova rečenica “Znaš, kad bismo išli u kakvu akciju ja sam pucao u zrak, znao sam da su s druge strane dečki, možda mobilizirani, stari kao i ja, i nisam ih htio ubiti.”Onako mek i nježan, nizak, mršav i krhak, odudarao je od slike ratnika. Razgovarajući s njim, čovjek bi odustao od svake primisli na ratovanje, borbu, i sve što uz rat ide.
Stručni rad započeo je baveći se sociološkim i pitanjima javnog upravljanja, pri čemu se posebno ističe studija društveno-ekonomskih odnosa u selu Jalžabet. Poslije se bavio i pitanjima lokalne samouprave, posebno se zalažući za unaprjeđenje sub-municipalne (mjesne) samouprave.
Najvažnija su mu djela knjige Mjesne zajednice u komunalnom sistemu (1963.), Društvena struktura naselja u SR Hrvatskoj (1983.), Međunarodni i evropski dokumenti o ljudskim pravima (1992.), Lokalna samouprava i uprava u Republici Hrvatskoj (1993.), i Lokalna i regionalna samouprava u Republici Hrvatskoj (2004.). Objavljivao je i radove u znanstveno-stručnoj periodici.
Njegove su knjige bogate detaljima, promišljenim zapažanjima, dobrom argumentacijom i dubinskim poznavanjem stanja. Posebno su vrijedne za struku jer je u njima skupio i objavio ogroman broj podataka, posebno o hrvatskoj lokalnoj samoupravi. Pravni elementi uvijek su mu bili važni pa je tako u kombinaciji njegovog pravničkog nerva i slobodarskog duha nastala primjerice knjiga s dokumentima o ljudskim pravima. Svi ti elementi dolazili su do izražaja i u njegovim radovima objavljenima u periodici i zbornicima, gdje je pokazao izvrsno poznavanje multidisciplinarnog pristupa složenim društvenim i javno upravljačkim problemima.
Zanimljivo je da je Juraj Hrženjakrezultate svojeg posljednjeg empirijskog istraživanja o mjesnoj samoupravi u Gradu Zagrebu objavio 2011. upravou Hrvatskoj i komparativnoj javnoj upravi. Također, dvije godine poslije toga objavljeno mu je poglavlje u zborniku radova s godišnjeg znanstveno-stručnog skupa Instituta za javnu upravu održanog u siječnju 2013. U tom je radu stručno, obuhvatno i detaljno analizirao novelu Zakona o lokalnoj i područnoj (lokalnoj) samoupravi iz 2012. godine.
Pred obilježavanje stote godine života Hrženjak je objavio već spomenutu knjigu Stoljeće života u kojoj opisuje svoj iznimno bogat i zanimljiv život. Osim opće dokumentarističke vrijednosti, knjiga daje uvid u njegov način razmišljanja i u način donošenja ključnih životnih odluka od najranije mladosti do suvremenog doba, otkrivajući time i njegove osobne karakteristike, kao i detalje društvenih, političkih, ekonomskih i drugih prilika u kojima je živio.
Osobno, najviše me se dojmila njegova knjiga Anjuta, s podnaslovom Sjećanja i dnevnički zapisi iz Drugog svjetskog rata koju je objavio 2006. godine u vlastitoj nakladi. Knjiga je posvećena njegovoj prvoj supruzi koja nije bila živa u vrijeme objave knjige, odnosno njihovom životu tijekom rata, s nekoliko informacija o poratnom razdoblju te zbivanjima u njezinom rodnom selu tijekom Domovinskog rata.
Riječ je o dirljivoj priči vrijednoj velike naklade, o ljubavi i osobnim događajima kojima nije bilo dano izolirati se od ratnih zbivanja. U nekim normalnim okolnostima, našla bi se bogata nakladnička kuća koja bi tiskala ovu knjigu, a na njoj bi radili najbolji stilisti i urednici. O ratnoj priči Juraja i Janje Amerikanci bi zasigurno snimili film kojem bi se divili milijuni ljudi u čitavom svijetu, a zasigurno bi dobar scenarist u nj uključio i scene napisane temeljem knjige “Stoljeće života”. Juraj Hrženjak je “Anjutu”, međutim, objavio u – vlastitoj nakladi.
Juraja Hrženjaka upoznao sam tijekom druge polovice 1990-ih kad smo se susretali na stručnim skupovima i tribinama sve dok nismo postali i prijatelji. Obostrano cijeneći osobine i postignuća onog drugog, razgovarali smo o raznim aktualnim temama, ali i o temama koje su sasvim izvan kruga profesionalnih interesa. Svoju humanu i slobodarsku stranu nije mogao a ni trebao skrivati. Antifašizam mu je bila ključna vrijednost. Pratio je detaljno i dobro politiku.
Bio je brižan prema svim ljudima koji su ga okruživali, blag u pristupu, odlučan i promišljen u argumentaciji. Volio se družiti s ljudima iz akademske zajednice. Na našim sastancima pio je čaj, nikad kavu, a uz čaj bi se šeretski osmjehnuo, palio cigaretu, pušio i slušao. Bio je pažljiv i zahvalan slušač, ali i izvrstan analitičar.U stručnim pitanjima je bio ozbiljan i silno angažiran.
Nakon što je navršio sto godina počeo se ponekad unašim razgovorima žaliti na slabije pamćenje ili opću „težinu“ života u starijoj dobi, nagovještavajući da mu je mnogo toga što je prije radio s lakoćom postalo teže. Imao je ideju o još jednoj knjizi ali mi se požalio da ne može naći bilješke koje bi mu u tome pomogle. Bio je iznimno vitalan i volio je život.
Ponosan sam na prijateljstvo s JurajemHrženjakom i sretan da mu je život omogućio ostvarenje mnogih njegovih snova. Koliko je to bio težak poduhvat može se shvatiti samo ako se pročita knjige Stoljeće života i Anjuta. Čak su i meni koji sam ga dobro poznavao te knjige dale novi uvid u težinu okolnosti i dubinu promjena kroz koje je Hrvatska prošla u proteklih stotinjak godina.
Juraj Hrženjak je ostavio ostavštinu vrijednu svake pažnje, u osobnom i društvenom životu, politici, zagovaranju ključnih civilizacijskih vrijednosti, vladavine prava, slobode i ljudskosti, kao i u struci, napose u proučavanju lokalne samouprave.
