Advent u Vrbovcu sada se već tradicionalno na glavnom vrbovečkom trgu, uz niz kulturnih, glazbenih, sportskih i sličnih događanja, koja privlače pozornost stanovnika cijelog vrbovečkog kraja, a u njima sudjeluju i razne udruge te ustanove. Međutim, i u vrbovečkim selima slavi se Božić, no ta slavlja nisu toliko poznata, ali im ne manjka ništa manje na atraktivnosti, ljepoti i duševnosti.
Putnici namjernici i gosti koji pohode u Marenić ili Cerik ili samo prometuju u prosincu kroz ta naselja ostanu zatečeni božićnom čarolijom koja osvjetljava put pored društvenog doma i jednostavno vas mami da zastanete i zapitate se tko je s toliko ljubavi, dragosti i sloge stvorio taj božićni ugođaj? Božićna čuvstva mogu doživjeti samo manji broj ljudi jer se sela Marinić i Cerik nalaze izvan glavne ceste Vrbovec – Križevci pa taj ugođaj ostaje skriven i jednim dijelom nezamijećen te nedovoljno poznat u javnosti.
Na inicijativu Maje Kluković iz Marenića i Anite Šlibar iz Cerika prošle su godine stanovnici Marenića i Cerika započeli s božićnim ukrašavanjem okoliša oko društvenog doma i obližnjeg zdenca te kapele u Ceriku. To više nije posebnost navedenih sela nego postaje i posebnost u gradu Vrbovcu jer je okoliš ukrašen s mnogo božićne radosti, ljubavi i veselja. Ova dva mala sela posebna su i po tome što ih dijeli cesta, a u svemu su kao jedno. Iako je to sada postalo mjesto za okupljanje djece, to su mjesta kojim se ponose i svi žitelji jer njihova božićna priča izaziva osjećaj ponesenosti, dragosti i unutrašnjeg zadovoljstva.
Maja Kluković je u kratkom razgovoru pojasnila početke nastanka božićne priče u Mareniću. Navela je kako su uz nju, glavne organizatorice Anita Šlibar, Marija Makek i Sara Kluković. – Dubravka i Stjepan Sever donatori su Svete obitelji za našu štalicu bez čega naša priča ne bi imala smisla i pravog Božićnog duha, a sami si nismo to mogli priuštiti jer figurice su skupe. Sve je rađeno od kućnog viška i donacija mještana i naravno našeg ručnog rada, kao što su snjegovići od starih guma, patuljci od panjeva, aranžmani od granja, a štalica i sobovi izrađeni od grana breza – navela je.
– Iako smo ove godine našu božićnu priču postavili na veću lokaciju pored društvenog doma u Mareniću, nismo zaboravili na našeg vjernog starca. Naš starac zdenac ručno je kopan 1937. godine, dubok je 42 metara i skroz izbetoniran. Nikada nije presušio, a vodom opskrbljuje 18 domaćinstava. Iz kopanje u kojoj se nalaze jaslice i cvijeće nekada je pila stoka, a pokraj zdenca nalazi se i kanta s kojom se ručno dizala voda. Običaj u našim krajevima je da se o Božiću daruje pa se tako na svaki plot stavlja grančica s ukrasima, a običaj je tako i za naš zdenac koji se kiti od 1991. godine – pojasnila je Maja Kluković te dodala da je zdenac ovog Božića dobio novo ruho i zasjao u punom sjaju. – Umjesto kuglica, okitilo smo ga jabukama, orasima, licitarima, bombonima i ukrasima od krep papira. Baš onak kak treba po domaći. Naše božićno uređenje možete vidjeti na više lokacija u selu i slobodno nas posjetite. Vidimo se – dodala je.
Anita Šlibar, jedna od organizatorica ovih blagdanskih priča navela je kako ljudi često misle da su njihove božićne i uskrsne priče krenule tek nedavno, no one, kako kaže, imaju tradiciju već dugi niz godina. – Sve je krenulo još davnih dana prije 15-tak godina, kada sam bila malena djevojčica i to od jedne pletene košare u kojoj se nalazilo nekoliko grančica forzicije, uskrsni zeko i nekoliko pisanica koji su stajali pored bunara. Bilo je skromno, ali lijepo i u meni budilo veliku radost. Naravno, baka Ana Benček ukrašavajući to tada radi svog i mog veselja vjerojatno nije ni slutila u što će se sve to do danas pretvoriti. Počele smo ukrašavati i za Uskrs i za Božić i pretvorilo se u tradiciju. I tako, godina za godinom, kuglica za kuglicom, pisanica za pisanicom, po malo smo se širili. Svake godine smo nešto novo kupile, novu ideju stvorile i postavile da i drugi uživaju kao i mi – ispričala je.
– Naš vjerni starac bunar, ne uživa samo tijekom božićnih i uskrsnih praznika. On je cijele godine okićen cvijećem i raznim detaljima. 2017. Godine proslavio je 80. rođendan. Tom prigodom posebno smo ga uredili i prijavili na natječaj za Zeleni cvijet grada Vrbovca. Osvojio je posebnu nagradu za najatraktivnije mjesto u gradu Vrbovcu te je dobio prigodan poklon za rođendan – pojasnila je Anita Šlibar.
– U proljeće 2020. godine, iako je počela korona, slutila sam da nas čekaju velike stvari i započele su prve pripreme. Bunar je bio u lošem stanju i trebalo ga je srediti i prebojati. Sara Kluković i ja kao prave majstorice, primile smo se toga posla, a ljudi su nas s čudom gledali – rekla je te dodala kako kako su im se nakon toga pridružila i Maja Kluković, Sarina majka s još jednom glavom i rukama kako bi pripomogla u stvaranju novih ideja.
– Maja Kluković, moja draga susjeda ima “petlje” za takve stvari i puna je kreativnih ideja te smo tako odlučile proširiti ovu tradiciju na jedan viši nivo. Tako je nastala Mala božićna priča. Doista je bila mala i slatka oko bunara. Dobivenim figuricama proširili smo jaslice i dodali mostić kako bi se do njih moglo doći.
Za Uskrs pošto je već tradicija da se ukrasi, krenule smo opet zajedno ne sluteći što ćemo napraviti. Tih dana, dani nam nisu bili dovoljno dugi za realizaciju svih ideja te je započeo i noćni rad, ali kad se radi u lijepom društvu, ništa nije teško. Vidjevši da se nešto zbiva oko bunara, susjedi su dolazili jedni za drugima i donosili pisanice, cvijeće i lampice. Napravili smo i svečanost umivanja laticama cvijeća i unijeli dašak tradicijskog ukrašavanja. I tako je nastala Mala uskrsna priča, za koju vjerojatno znate svi, a nalazila se nadomak Vrbovca grada u dva selca mala. Ovu priču okrunili smo zahvalom svim susjedima i paljenjem vuzmice na Uskrs. Zbog ove situacije s pandemijom bilo je uistinu lijepo i za pohvalu vidjeti takvo druženje i obnašanje tradicije – rekla je Anita Šlibar te je naglasila da ljudi prepoznaju veliki trud koji je uložen u ovogodišnju božićnu priču.
– Krenuli smo u studenome slažući mali advent i ne planirajući ovo sve ovako veliko. Ali, nama kreativcima nikad nije dosta, ideja za idejom, dan za danom i nastala je predivna bajka. Puno je bilo neprospavanih noći, ali trud se isplatio. Nema većeg zadovoljstva nego kad vidite da se ljudi zaustavljaju, poslikaju i puni dojmova vraćaju natrag svojim kućama, a i nama koji imamo mali kutak za odmoriti i opustiti se. Naše božićno uređenje može se pogledati na više lokacija, od dvorišta pokraj društvenog doma Cerik-Marenić, bunara koji je ukrašen jabukama, orasima, bombonima, licitarima i ukrasima od krep papira, a ukrasili smo i oko naših raspela i kapelice – zaključila je.
Maja i Anita se ovim putem zahvaljuju obitelji Makek na izradi drvenih snjegovića i patuljaka. – Zahvaljujemo se i obitelji Sever na donaciji jaslica. Posebno smo truda uložili u izradu i postavljanje štalice jer ipak one su najvažniji dio Božića – Isus je Božić! Zahvaljujemo se i Marku Bastiću na donaciji prekrasnog bora, ali i svim dragim ljudima koji su nam pomogli u realizaciji naše bajke. Pozivamo Vas da nam dođete i uživate u blagdanskom ugođaju. Sretan i blagoslovljen Božić.
Božićna priča u selima Cerik i Marinić je prije svega iskazivanje kršćanske tradicije, vrijednosti i pripadnosti Katoličkoj crkvi i svetkovine rođenja Isusa Krista. Božić ujedinjuje stanovnike Marinića i Cerika u blagdanskom ozračju zajedništva. Ovo je ujedno putokaz i ostalim stanovnicima naselja u gradu Vrbovcu da i oni stvore svoju božićnu priču ili bajku ili čaroliju pa da cjelokupni grad Vrbovec bude jedinstvena živa božićna razglednica. I dok pojedina naselja poput Lonjice već imaju Advent, ovo je prije svega poziv da se stanovnici ostalih naselja okrenu akcijama darivanja, pomirenja i iskazivanja pomoći najpotrebitijima, usamljenima i nemoćnima. Društveni ili vatrogasni domovi koji su žarišta društvenog života mogu se uz samo malo dobre volje pretvoriti u središte božićnog okupljanja ljudi dobre volje. I dok božićna i uskršnja priča u Ceriku i Mareniću krči put prema nastajanju tradicije, nema nikakve dvojbe da će ona postati inspiracija i smjerokaz i za stanovnike drugih vrbovečkih naselja, da nadahnuti božićnim ozračjem kreiraju svoje božićne priče mira, vjere, ljubavi, ufanja i ljudske dobrote.
U tekstu su korištene slike iz zbirke Maje Kluković, Anite Šlibar i Đorđa Vasiljevića.
Zdenko Brezarić
